Što se događa s Dinamom? Lani su bili pravi europski hit, a sad su, oprostite na izrazu, sh*t

Dinamo je, baš kao i lani, šest kola prije kraja mogao matematički osigurati naslov prvaka, no slavlje je odgođeno. Pripremili su modri feštu, no igrači su zakazali. Štoviše, odigrali su užasno.

Igor Jovićević imao je priliku u svom bivšem kvartu, u gradu gdje je i počeo njegov nogometni put proslaviti dječački san, naslov prvaka s Dinamom. U Gorici je živio kao dječak i svaki dan išao na treninge u Maksimir, u Gorici je debitirao kao trener Dinama II, a sad je imao priliku proslaviti naslov. Na njegovu žalost, nije išlo.

No to je manji problem, jer Dinamo će, u to se možete okladiti, osvojiti naslov u jednom od preostalih šest kola. Veći je problem što igra Dinama nije onakva kakvu smo gledali pod Bjelicom. Druga poluvremena protiv Lokomotive i Slaven Belupa ispod su svake Dinamove razine. Ni u Gorici nije bilo bolje i ovo nije Dinamo koji ulijeva povjerenje.

Obrana Dinama nije sigurna kao nekad i samo manjak koncentracije igrača Gorice nije ih stajao poraza. Također, Igor Jovićević nije uspio ono što je Bjelica radio lakoćom - pobijediti Goricu. Šest puta vodio je Bjelica susrete protiv Gorice i ubilježio svih šest pobjeda. I ako ćemo gledati Dinamo nakon korone, mogu biti zahvalni Bjelici što je ostavio ovoliku bodovnu zalihu jer ovo nije ni sjena momčadi iz prvog dijela sezone.

Od 11 lavova, koji su lani igrali europsko proljeće i bili ponos grada, Dinamo sada ima 11 demotiviranih igrača, koji jedva čekaju kraj prvenstva i koji u utakmicu ulaze kao da idu na robiju. Ajde, ne baš svi, jer Dominik Livaković jedini je igrao kao u prvom dijelu i da nije bilo njega Dinamo bi u Gorici dobio ‘porciju’. Livaković je, a to je znak za alarm, od posljednje četiri utakmice u dvije bio najbolji igrač. A protivnici nisu bili europski divovi. 

I nije problem kada je golman Dinama najbolji igrač u Ligi prvaka, ali kada je najbolji u HNL-u, e onda jest problem. I s ovakvom igrom teško će proći europsko pretkolo. Zapravo, ne teško, već nemoguće. Shvatili su to i navijači koji sve glasnije pričaju da je ovo 'katastrofa'. 

U redu, velika je bodovna zaliha, no pristup nije ni izbliza kao što je bio. Iz utakmice u utakmicu Dinamo je sve lošiji, nema napretka, ne stvaraju šanse, ne izgledaju kao momčad... Jovićević je naglasio da će igrati kao da su bodovno poravnati s konkurentima. A ne samo da ne igraju, nego bi, da nije bilo bodovne zalihe, već puhali u leđa konkurentima.

Možemo kao alibi uzeti i stanku zbog korone, no Dinamo ima takvu kvaltetu da bi protivnike kao Slaven Belupo ili Gorica morao pobijediti i s pola gasa. Problem je što ne igraju s pola gasa. Problem je i što neki igrači, kao Moubandje, nisu za Dinamo. Uostalom, zbog njega se Bjelica i posvađao s čelnicima kluba.

Problem je i da je Gorica imala 10, Dinamo sedam udaraca prema golu. Nastavi li ovako, Jovićević bi mogao vrlo brzo postati bivši, a na njegovo mjesto sjesti Goce Sedloski ili Željko Kopić, koji već jesu u Maksimiru. Momčad je uspavana, demotivirana, igre nema... Jednostavno nije shvatljivo da u posljednje tri utakmice momčad igra katastrofalno. Netko mora odgovoriti što se događa s momčadi koja je lani bila europski hit, a sad je, oprostite na izrazu, potpuni sh*t.