Šafarić: Igrat ću dok sam živ! Ne opraštam se od nogometa

Samo sam se malo maknuo iz profesionalizma i ovih, ajmo reći, jačih liga, rekao nam je Nikola Šafarić (36).

- Nogomet mi je u krvi, igrat ću ja još, ako ništa drugo, ostat ću u nogometu jer ću sigurno biti trener. Neki mediji krivo su protumačili moj post na Facebooku. Ne opraštam se od nogometa - dodao je Šafarić.

Jedna od ikona HNL-a, bivši kapetan Varteksa u zadnjih nekoliko mjeseci nosio je traku Varaždina koji se pokušava vratiti u prvi rang hrvatskog nogometa.

Odigrao je 300 utakmica u prvoj ligi, što je gotovo dvostruko više od njegove visine, ali i sa 166 centimetara bio je nezaustavljiv za protivnike... 

Kad bi namjestio loptu i pripremao se izvesti slobodnjak, nitko se u živom zidu nije osjećao previše ugodno. Bez puno razmišljanja, za najdražu utakmicu u karijeri izabrao je pobjedu protiv Hajduka u Varaždinu, kad je Varteks slavio 3-2.

- Tad sam zabio svoj prvi prvenstveni gol, i to za pobjedu. To mi je najdraža utakmica - kaže Šafarić, koji je igrao za Varteks, Rijeku, Slaven, Kaposvari, Zavrč, Međimurje i na kraju Varaždin.

Odazvao se bez razmišljanja kako bi pomogao klubu iz baroknog grada da se vrati u najviši rang. U najboljim nogometnim godinama nije završio u Dinamu ili Hajduku, iako je bilo nekih kombinacija.

- Ništa se nije izrealiziralo, prihvatio bih sigurno jer su to naši najveći klubovi, ali mislim da bi malu prednost imao Dinamo - kaže nam Šafarić, kojem je Luka Modrić najbolji igrač protiv kojeg je igrao u HNL-u.

- Najdraži mi je ipak Niko Kranjčar - dodao je.

Na nekim utakmicama nije izašao na nogama s terena.

- U Zadru i Šibeniku je znalo biti čvrsto i nezgodno, tamo nisam volio igrati, ali u Osijeku sam dobio najviše batina. I to od svog prijatelja Milardovića, iznijeli su me na nosilima, ha, ha, ha - priča Šafarić.

Trener je pao na glavu

Trenirali su ga Požgaj, Novoselac, Besek, Dalić, Ćiro... Nema najdražeg trenera, od svakoga je nešto naučio. Za reprezentaciju je igrao triput, debitirao je u Varaždinu u pobjedi protiv Izraela 1-0 prije osam godina.

- To je ipak nešto posebno, neopisivo... Barem je meni to tako ostalo u sjećanju. Svaki put kad bi navukao hrvatski dres, ispunio me osjećaj ponosa. Vjerujem u našu repku i siguran sam da ćemo ići na SP - rekao je Nikola, koji je u Varaždinu trener pionira.

Naučio je, ako ništa drugo, da kao trener izbjegava luda slavlja u svlačionici.

- Kad sam bio u Zavrču dobili smo Olimpiju kod kuće. U svlačionici ludnica, pjesma i veselje... I pogledam ja trener se penje na stol za masažu, sav u euforiji, posklizne se i padne na glavu. Nismo se smijali, barem ne jako, ipak je to bio naš trener - dodao je.