Subašić: Trebao sam pucati penal, a sam ću doći na Poljud kad Hajduk osvoji naslov...

Posljednji put u karijeri navukao je rukavice, obuo kopačke i obukao dres s najdražim grbom. Izašao je pred 18 tisuća navijača na Poljudu, branio 24 minute pa se rasplakao. Bio je to trenutak kada se Poljud ustao i zapljeskao velikanu hrvatskog nogometa. Emocije su buktale u njemu, cijela karijera prolazila mu je pred očima. Otišao je do sjeverne tribine pa zakačio majicu svog neprežaljenog prijatelja Hrvoja Ćustića.

Pokretanje videa...

00:32

Split_Poljud_Navijači | Video: 24sata Video

Hajduk je u posljednjem kolu HNL-a pobijedio Šibenik (3-0), a taj susret posebno će pamtiti legendarni Danijel Subašić (38) koji je odigrao posljednju utakmicu u karijeri. Teško je bilo zadržati suze.

- Htio bih se zahvaliti Hajduku, suigračima jer su kad sam odlučio završiti karijeru da se sve poklopilo. Momci su uzeli Kup i zadnja utakmica koja možda nikome ne znači ništa, meni je tih 24 minute značilo kao sve one prije. Hvala svima, od predsjednika do svih koji vode računa o nama igračima.

Hajduku je u prvom poluvremenu skoro dosuđen penal nakon prekršaja nad Markom Livajom. Da ga je sudac   dosudio, Subašić bi ga izveo. No, na njegovu nesreću, Benrahou je nešto ranije napravio prekršaj pa je penal poništen.

Jesi bio spreman izvesti penal?

- Livi je rekao da ako bude penal da ću ja pucati. Čekao sam, ne bi bilo jednostavno... Zamalo je suđen... Što se tiče gola ili ne, to je laganica, u cijeloj karijeri nisam imao ljepše i bolje zagrijavanje. Bio sam na mnogo velikih stadiona i utakmica, nikad nisam imao bolje zagrijavanje. Bitno je bilo otići uzdignute glave... Izašao sam na teren sa sinom, Hrvoje je na majici završio ispred Torcide – kazao je Suba u suzama, a kad se malo sabrao dodao je: 

- Htio sam je ostaviti tamo. Mislim da smo jednu utakmicu igrali u Osijeku na dan kad je Hrvoje poginuo. Netko me pitao imam li majicu da je stavim na ogradu, danas mi je bila želja da je ostavim na sjeveru jer znamo da Torcida drži do svakoga, pogotovo do ovih kojih nema. 

Što ostaje iza tebe i kakva je budućnost?

- Hajduk je uvijek imao najbolje golmane u državi, meni je naviše žao što se Kale ozlijedio jer je on bio taj koji je bio sve u svlačionici. A ovo drugo, dolaze mladi, na Sentiću vidite, prvi dio prvenstva je branio baš dobro, neke je utakmice davao puno. Dogodi se svakome greške, treba nekad stati i iza svog djeteta i progledati mu kroz prste. Ima golmana...

Budućnost?

- Odmor od svega, taman sam brod riješio. Dijete, vrtić, trening, padel, tenis.., malo uživati. Hvala Bogu to mogu, nešto se zaradilo, nešto se uložilo, nešto se vraća... Kad vidite kakva se sra**a događaju svaki dan, treba uživati u svakom danu. Dok igraš, svi rade za tebe, ti si Bog, sad je to stalo, sad treba Suba raditi za druge, ići u spizu, to je život...

Možeš li se vratiti u neki teški trenutak i što bi rekao tadašnjem Subašiću?

- Jesi li normalan ha, ha, ha... Suspendiran sam bio u Zadru, trenirao u Bibinjama, ideš na trening, voziš Punta na plin, voziš šest nikakvih baluna, trenira te Niko Matković koji je učio od velikog Vladimira Beare. I govori mi što će me čekati kad dođem u Hajduk. A gdje je tada Hajduk bio od mene.... Ima na YouTube taj teren, bolje su moje masline nego taj teren. A dođeš daleko, nestvarna priča, sve te ojača ako se želiš boriti. Kad si pošten vratiti ti...

Mnogo velikih igrača je prošlo kroz tvoju karijeru? 

- U Zadru smo ja i Luka Modrić počeli skupa, i Grgurović Mario, svi iz Zadra. Sada je Luka kapetan u reprezentaciji i zlatna lopta. To ima ogromnu težinu i značenje. A ostalo, bilo ih je, navijam da Mbappé uzme zlatnu loptu, da imam dvojicu u karijeri...

Tko je posebno obilježio od trenera tvoju karijeru?

- Šjor Špaco Poklepović je za mene jedan od najboljih koji me trenirao, kao trener i čovjek, sjećam se utakmice u gostima Dinamo Bukurešt, ja ne mogu koljeno savit, a on kaže da branim. I u uzvratu isto, kaže da branim i sve što ide krivo će on preuzeti krivicu, a sve što obranim da je moja zasluga...

Što posebno pamtiš u karijeri, osim srebra iz Rusije?

- Sve, imao sam prvu presicu ovdje u Armani majici i s "fudbalerkom" u pokušaju... Kasnije Monaco, drži te to sve, ali to je sve posao, ovo ovdje je istinska ljubav...

Tko ti je od trenera vratara bio najdraži?

- Ima ih jako puno, Jakov Pinčić koji nas je sve trenirao, on nas je sve učio, iza njega Niko Matković koji mi je jako pomogao kad sam bio nigdje, pa Tomislav Rogić Tumba, on mi je bio trener u prvoj prvoligaškoj sezoni dok se nije dogodilo to s pokojnim Hrvojem. Imaš u Hajduku Tonćija Gabrića koji je top lik, top trener, čudo, ubija na treningu da je to sramota. Iza njega Amitrana u Monacu koji je rekao da mi neće mijenjati moj stil...

Gdje je zapelo u Zadru?

- Talenata ima, ali nije pitanje za mene gdje je zapelo. Šteta za grad što klub nije barem u drugoj ligi. Tamo je dolazilo po 4000-5000 ljudi na stadion. Znate kako Zadar diše, talenata je bilo i bit će, samo žalosno je da je Zadar u četvrtoj ligi i da djeca idu lijevo – desno.

Hoćeš li biti trener?

Bila mi je želja, pričao sam prijateljima da jednoga dana znanje koje mi je dao pokojni Jakov prenesem u radu s djecom, ali o tom po tom...

Što ćeš večeras?

- Kući, nedjelja je najdosadniji dan, sutra dijete vodim u vrtić. Kroz karijeru želio ovo i ono, još, još.... Nisam osvojio ono po što sam došao, osvojit će oni to i bez mene. Emocije su tu, ispunjen sam, daj Bože da Hajduk bude prvak. Kažu da će me zvati, ali ne trebaju me zvati, doći ću ja i sam...