Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Hvar je inače najsunčaniji grad u Hrvatskoj, ali ovog vikenda pokazao je sasvim drugo lice. Oduševila je utrka na stazi od 100 metara na kojoj je raspoređeno 12 prepreka
Borba za svjetske medalje na 100 metara i Beast utrka na 21 kilometar obilježili su subotu na Hvaru. Dva različita izazova dio su istog Spartan vikenda koji je na otok doveo više od 3500 natjecatelja iz 60 zemalja. Na najkraćoj stazi dana natjecatelje je između starta i cilja čekao niz prepreka, pa tih sto metara traži puno više od brzog trčanja.
Zbog lošeg vremena utrka na 100 metara prebačena je sa 16 na 10 sati ujutro. Tijekom natjecanja ipak je počeo pljusak, no program se nastavio. Svjetsko zlato osvojila je Poljakinja Kasia Jonaczyk, a Englez Tommy Matthews završio je treći u muškoj konkurenciji, dok je zlato otišlo njegovom kolegi iz Engleske, Oliveru Addyju.
Kiša je promijenila uvjete na stazi, ali ne i dojam oko nje. Atmosfera je, unatoč vremenu, bila gotovo idilična. Posebno je lijepo bilo pratiti podršku među natjecateljima, njihovim klupskim ekipama i obiteljima. Mnogi su na Hvar stigli u velikim društvima, pa odlazak na utrku za njih nije samo pitanje rezultata, nego i prilika da zajedno putuju, treniraju i provedu nekoliko dana na otoku.
Uz natjecatelje tu su volonteri, organizacijske ekipe i pratnja. Sve se to osjeti na Hvaru drugog listopadskog vikenda, kada se nekoliko tisuća ljudi okupi oko istog događaja. Putovanje, trening, natjecanje i odmor ovdje se lako spoje, a za neke koji se vraćaju treću godinu otok više nije samo lokacija na sportskom kalendar.
Na stazi od 100 metara raspoređeno je 12 prepreka, a završne runde donose izravne dvoboje na ispadanje. Spartan natjecateljima se tako u kratkoj utrci traže i brzina i spretnost, uz malo prostora da nadoknade pogrešku.
Svjetskoj prvakinji Kasiji više odgovaraju suhi uvjeti, u kojima je sigurnija u svoje pokrete. Kiša joj je, kaže, donijela dodatnu nervozu, pogotovo zato što smatra da se njezine suparnice bolje snalaze na mokrim preprekama.
- Kiša nam je stvorila stres. Ali to je vrijeme, nitko tu ne može ništa. Željela sam suhu stazu. U posljednjoj utrci, kad je počela kiša, rekla sam si: 'Dobro, sad moramo upotrijebiti neke supermoći i želim biti ona koja ih ima.' Morala sam se uvjeriti da je i dalje moguće.
Jonaczyk ima 29 godina i pet-šest sezona iskustva na stazama od 100 metara. Svake godine, kaže, pronađe nešto što može popraviti, a pritom dolaze nove, sve mlađe natjecateljice.
- Dolazi toliko tinejdžera koji su snažni i talentirani da se, kako se približavam tridesetoj, osjećam kao baka. Ali još sam u igri - rekla nam je.
U sport je ušla preko prijatelja koji su se bavili parkourom i akrobatikom. Kad je u Poljsku stigao televizijski show Ninja Warrior, prijavila se jer joj je izgledao kao igralište koje želi isprobati. Nakon prve sezone počela je otkrivati i druga natjecanja s preprekama.
- Oduvijek sam željela postati sportašica, ali počela sam s 20 godina, što je kasno. Pronašla sam disciplinu u kojoj sam mogla ostvariti taj san. Sad, nakon pet ili šest godina, ovdje slavimo zlato. To mi je stvarno čarobno.
Medalje s velikih natjecanja već je osvajala, a spartansko zlato bilo je ono koje joj je nedostajalo. Zlato na Hvaru joj je donijelo i 18.000 dolara (16.000 eura). Ipak, uz natjecanja radi kao trenerica utrka s preprekama, a njezin trener ujedno joj je dečko.
- U ovom sportu nema toliko novca. Dajemo mu cijelo srce, vrijeme, sve, puno žrtvujemo, ali i dalje moramo raditi kako bismo plaćali račune - objašnjava nam.
O sto metara zato se, kaže, razgovara kod kuće, na poslu i na treningu. U ožujku su otvorili dvoranu pa dio nagrade planira uložiti u nove prepreke, a dio sačuvati za odlaske na sljedeća natjecanja. Putovanja na utrke ujedno su joj prilika za odmor.
- Ovo je moj odmor. Volim se natjecati, a za praznike zapravo više i nema vremena. Zato smo sretni što možemo posjetiti sve te lijepe zemlje i provoditi vrijeme ovako.
Treći put na Hvar došao je i Tommy Matthews (27). Prve je godine završio sedmi, lani deseti, a sada je osvojio broncu. Razliku najviše povezuje sa samopouzdanjem i sigurnošću na stazi.
- Osjećao sam se puno bolje, sigurnije u svoje sposobnosti i u to kako prolazim stazu. Uhvatio sam svoju rutinu i uspjelo je. Ne mogu biti sretniji."
I njegov je put počeo kroz Ninja Ratnike, u Velikoj Britaniji 2022. godine. Stazu je tada svladao, ali nije bio dovoljno brz za prolazak. Nastavio je odlaziti na natjecanja i izborio mjesto u britanskoj reprezentaciji.
Na utrkama je prepoznatljiv i po čarapama s Pikachuom, koje su od šale postale njegov zaštitni znak. Kako nam je ispričao, kad bi došao bez njih, drugi bi ga odmah pitali gdje je Pikachu.
- Odrastao sam uz taj crtić. Počelo je kao šala, a tako je postalo moja stvar.
Matthews radi kao fizioterapeut, a treninge i odlaske na natjecanja plaća iz vlastitog džepa. Za treće mjesto osvojio je 7500 dolara (nešto manje od 6700 eura) i dio nagrade želi uložiti u stazu u Velikoj Britaniji.
- Želim dio novca iskoristiti da dobijemo stazu u Velikoj Britaniji. Da se više sportaša može uključiti i da više ljudi i djece može uživati u tome. Ovaj mi je sport toliko dao da mu želim vratiti koliko mogu.
Radi i s mlađim sportašima, a jednog bi dana volio doći do Olimpijskih igara, kao natjecatelj ili trener. Utrka s preprekama u Los Angelesu 2028. bit će dio modernog petoboja, što nije isto što i samostalno natjecanje u Spartan formatu na 100 metara.
- Volio bih biti tamo. Ili biti trener koji će našim sportašima pomoći da dođu do Olimpijskih igara - kaže Matthews.
Ovo mu je posljednje natjecanje sezone, pa će nakon Hvara imati i malo vremena za predah. Odmor će, kaže, možda doći na red ako nakon ulaganja u sport ostane nešto od nagrade.
Spartan se na Hvar vraća treću godinu, a u nedjelju slijede svjetsko prvenstvo u Sprintu na pet kilometara i Super na deset kilometara. Uz subotnji Beast i prvenstvo na 100 metara, to je vikend u kojem na isto mjesto dolaze i oni koji se bore za svjetske medalje i oni kojima je važnije završiti vlastitu utrku.
Svjetskoj prvakinji na utrci od 100 metara, Kasiji, se s povratkom na otok promijenio i osjećaj dolaska. Prvi je put, kaže, bila oduševljena njegovom ljepotom, a sada uz mjesto veže i ljude.
- Imamo svoj omiljeni restoran, poznajemo vlasnike, imamo prijatelje ovdje. Prve godine bili smo iznenađeni koliko je sve lijepo. Sad imamo svoje ljude i zato nam ovo znači još više - zaključila je Poljakinja i time sumirala cjelokupni program na Hvaru.
24sata © 2026
