Javna je tajna da je HNS postao "tvornica uhljeba", rješenje tog problema trebalo bi biti ozbiljna točka Šimićeva programa. A nije. Na pitanje "kako namjerava riješiti problem Lokomotive" nije odgovorio...
Kakav gaf! Pa uhljebe HNS-a i Lokomotivu niste ni spomenuli
Teško, vrlo teško će “vatreni” okupljeni oko Darija Šimića u prvom naletu uspjeti srušiti Davora Šukera. Aktualni predsjednik saveza sazvao je, dakle, izbornu skupštinu HNS-a za 22. prosinca i svakome imalo upućenom u zbivanja u hrvatskome nogometu prilično je jasno da to nikad ne bi učinio da nije u dobitnoj poziciji. Ako ne on, onda svakako njegova, odnosno Mamićeva opcija...
Veliko je pitanje hoće li Šimić uopće sakupiti osam županija, koliko mu je potrebno da bi se uopće kandidirao za predsjednika. Ako Šuker sakupi 14, a mogao bi, pogotovo ako je iz utrke uistinu eliminirao HDZ-ova saborskog zastupnika i bivšeg člana izvršnog odbora HNS-a Marijana Kustića, onda je puč propao tek što je počeo.
No neovisno o tome hoće li operacija “Zlatna kopačka” uspjeti, nakon posljednjih javnih istupa Šimića i ekipe ostali smo, moramo priznati, prilično zatečeni. Čitajući sve intervjue i izjave koje su davali posljednjih dana, čovjek se ne može oteti dojmu da je morao postojati bolji, ozbiljniji, konkretniji plan od ovoga prezentiranog javnosti. Vrlo malo konkretnih odgovora i planova čuli smo od četvorke Šimić, Stanić, Pletikosa, Vlaović, a na pitanje “kako biste riješili problem Lokomotive” nisu ni ponudili odgovor.
Nije da im nije bilo postavljeno...
Kakvi sad zečevi u šumi?!
Bilo je više nego dovoljno vremena da na svako škakljivo pitanje, pa i ovo o Lokomotivi, pripreme konkretan odgovor. Oprostite, Mario Stanić je inteligentan tip i britko pero, ali izjave tipa “istjerat ćemo puno zečeva iz šume” i slične najobičnije su floskule koje ne možete prodati ni djetetu od deset godina, a kamoli ih ponavljati kao papiga iz intervjua u intervju, kao da su čitane s blesimetra.
Takav tip odgovora prije bismo očekivali od ne baš elokventnog aktualnog predsjednika HNS-a, nikako od ljudi koji tvrde da će biti iskreni prema navijačima, otvoriti savez i približiti ga običnom čovjeku. Želite se približiti navijačima? Želite se primiti posla i, kako oni to kažu, otvoriti vrata i prozore?
OK, onda budite frajeri, budite iskreni i recite: “Ne znamo kako i ne možemo riješiti problem Lokomotive jer iz ovih ili onih razloga više ne vrijede akti na temelju kojih bismo je mogli katapultirati iz prve lige”. Ili: “Znamo kako riješiti taj problem i učinit ćemo to i to”.
A ne ovako, preskočiti odgovor na pitanje ne znači da ste ga riješili, nego znači da imamo status quo, a to smo - bez uvrede - imali i bez vas. Desni klik, copy i paste - tako to nama izgleda i u svakom slučaju očekivali smo puno više od Šukerove oporbe.
Vlatko Marković je bio bolji
Za početak, plan je mogao i morao sadržavati točku “otvorit ćemo knjige, pročešljati ih i javnosti prezentirati listu imena, od A do Ž, svih nezaposlenih suradnika HNS-a kojim je u prošloj kalendarskoj godini isplaćen veći iznos nego zaposlenima (?!)”. Ako je sve OK, ako je u redu da su troškovi s oko 300.000. od koju godinu prije, skočili na 16 milijuna kuna lani, ako za to postoje računi i opravdani razlozi, dajte da ih vidimo.
Plan je morao sadržavati točku “Rješenje pitanja uhljeba u savezu; svih sinova, braće i sestara koji su u HNS-u zaposleni po babi i stričevima”. HNS je, nemojmo se lagati, desetljećima "tvornica uhljeba" i nije nikakvo čudo da troši više od dva milijuna eura na godinu. Šimić bi tome morao stati na kraj jer - što ako se jednom ili dvaput ne plasiramo na veliko natjecanje? Tko će onda financirati savez koji je lani progutao nevjerojatnih 195 milijuna kuna? Na ta pitanja Šimić nam je morao ponuditi odgovor.
Nama se čini da je zasad glavni adut oporbe, glavna karta na koju igraju, njihovo ime, a to nikako nije dovoljno dobro.
Jer ime je, ako ćemo pravo, imao i Davor Šuker kad je imenovan za predsjednika. Druga je sad stvar što je to ime postalo sinonim za otuđenost reprezentacije. I što smo zbog njegove politike vođenja saveza postali toliko očajni da žalimo za vremenima Vlatka Markovića...