Šego: Trener u Slavenu rekao je 'najbolji si, ali nećeš igrati'. A riječi Rakitića su me iznenadile

Michele Šego (24) došao je ovu zimu u Hajduk iz Varaždina za 600.000 eura, vratio se nakon pet godina na Poljud, ali priliku za drugi debi još nije dočekao zbog viroze koja ga je izbacila iz stroja. Sad bi mogao dobiti minute baš protiv bivšeg kluba u subotu na Poljudu (17.30).

- Bogu hvala, sve je u redu, zdrav sam. Noć prije utakmice (sa Slavenom, op.a.) dobio sam temperaturu, ozdravio sam i sad nazad na teren. Bila je neka gripica, to sam preležao i sad sam dobro - rekao je Šego u emisiji SuperPodcast Hajduk Digital TV-a.

Pokretanje videa...

01:29

Michele Šego zabio je čudesan pogodak za pobjedu Varaždina protiv Hajduka | Video: MAXSport/Hrvatski Telekom

Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.

Zašto se želio vratiti?

- Ovo je najveći hrvatski klub, znam da sam ovdje debitirao, išao sam okolnim putem i onda se vratio. Želim se pokazati u najboljem svjetlu. Bilo je i drugih ponuda, ali ovo je neka moja unutarnja pobjeda. Išao sam okolo po posudbama, borio se i htio se vratiti da zaokružim tu priču i pokažem se ponovo.

Nakon odlaska iz Hajduka 2020. poslije samo 10 seniorskih nastupa išao je po posudbama u Slaven Belupo, Bravo, Dugopolje i Varaždin, koji ga je potom i otkupio 2022.

- Nije bilo lako, ali je dobro iskustvo jer sam se malo osamostalio, prvi sam put išao od svojih doma. Naletiš na drugačije tipove ljudi gdje te gledaju malo, dolaziš iz Hajduka pa misle da si onakav kakav nisi, pa se dokazuj, ovo-ono. Ali to me oblikovalo, tako je moralo biti. Vratio sam se i gazimo dalje. Bilo je i stereotipa, ali u tom putu probaš ostati što više svoj, gaziti svoj put pa dokle te dovede. Vrhunski je opet izaći na Poljud.

Koliki će mu biti pritisak igrati pred Torcidom?

- Sigurno je veći pritisak nego u klubovima gdje sam prije bio, ali dosta je do toga kako si stvoriš u glavi. Dolazim nakon dobre polusezone, zdrav sam, gledam na to sve pozitivno i nije da mi stvara prevelik pritisak, a kako će biti, nitko ne zna.

U Varaždinu je igrao fenomenalno. Četiri gola i tri asistencije ove sezone u 18 utakmica.

- Da, najbolji je to bio nogomet karijere, u zadnjih pola godine sve je došlo na svoje. Odradio sam vrhunske pripreme i to sam htio prebaciti na utakmice. Govore mi u klubu: idi jedan na jedan, driblaj, pucaj. Što je presudilo? Možda da sam konačno bio zdrav. Dobra smo bili klapa, to nas je izvlačilo, oni su nas podržali na terenu i van njega, to sam počeo vraćati igrama - govori Šego.

Prisjetio se i teških početaka nakon odlaska iz Hajduka 2020. u Koprivnicu, gdje je trener tad bio Tomislav Stipić.

- U Slavenu mi je bila situacija gdje je na treninzima bilo sve top, ali jednostavno trener me nije vidio. Bila je jedna situacija pri kraju polusezone gdje mi je trener rekao "Najbolji si, ali nećeš igrat". To mi je bilo čudno, mogao sam odmah ići, ali sam svejedno htio ispoštovati posudbu do kraja i onda okrenuti drugu stranicu. Od malena sam si govorio da neću odustati, svaka situacija ti bude neka škola za nešto dobro.

Kako mu je bilo kad je čuo za interes Hajduka da se vrati?

- Mi smo se dogovorili u dva dana, to je bilo vrlo jednostavno. Čim se počelo pisati o mogućem povratku, onda me milijun ljudi počelo prepoznavati u Zagrebu, Varaždinu, deru se... Sve je bilo novo, ali lijepo.

Voli igrati na krilu i spreman je boriti se za mjesto u momčadi. I zaigrati s veličinama kao što je Marko Livaja.

- Nevjerojatno je što čovjek radi otkad je došao u Hajduk, svaka sezona mu je top, i u svlačionici isto, daje podršku svima. Bit će vrlo lako igrati s njime, moći će me hraniti balunima kao i ja njega. Samo da krenemo više igrati, nije se poklopilo da igramo skupa u službenoj utakmici, veselim se.

Voli li više asistirati nego zabijati?

- Normalno mi je da ispoštujem suigrača ako je u boljoj poziciji. Pisat će mi se asistencija, a ekipa profitira. Nisam nikad bio škrt. A ako se dogodi da ne dodam suigraču, uvijek se ispričam. Volim to ispoštovati da ne bi bilo neke zamjerke. Tako se grade odnosi unutar momčadi, to nam puno toga može donijeti.

Prisjetio se i zgode s Ivanom Rakitićem.

- I kad sam potpisao, poslao je poruku u grupu, on je napisao "Dobrodošao". Rekao sam prijateljima: "Je li moguće da mi je Raketa napisao poruku?". Što reći o njegovoj karijeri? Nisam se nadao da će me ovako prihvatiti, to mi je iznenađenje. Raketa mi je, kad smo radili neku vježbu na treningu rekao: "Samo ti radi ovo svoje, slobodno pucaj, idi jedan na jedan, driblaj". Znaju i u ekipi vjerojatno da donosim nešto više nego kad sam dolazio iz akademije.

A trener?

- Gattuso mi je rekao da radim ovo što sam dosad radio u Varaždinu. Strog je, ali nešto novo naučimo, non-stop te na treningu tjera da radiš više i to mi paše. Slušaš, upijaš. I ovo mi je velika škola, drago mi je da ću naučiti nešto od njega. Imao je vrhunsku karijeru.

Može li Hajduk osvojiti naslov?

- Svakako. Žao mi je što nismo uzeli više bodova u prve dvije utakmice, imali smo analizu. Moramo se pripremiti za iduću, moramo po tri boda. Varaždin? Neće biti drugačija utakmica, motiviran sam za svaku utakmicu. Ne bi bilo u redu da ga slavim ako dam gol.

Zašto je izabrao broj 15?

- Uvijek mi je Drogba bio neki uzor, htio sam nositi brojeve koje je on nosio. Nosio sam 15 pa 11, sad je Raketa uzeo 11 pa eto. Zašto Drogba? Svidio mi se od malena, zbog njega sam počeo pratiti Chelsea. Je on bio špica, ja sam se pronašao na krilu, ali mi je ostao omiljen. Sve tri pozicije u napadu sam igrao, mogu sve odigrati. Igrao sam za U-21 na Euru lijevog beka, korektno odradio, gdje treba mogu pokriti.

Kako je bilo debitirati za Hajduk u prvom mandatu?

- I prije 2015. imao sam par upita iz kluba, tad smo odlučili da dođem, potpisao sam stipendijski ugovor. To su bili kadeti, igrao sam za starije godište. Dvije godine kadeta, preskočio sam juniore, išao odmah za B momčad. Zvao me trener Kopić u prvu momčad, tu sam išao na pripreme i zadržao se. Kako se mijenjaju treneri, neki te vidi, neki ne vidi, ja sam počeo tu padati i otišao sam na posudbu. Druga liga tad mi je dosta pomogla, nije isto juniori i seniori. Tamo sam igrao i protiv 10-15 godina starijih. Bilo bi dobro da ima i sad druge momčadi - kaže Šego, koji se prisjetio i dječačkih početaka.

- Krenuo sam u Omladincu, bio tamo par godina i svi smo se 2010. prebacili u Adriatic kod Franka Bogdana. Tu sam bio pet godina, stekao najbolje prijatelje s kojima se i danas družim. To je lijepa strana sporta. Tamo mi je bilo baš dobro, čekalo me i dosta nagovarati da odem od tamo u Hajduk jer je bila obiteljska atmosfera, čujem se i danas s trenerima od tamo. Baš lijepa priča.

Priča koja u profesionalnom nogometu, kako sam kaže, puno uzima od svakodnevnog života.

- Ali kad ti bude teško, znaš da te čeka nagrada poslije ako se maksimalno daš u to. Drugačije je ovdje nego u Varaždinu. Ovdje moramo biti u klubu između 8 i 9, a idem iz kluba u 14 sati. A u Varaždinu dva-tri sata sve odradiš. Ovdje ti je već pola dana gotovo, ali tako je kako je. Ovdje su puno bolji uvjeti i mogu iskoristiti stvari koje tamo nisam mogao. Puno iziskuje nogomet, ali nije problem.

Je li ikad razmišljao što će biti ako ne uspije?

- Najviše mi je dolazilo kad sam bio ozlijeđen. Vratim se pa opet ozljeda i tako opet. Bio sam u nekom začaranom krugu, nikako se izvući. Ali Bogu hvala, i to je završilo. Baš sam si kao jako mlad govorio da neću odustati, vjerujem da će te nagraditi. Bilo to u 28. ili 30. godini. Imao sam čvrstu vjeru da će ti se negdje to vratiti.

Nakon Slaven Belupa uslijedila je nova posudba u slovenski Bravo 2020.

- Meni je to izgledala teža liga nego što se činila. Vjerojatno jer sam došao iz Slavena gdje nisam igrao osam mjeseci. Drugi jezik i država, nisam se mogao sporazumjeti s drugim momcima. Ali neka nova škola, prvi put izvan Hrvatske. Bio je policijski sat zbog covida, tako se poklopilo. Tih pola godine bilo mi je dosta teško dok vratim ritam. Davali su mi prilike, ali nisam pružao neke bajne igre i bilo mi je jasno da neću ostati. Pričao sam s trenerom, rekao je da nije baš zadovoljan. Bio sam svjestan situacije i odlučili smo se za povratak i korak unazad za dva naprijed, u Dugopolje.

Zašto "odlučili smo se"? Tko odlučuje o njegovoj karijeri?

- Najviše familija, prijatelji, cura, Franko iz Adriatica me vodi. Praktički smo svaki dan u kontaktu i čujemo se, odluke donosimo skupa. Dolazak u Dugopolje? Očekivao sam da će biti drugačije, ali tako je trebalo biti. Kad domaći momak dođe koji je bio u Hajduku, svi te gledaju ispod oka i to sve. Ali dobro je ispalo, zabio sam 10 golova u polusezoni i napravio korak nazad za dva naprijed. Super je ispalo.

A bilo je i podbadanja.

- Svi znaju, pogotovo vršnjaci, tko si i što si. Svi misle da imaš milijune, kamione pa te gledaju kroz tu prizmu, ali što je, tu je.

Kako se priprema za utakmicu?

- Samo pustim da bude kako bude. Bude mi uzbuđenje prije svake utakmice, kao protiv Hajduka u Varaždinu, normalno je da je veće, ali nemam posebnu pripremu. Prehrana i spavanje je manje-više ista svaki dan.

No za utakmicu protiv Hajduka za Varaždin, u kojoj je zabljesnuo, priprema je ipak bila nešto drugačija.

- Ideš pokazati da je netko falio što su te pustili, to je normalno, to je dišpet. Svaku utakmicu imam motivaciju, ali tad je bio motiv da se dokažeš da su falili. Čak sam znao dobivati komentare da protiv Hajduka igram loše ili ne želim igrati, ali to nije bila istina. Ljudi si valjda to utuve u glavu.

S prehranom, kaže, nema problema, nutricionistica mu je rekla da ništa ne mora mijenjati. A možda je i to jedan od razloga za tako dobar prvi dio sezone. Na glasu je Šego kao miran momak s kojim u klubovima nemaju problema.

- Kad sam odlazio iz Hajduka, sa svim ljudima sam ostao u super odnosima, predsjednik mi je to sad spomenuo da ne radim probleme. Pitao me kako sam se rastao s Varaždinom, sa svima je bilo top, bilo je gore i suza. Nema previše izlazaka, svjestan sam što je profesionalni sport, bude i toga, ali sve u svoje vrijeme.

Podijelio je i anegdotu s dojučerašnjim suigračima iz Varaždina.

- Imamo grupu nas par igrača gdje sam im napisao: "ajde riješite Rijeku pa ćemo mi svoje". Mi nismo iskoristili priliku, ali bit će ih još. Zanimljivo prvenstvo? Mislio sam da će biti drugačije, imali smo prije iskustva gdje se neka momčad odvoji dolje i praktički bude liga gotova. I nama igračima je to iznenađenje, ali je bolje tako. Više ljudi je na utakmicama, i nas tjera da budemo bolji.

Zašto je Hajduk tako skromno ušao u drugi dio sezone? Bod u dvije utakmice.

- Dosta je toga u glavi. Prve dvije utakmice bile su lošije i zahvati te taj momentum gdje je sve lošije, i taj pritisak. Sve te to guši, ali ima izlaska iz situacije. Najbolje je da pobijedimo sad i otvorimo pobjednički niz. Treba ti sreće, ali ima i u tome koliko uložiš. Ako uložiš dosta, nagradit će te. Ako nisi, onda ti negdje i uzme.

Tko mu je ostao u sjećanju iz prvog mandata u Hajduku?

- Toma Bašić, Fran Tudor, Juranović... S Jurom sam ostao u kontaktu, tu i tamo s Tomom. Jura me i vodio na treninge jer nisam imao položeno. On bi me svaki put gledao ispod oka ako bih minutu kasnio na dogovoreno, uvijek prvi u klubu. Dosta su mi pomogli da se uhodam s ekipom. A i stranci su me dobro prihvatili, tad je bio Hugo Almeida. Pričao sam s njim kad mu je bio rođendan uoči finala Kupa, čestitao sam mu u 11 sati navečer jer sam se bojao pričati s njim. Rekao sam mu "happy birthday" i biži ća! Dobro su me primili, govorili mi da igram utakmice kao na treningu, da budem opušten.

Koliko je važna opuštenost u nogometu?

- Ne možeš uvijek dati 100 posto, jako je važno da imaš zaigranost, ali dosta ovisi o momčadi. Ako ti daju podršku kako su meni, sigurno možeš dati najbolje. Ima dosta toga što si sam stvoriš u glavi, sigurno je i meni sa 17-18 godina bilo. Kad sam znao da ću igrati mislio sam: "uuu, navijači, ovo-ono". Ja bih sve to još na kvadrat.

Kao i drugi, i on je znao biti meta podrugljivih komentara.

- Govore ti u obitelji da ne čitaš to, to je samo mali postotak ljudi. Ima i normalnijih navijača koji neće vrijeđati, ni mlađega ni bilo kojeg igrača. Daj mu podršku. Nekad znaju biti frustrirani, ali moraju znati da i igrači žele najbolje. Volio bih da se toga sjete kad krenu govoriti nešto loše, i mi želimo najbolje.

Vjera mu je, kaže, bila jako bitna da se izdigne iz teških situacija.

- Dosta mi je pomogla, pogotovo kad je bilo odustajanje u glavi i to sve, po posudbama. To me izvlačilo da će uvijek biti bolje, sutra je novi dan, nova nada. Tako ideš dan po dan, sve je bilo malo-pomalo bolje, sad je završilo. Mislim, završilo, haha... Tek je počelo.

Odlazak iz rodnog grada u Koprivnicu kao 20-godišnjaku natjerao ga je da se brzo osamostali.

- Prvi mi je klub izvan Hajduka bio Slaven Belupo gdje je bilo teško na početku, ni tvojima nije svejedno, i oni su u suzama i nije bilo lako. Ali oni nekad dođu. Nisam nikad imao psihologa, kroz sve to sam prolazio s obitelji. Nije bio netko poseban u klubu za to. Probaš se sprijateljiti sa suigračima, družiš se s njima, zamijeniš s njima što si sam. Imao sam psihologa u Hajduku kad sam dolazio iz akademije, možda ima u većim klubovima. Meni je pomoglo, mogli smo mu se lijepo obratiti, ali u drugim klubovima ne.

Što si želi u idućih pet godina?

- Prvo zdravlja, da to bude na mjestu. A drugo svi znamo, mislim, haha... A treće, volio bih se dokazati u najjačim ligama na svijetu. Kao navijaču Chelseaja mi je Premier liga bila san, u zadnje vrijeme mi se počela sviđati i Italija. Nisam je baš puno pratio, otišao sam na par utakmica gledati. Baš mi je neka romantika, nogomet i navijači. Ajmo reći da su to neki ciljevi.

Kako bi to izgledalo da Hajduk bude prvak?

- A uf! Mogu pretpostaviti, ali vjerojatno bi išlo iznad tih očekivanja. Cijela država gorila bi sedam dana sigurno, i šire. Daj Bože! Ne znam šta bih rekao...

Kako je obitelj reagirala na prve informacije o interesu Hajduka?

- Na prvu su rekli "ajde razmisli, imaš i druge opcije". Ali kad su vidjeli da sam dosta samouvjeren. Pregovori su trajali pet do sedam dana, pitali su me kako sam tako miran. Rekao sam, pa nisam ništa mogao napraviti, svoje sam odradio, samo sam čekao da mogu doći u Split. Kako je to dolazilo, ispitivali su me ima li što novo, a onda sam konačno došao.

A djevojka? 

- Kad smo se vraćali iz Varaždina nakon što sam pokupio stvari, rekla je da će joj Varaždin faliti. Ali je isto prihvatila. Isto mi je govorila da razmislim o drugim ponudama, ali je sretna i zadovoljna, kao i ja. Ispituju me svi što kaže trener, kako je na treninzima, zanimljivo je. Nemoguće je. Kad bih igrao protiv Hajduka s Varaždinom, ispitivali su me kako je to. Sve zanima i svaka informacija je dobra, samo da imam neki trač da se priča, haha.

Zabio je krasan gol protiv Hajduka za Varaždin, ali jedan u Hajduku ipak mu je ljepši. I nije ga baš proslavio kako je planirao...

- Gol u Varaždinu? Nisam očekivao da će lopta tamo završiti. Uzeo sam za balun, došlo mi je da probam i završilo je na najbolji mogući način tad. Nadam se da ću to sad vratiti. A prvi gol za seniore Hajduka? Da, sjećam se, u Puli protiv Istre, bilo je 5-1. To je bio za konačan rezultat, volej lijevom nogom od prečke nakon kornera, nisam znao što napraviti u tom momentu. Znam i danas pričati prijateljima, Torcida je bila na drugoj strani, ja sam iz nekog razloga otišao skroz kontra, slavim gol... Nadam se da ću to sad ispraviti - zaključio je Michele Šego.