"Sve bih ovo mijenjao za samo pet minuta veteranskog finala"

Da je Cedevita ušla u finale Eurokupa, u hrvatskome kutku u Trevisu, diskoteci Havana, muziku bi puštao DJ SMS Deutsche. Poznatiji kao Emil Tedeschi, gazda hrvatskoga košarkaškoga hita. SMS znači Straight Music Selection, a Deutsche je asocijacija na prezime, koje na talijanskom jeziku znači Nijemci.

- Ne volim podjelu glazbe po žanrovima. Eklektički umjetnik koji nema granica između pojedinih pravaca kombinira svašta, punk, nove tendencije, psihodeliju, R&B... Trudim se pustiti ono što publika najmanje očekuje, sviđa mi se neka diverzija - objasnio je osebujni milijunaš jednu od svojih najvećih strasti, između zgrtanja novca i košarke. Međutim, Cedevita je izgubila od Uniksa, pa se suzdržao, iako je publike bilo. Više stotina navijača okupilo se u Havani, no druženje nije potrajalo dugo koliko bi da je klub prošao u finale.

- Nisam opterećen rezultatom. Tragično je kad vam život ovisi o jednoj lopti. Velika je stvar već to što smo bili u društvu puno poznatijih klubova. Osim što sam vrlo emocionalan, ja sam i realan. Ovo je bila sjajna promocija. I talijanski mediji spominju Cedevitu kao klub koji igra izvanrednu košarku, na stranicama španjolske ACB lige piše da smo priča za snimanje holivudskog filma. To sigurno godi - kaže Tedeschi, kojem je košarka pomogla i u promociji napitka diljem Europe.

Utakmicu s Uniksom je, u društvu predsjednika Mladena Vebera, gledao s tribine, među navijačima, odmah poviše velikog transparenta "Uprava, hvala vam". Njegova strast prema košarci je neprocjenjiva.

- Smatram da prva momčad Cedevite nije ona koju vodi Aco Petrović, nego veteranska momčad Atlantica koju vodi Davor Užbinec. Na treninzima i ja i Veber, Krešo Novosel, Matej Mamić i ostali za svaku loptu igramo do kraja, a zatim s veseljem odemo na zasluženo piće. Ja bih sve ovo zamijenio za pet minuta finala veteranskog prvenstva. Meni je košarka velika radost i druženje. Nije sve u pokalima i prvim mjestima - tvrdi čelni čovjek Cedevite.

Međutim, i rezultati su važni, pogotovo u Hrvatskoj, koja priznaje samo najbolje, a i njima uvijek pronalazi mane.

- Rekli su nam da nemamo povijest. Imamo povijest koju imamo i ponosni smo na nju. A mogli smo je i kupiti. To su nam nudili naši sportski prijatelji. Dino Rađa nam je nudio da uđemo u Split, isto su nam nudili i iz Zadra. Uostalom, svi znaju za razgovore sa Cibonom. Ne smatram da je nužno da sve napravimo sami, ali ovako je ipak najslađe.