Dvadeset je godina prošlo od osvajanja košarkaškog srebra na Olimpijskim igrama u Barceloni. Ta je medalja vjerojatno najvredniji sportski uspjeh našeg sporta...
ČUTURIN KOMENTAR
Samo jedan iz ‘generacije ‘92.’ radi u Hrvatskoj. Gdje su svi?
Naravno, neki se s tom tezom neće složiti, ali ako akceptiramo element kolektivne amnezije, kojoj su Hrvati tradicionalno skloni, i stavimo te Igre u pravi kontekst, vjerojatno sam u pravu. A kontekst je prvo i jedino pojavljivanje pravog Dream teama, kontekst je i rat, kontekst je i prvi izlazak našeg sporta na svjetsku scenu. Ne, nisam želio otvoriti polemiku o ovoj temi, želio sam samo evidentirati što rade osvajači te vrijedne medalje i na koji su način zastupljeni u našem sportu.
Od cijele te slavne generacije samo Aramis Naglić radi u domaćoj košarci, kao trener Kvarnera. A Skansi je u politici..
Reprezentativci su tad bili Dražen Petrović, Toni Kukoč, Dino Rađa, Stojko Vranković, Žan Tabak, Arijan Komazec, Velimir Perasović, Danko Cvjetićanin, Franjo Arapović, Aramis Naglić, Vladan Alanović i Alan Gregov, trener je bio Pero Skansi, a pomoćnik Aco Petrović. Šokantno je to da samo Naglić radi u domicilnoj košarci, kao trener Kvarnera. Skansi se nedavno ukrcao na politički brod.
Ostali? Ima ih dosta u košarci, neki su čak i prošli kroz domaću košarku, zadržavajući se dulje ili kraće, ali trenutačno joj nitko nije ni blizu. Jesu li pobjegli glavom bez obzira, ili ih je netko/nešto otjeralo, ili je tako pao grah - tko to može znati i sa sigurnošću ustvrditi?! Sa sigurnošću se može reći samo to da je takvo stanje neprirodno i nenormalno, i niti jedna država na svijetu, a pogotovo ne tako mala država skromnih ljudskih resursa kakva je Hrvatska, nije si smjela dopustiti takvo što.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
