Nemam više osjet mirisa, zvuk života ne dotiče više moj sluh. Okus u ustima nije mi više jednak i izgubila sam svu radost u životu. Gubitak Ananiasa mi zadaje bol koje se ne mogu riješiti, napisala je Barbara
'Najteže mi je probuditi se bez njega. Ova bol ostaje zauvijek'
Nogometni tim Chapecoensea je putovao avionom iz Bolivije u Kolumbiju kako bi igrali finale Copa Sudamericane. Zrakoplov je pri slijetanju pao, 76 ljudi je poginulo, a među njima i nogometaši, gosti kluba, novinari, fizioterapeut, posada...
Ogromna bol u obiteljima stradalih je neopisiva, a svoju potresnu priču objavila je Barbara Monteiro, supruga poginulog igrača Chapecoensea, Ananiasa.
Prenosimo je u cijelosti:
'Moje ime je Barbara Monteiro i supruga sam Ananiasa koji je poginuo u avionskoj nesreći u Kolumbiji. Želim vam reći u što se pretvorio moj život poslije tog ponedjeljka, 28. studenog 2016.
Nemam više osjet mirisa, zvuk života ne dotiče više moj sluh. Okus u ustima nije mi više jednak i izgubila sam svu radost u životu. Gubitak Ananiasa mi zadaje toliko boli koje se neću moći riješiti do kraja života. Bol u mojoj duši je nemjerljiva, izgubila sam prekrasnu, kompletnu i sretnu ljubav.
To je velika bol zbog gubitka sretnog čovjeka po mjeri Boga, čovjeka koji je bio idealan primjer ljudskosti. Ananias je bio jednostavna i ponizna osoba, ugodan karakter. Naš sin Enzo koji je uvijek imao pravi primjer u njemu kao ocu sav svoj život danas jako pati. Sjećanje na njega tjera nam suze na oči i osmijeh u isto vrijeme. Njegov iznenadan odlazak jako nas boli, ali zbog ljubavi koju nam je pružao, sjećamo ga se s veseljem.
Bog me štiti, znam da se sve događa njegovom voljom i odlukom i znam da on kontrolira sve u mom životu. Pokušavam bol transformirati u snagu i krenuti naprijed, Ananias mi je pravi primjer kojeg trebam pratiti. Najteži su mi trenuci kad se budim bez njega jer on je uvijek ustajao prvi pa bi me poljubio i poželio lijep dan.
Ti su trenuci bili prekrasni i prepuni ljubavi, a sve je to zamijenila strašna bol. U ovom trenutku osjećam se malo bolje. Prethodni tjedni bili su prepuni suza, boli i tuge. Naši snovi brutalno su uništeni i trudim se prilagoditi na takvu situaciju. Trenutno, razmišljam o ljubavi i trenucima kad smo bili sretni. Pokušavam to prenijeti na našeg sina i nastojim postati jača kako bih izašla na neki novi put. Znam da ću uspjeti sve kroz vrijeme, zato što imam veliko povjerenje u Boga.
Također, želim odati počast nasljeđu kojeg je Ananias ostavio cijeloj obitelji - on je bio veliki pobjednik.'