S jazza će na Cecu? To je priča za malu djecu, Kek je Rijekin...

Halo, Matjaž, burazeru, bilo bi zgodno kad bi danas igrao Spasoje, a ne Milivoje. Ili, Matjaž, ovdje centarfor momčadi, možeš li mi posuditi 100 eura do plaće, nemam za gorivo. Znaš, kako je, plaća kasni, mora se od nečega živjeti.

Ili još bolje, Matjaž, danas neće biti tople vode, pa se na brzinu odjenite i istuširajte doma. Kava? Nažalost, isključili nam struju, pa ne radi aparat...

Ovo nije film, niti znanstvena fantastika, navedeni dijalozi samo su neki s kojima su se susretali posljednji treneri Zvezde. Klub vode razni menadžeri, igračima kasne plaće, za sve se pitaju navijači, a nekoliko puta im je isključena struja i voda.

Ukratko, ne zna se tko pije, a tko plaća. Zapravo, vrlo dobro se zna. Ne pije nitko, jer nema čak ni kave, a ne plaća nitko, jer nema novca.

Vidite li u takvom cirkusu, čiji igrači u svlačionici slušaju Cecu, čovjeka s 1500 jazz pjesama na Ipodu, naviknutog na potpuni red i autonomiju?

Dajte, budite bar malo ozbiljni...