Suba: Neki u Monacu nisu znali koliko dugo nosim dres kluba!

Naravno da se vraćam, imam stan u Monaku, ali nakon 30. lipnja gotovo je s klubom i iselit ću se, rekao je Danijel Subašić (35) dan nakon što se oprostio od Monaca nakon osam godina.

Svjetski doprvak s Hrvatskom odlazi iz Kneževine nakon osam godina i 292 utakmice tijekom kojih je osvojio drugu i prvu francusku ligu i igrao polufinale Lige prvaka, a proglašen je i najboljim golmanom Ligue 1.

Bio je posljednji član "fantastične četvorke", uz Nabila Dirara (34), Valèrea Germaina (30) i Andregu Raggija (35) koji je igrao za Monaco 2012. u drugoj ligi i ostao do naslova prvaka.

- Nastavit ću igrati nogomet negdje drugdje. Možda daleko od očiju, ali s grbom Monaca blizu srca - rekao je Suba u velikom intervjuu za francuski list Nice-Matin.

POGLEDAJTE VIDEO: Subašićeva ljubavna priča

Pokretanje videa...

01:20

- Rado se sjećam dolaska u Monaco u drugoj ligi. Osvojili smo prvo mjesto, izborili promociju i bili prvaci 2017., ušli među četiri najbolja u Europi, to je sjajna stvar. Odlazim s puno lijepih uspomena jer je sve bilo izvanredno. Ušao sam kroz mala vrata, a odlazim kroz velika. Bilo je i negativnih stvari, ali one će proći vremenom, ne opterećuju me. Sretan sam što sam mogao stvarati povijest ovog kluba - prisjetio se Zadranin.

Kako je uopće došlo do toga da iz Hajduka dođe na Azurnu obalu?

- Igrao sam tri i pol godine u Splitu i htio sam otići. Imao sam kontakata, pogotovo u Njemačkoj, ali nisam mogao odmah doći u Monaco jer je Smolencev, sportski direktor kluba u to vrijeme, htio Pletikosu koji je bio reprezentativac. No on nije htio potpisati za klub iz druge lige i onda su se okrenuli meni - rekao je Subašić i dodao:

- Meni Ligue 2 nije bila problem, htio sam otići i rasti korak po korak. Malo-pomalo radili smo velike stvari, a ja sam naporno radio cijelo vrijeme. Trening kamp La Turbie, kuća, stadion Luj II., La Turbie i ništa drugo. Napredovao sam na svim razinama jer sam znao, kad uđemo u prvu ligu, ništa neće biti jednostavno.

Odmah se izborio za "jedinicu" i nije je puštao.

- Nikad mi novac nije bio presudan. Igrao sam kako bih pobjeđivao i napredovao. Kad sam stigao, OK, bili smo u drugoj ligi, ali moglo se vidjeti da je to velik klub. Malo-pomalo i došli smo na vrh. Ne smijemo zaboraviti ljude koji su doprinijeli tome. Bili smo u četvrtfinalu i polufinalu Lige prvaka itd., sve to ostaje. Imam sjajne uspomene prema svima. Marco Simone dao mi je šansu da igram, onda i Ranieri. Uvijek sam branio svoju poziciju. Sjećam se kad mi je Ranieri rekao: "Suba, nastavi ovako igrati i ne zanimaju me drugi golmani". Dao mi je samopouzdanje koje sam trebao i mislim da sam ga vratio klubu.

A nije baš imao nekvalitetne konkurente.

- Kad su Romero, Stekelenburg i De Sanctis bili tu, bili su mi izvor motivacije. Davao sam još više! Tako jednostavno.

Na drugoj strani terena bili su i Falcao, Moutinho, James...

- Promijenilo se sve. Znate da sam igrao sa sjajnim igračima. Ako ste pametni, to pretvarate u snagu. Puno sam pričao sa svima i najvažnija stvar bila je ostati koncentriran.

Kakav je bio osjećaj uoči šampionske sezone?

- Znali smo od početka da imamo dobru momčad i da možemo ciljati na podij, ali da smo znali da ćemo to i napraviti te sezone, nismo. Rano smo počeli sezonu s pretkolima Lige prvaka i pomalo stvarali stroj. Imali smo 17 ili 18 igrača sposobnih uletjeti u svakom trenutku. Kad god bi zamjena ušla, nešto bi donijela. Bilo je i utakmica u kojima smo nakon 20-30 minuta već vodili 2-0 ili 3-0 - rekao je i nastavio:

- Ponekad bismo malo zaspali na početku utakmice, haha. Protivnik bi imao šansu i, kad je nije iskoristio, znao sam da će nam se otvoriti. To je velika moć. Osjećali smo kao da nam se ništa loše ne može dogoditi i znao sam da se moramo obraniti u samo dvije, tri akcije. To je najteže kad ste golman. Sat vremena ništa ne radite, a onda vam čovjek dođe jedan na jedan ili puca u okvir. Morate biti koncentrirani. Nakon takvih utakmica ste živčani i osjećate umor.

Bez obzira na rastanak, ne osjeća gorčinu.

- Sve je bilo fantastično i nemam što reći. Da, ugovor mi je istekao, ali sretan sam zbog toga što sam učinio za klub. Odlazim uzdignuta čela. U nogometu imam puno prijatelja, ali najsretniji sam kad dobijem poruke od zaposlenika kluba. To je bitno. Osjećao sam da žele da ostanem. Ti mi ljudi puno znače jer su me pratili na dnevnoj bazi. Hvala im, pomogli su i podržali me.

Jednoga je takvog, trenera golmana Andréa Amitrana, klub zadržao na njegov nagovor.

- Produžio sam ugovor 2015. i dva mjeseca poslije klub je htio otpustiti Dédéa. Onda sam nazvao izvršnog dopredsjednika Vadima Vasiljeva i pitao ga zašto mi produžuje ugovor ako će smijeniti trenera golmana s kojim sam jako dobro surađivao. Bila je to obiteljska atmosfera, završili smo na podiju nekoliko puta i mogao sam otići. Ali to nije dolazilo u obzir. Rekao sam Vadimu da bude oprezan, da nema razloga za smjenu. Taj me put poslušao, a poslije manje, haha.

Nikad nije bilo problema da mu produže ugovor sve donedavno pa su ga neke stvari "pecnule".

- Mislim da je to postao problem. Svakih šest mjeseci stvari se mijenjaju, sportski direktori, igrači... Ima ljudi koji su došli, a da uopće ne znaju koliko sam dugo nosio dres Monaca. Tako je bilo... Bili smo prvaci, pomogli smo klubu da zaradi puno na transferima i sportskom planu. A neki su to htjeli zaboraviti.

Momčad se počela osipati, dvojac Glik - Jemerson više nije tako dobro funkcionirao.

- Iskreno, ništa ne razumijete o nogometu ako ne vidite pravi problem. Prije njih klub je prodao Fabinha, Bakayoka i Moutinha. To je bio zid! Tone su lopti osvojili. Fabinho i Bakayoko bili su strojevi.

Odlaskom posljednjeg člana "fantastične četvorke" okreće se nova stranica Monacove povijesti.

- Kad su Germain i Dirar otišli nakon naslova 2017., već sam govorio da nije dobro. Rekao sam i Andrei da je gotovo s "fantastičnom četvorkom" i da ćemo polako otići. Šteta, ali zbog toga ne volim manje klub, samo mi je žao što smo pustili Germaina u Marseille ili Nabila kad nisu tražili ništa izvanredno. Nisam htio govoriti o tome, ali važno je razumjeti da ponekad morate znati kako nagraditi igrača koji je učinio puno za klupsku povijest. Nekoliko klubova raspitivali su se za mene i uvijek sam im govorio da ću pričekati što će reći klub, da ćemo razgovarati samo ako mi Monaco neće produžiti ugovor.

Igrao je vrlo malo nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji i ozljede bedrenog mišića.

- To me je zaboljelo. Prvi put da sam se oporavljao tako dugo od ozljede. Rezervni golman ili ne, još sam tu za klub. Ali hej, poštujem izbor koji su napravili. Nego gdje smo bili na ljestvici u zadnje dvije sezone? (Sedamnaesti pa deveti, op.a.) Puno smo izgubili kad je bilo najvažnije. Nije bilo povjerenja, igrači su postali osjetljivi. Morate osjetiti neki cilj. Trebamo pravu upravu, svlačionica treba prave igrače. Nadam se da u klubu to shvaćaju - zaključio je Suba.