Šimencov dream team: Farago je bio Michael Jordan vaterpola

Vjerojatno nitko kao on ne simbolizira jedan sport. nema onoga tko se na spomen vaterpola prvo ne sjeti Dubravka Šimenca. I to možda i najviše govori o njegovoj veličini i grandioznoj karijeri u kojoj je igrao za Mladost, Jadran, Pescaru, Como, Savonu i još neke talijanske klubove. Lista je prilično dugačka. S Mladosti je osvojio dva naslova europskog prvaka 1989. i 1990., dvije godine kasnije je to ponovio s Jadranom. Iz tog vremena je u kolektivnom sjećanju ostao njegov gol s centra protiv talijanskog Canottieria. Sa žapcima je uzeo i Kup pobjednika kupova 1999, no u klupskoj karijeri je uzeo još mnogo trofeja. Za reprezentaciju Jugoslavije je nastupio više od 200 puta, osvojio je europsko srebro 1985. i 1989. i svjetska zlata 1986. i 1991, a bio je i olimpijski pobjednik (1988. Seul). Za Hrvatsku je nastupio više od 150 puta, a najsjajniji trenutak mu je osvajanje srebra na OI u Atlanti 1996., a još je dvaput bio srebrni na EP-u (Firenca 1999. i Kranj 2003.). U jesen 2006. postao je pomoćni trener u Medveščaku, a danas radi s mladim igračima u Mladosti.

Golman - Aleksandar Šoštar

Bio je moj dugogodišnji cimer u reprezentaciji, vrhunski vratar za kojeg ste znali da će pokupiti sve što prođe obranu. Vrhunsku klasu je pokazao i u iznimno jakoj talijanskoj ligi. 

Centar - Igor Milanović

Igor je najbolji centar s kojim sam igrao u karijeri. Karijera mu je nažalost kratko trajala, no i u to krato vrijeme je pokazao da je bio vrhunski centar. A sad je i odličan trener.

Krilo - Francesco Porzio

Bez ikakvih ustezanja mogu reći da je Porzio bio najbolji ljevak svih vremena. Malotko će me u tome osporiti. Imao je i vrlo nezgodan šut, teško ga je bilo pročitati.

Napadač - Antonio Milat

Možda nije toliko poznat široj javnosti, nije ostavio mnogo traga u reprezentaciji ali je s obzirom na poziciju koju je igrao bez sumnje jedan od naših najboljih igrača u povijesti. 

Branič - Deni Lušić

Dvostruki zlatni olimpijac iako nije sve u medaljama. Bio je  vrhunski bek, bek šuter ispred svog vremena. On je u osamdesetima igrao kao što braniči igraju danas.

Napadač - Manuel Estiarte

Manuel je bio strašan ‘fantazista’. Igrač je to koji je imao baš sve, brzinu, eksplozivnost i bio je odličan u kontrama. Malotko mu se mogao suprotstaviti u igri 1 na 1.

Krilo - Perica Bukić

Mislim da je dovoljno spomenuti da je Bukić u karijeri osvojio 40 trofeja. Osim što je bio vrhunski igrač uspio je i u politici te radu kao sportski dužnosnik u klubu i HVS-u.

Trener - Ratko Rudić

Žao mi je što se nije prije vratio u Hrvatsku jer bih onda i ja imao koju medalju više u karijeri.

Rezerve

Trener - Ozren Bonačić

Odličan je bio u klubovima, sjajan trener. Žao mi je što nikad nije dobio priliku voditi reprezentaciju, a trebao je. 

Golman - Frano Vićan

Kad bih birao čovjeka s kojim bih želio biti prijatelj, to je sigurno Frano. Čovjek od mojeg najvećeg povjerenja. 

Krilo - Veljko Uskoković

Veljko je obilježio devedesete godine prošlog stoljeća. Imao je vrlo precizan šut i prilično nepredvidljiv.

Branič - Ognjen Kržić

Od svih ljevaka bio je najbolji asistent. Puno veći obol je ostavio u klubu nego u reprezentaciji. To je šteta. 

Krilo - Milivoj Bebić

Uh, kakv je to strijac bio, pravi ‘ubojica’. Odlično je asistirao, a igranjem u Italiji je pokazao kakva je klasa bio.

Centar - Giorgi Mshvenieradze

Bio je nezaustavljiv igrač u svoje vrijeme. Sa SSSR-om je osvojio zlato na OI u Moskvi. Danas je biznismen.

Napadač - Vladimir Vujasinović

Legenda koja još traje, bio je najbolji igrač Partizana na nedavno završenom Final fouru. Čudo od igrača.

Napadač - Tomas Farago

Bez sumnje najbolji igrač svih vremena, on je Michael Jordan vaterpola. Mislim da sam time sve rekao.