Štimac: Bi li Radošević i Dudu igrali da Mamić ima utjecaja?

Mnoge navijače zanimalo je kako je Igor Štimac uspio pronaći zajednički jezik s ljudima protiv kojih se donedavno borio u kampanji za predsjednika HNS-a. Kao glavni razlog zašto se odlučio za priklanjanje ovoj opciji, Igor Štimac naveo je to da nije odustao od svojih ciljeva, ali smatra kako se to može ostvariti ako će se svi držati zajedno. 

Uostalom, što je izbornik poručio preko Facebooka, pročitajte u njegovom postu, koji vam donosimo u cijelosti:

Dragi navijači, prijatelji i ostali, sukladno obećanom dopustite mi da vam odgovorim na najčešće postavljano pitanje:

„KAKO TO DA SAM IPAK NAŠAO ZAJEDNIČKI JEZIK S LJUDIMA PROTIV KOJIH SAM SE BORIO U KAMPANJI ZA PREDSJEDNIKA HNS-a?“

Kada sam krenuo u kampanju za predsjednika HNS-a moj slogan/cilj je bio „ZAJEDNO UREDIMO SVOJU KUĆU – STANIMO SVI IZA ISTOG ŠALA!“, a najvažniji programski ciljevi su mi bili: decentralizacija i transparentnost rada, demokratizacija i suradnja s institucijama države, jačanje suradnje s UEFA-om i FIFA-om, stabilizacija i razvoj natjecanja, ulaganje u infrastrukturu, te edukativni programi i humanitarne akcije. Istodobno sam ukazivao na sve ono što smatram da je bilo nepravilno i negativno u načinu funkcioniranja tadašnjeg vodstva HNS-a, te sam želio da gospodin Marković odstupi sa svoje funkcije istodobno naglašavajući nebrojeno puta da ću odustati od utrke za predsjedničko mjesto ukoliko se za isto kandidiraju gospoda Davor Šuker ili Zvonimir Boban. Budući se to nije onda dogodilo, odradio sam kampanju do kraja, ponosno i kulturno, uvijek otvoreno naglašavajući problematiku našeg saveza i načine rješavanja iste. Tijekom kampanje svjedočili ste „ratu“ koji je, to tek danas vidim, Vas toliko zabavljao da ste napamet naučili većinu naših izjava. Iz današnje perspektive mogu razumjeti neke Davorove razloge priklanjanja suprotnoj opciji. U jeku predizborne kampanje puno smo toga rekli, kako to uostalom biva u svim kampanjama. Naglasak je bio na potenciranju mana suparnika, jer je to bilo poželjno štivo za novinare i nažalost jedini način za privući interes medija na „našu stvar“, a prešućivali smo neke vrline protivnika koje ni jedna strana nije mogla osporiti. Svi ste Vi svjedočili tome što se dogodilo na ONOJ sramotnoj skupštini, ali tada baš i nisam osjetio podršku koju danas dežurni kritičari tako ponosno iznose. Kako možete vidjeti, većina negativnih komentara, postova i poruka na moj račun počinje sa „bio sam tada uz tebe, bio si nam kao simbol borbe protiv NJIH“ i sl., valjda u želji da komentar dobije na dramatici, jer nakon toga slijedi isticanje razočaranosti zbog toga što sam odlučio „zakopati ratne sjekire“ . Ne sjećam se da su tada otvarane grupe podrške za mene, da se organizirano dizao glas meni u prilog, da su pisani proglasi medijima i sl. A dragi moji, jedina istina je to da nisam „egotriper“, „samoljubljivi ulizica“, „beskičmenjak“, niti bilo šta od onog kako me neki pokušavaju okarakterizirati u posljednje vrijeme, jer da jesam sigurno ne bi vukao poteze za koje unaprijed znam da će kod dobrog dijela populacije naići na neodobravanje. Da sam takav sigurno ne bi imao dežurne hejtere za vratom što god napravio, a imam ih upravo zato što sam uvijek bio SVOJ. Tako sam i sada svojevoljno odlučio oprostiti (ali ne i zaboraviti). Kad me Davor nazvao i ponudio suradnju, prihvatio sam je ne odustajući od svojih ciljeva koje sam Vam u početku napisao, uvijek vjerujući kako smo zajedno u stanju puno toga promijeniti na bolje.

Bili ste uz nas tijekom 90-tih i nismo Vas razočarali. Ponosno smo i časno branili boje Hrvatske i donosili Vam tolike radosti. Pristao sam biti izbornikom svjestan svega onoga na što me Vi sada dobronamjerno ili zlonamjerno upozoravate – na činjenicu da bi me negativan rezultat „pokopao“. Zamolio sam onda, a molim i sad: „Pustite neka nam vrijeme bude sudac, a rezultati mjerilo našeg rada!“

Imajući u vidu kako mnogi od Vas na ovoj stranici postavljaju pitanja na koja ne traže odgovor, postavit ću vam jedno takvo: 

„DA JE OVO UISTINU MAMIĆEVA REPREZENTACIJA I DA ON UISTINU IMA UTJECAJA NA MOJE ODLUKE, DA LI BI RADOŠEVIĆ I EDUARDO IGRALI U NJOJ???“

SAPIENTI SAT! (Pametnome dosta!)

p.s. A sad idem u HNK Split gdje večeras gostuju naši dragi prijatelji iz HNK Osijek s dramskom predstavom „Sinovi umiru prvi“.

Čuvao Vas dragi Bog