Moglo je biti 30 razlike, ali Ameri tradicionalno puštaju vrijeme da iscuri u zadnjem napadu, pokazujući tako protivniku da ga ne žele poniziti
Tajči je pjevala 'Hajde da ludujemo', Ameri ludovali
Hajde da ludujemo ove noći, hajde zaljubi se u moje oči... Tajčin hit s početka devedesetih odzvanjao je Abdi Ipekçi Arenom dok su naši košarkaši istrčavali na teren na zagrijavanje uoči prvog okršaja sa SAD-om nakon 16 godina. Nakon što je Tajči završila, krenula je Christina Aguilera i "Ain't No Other Man", a u dvoranu su ušli Amerikanci, uz ovacije gledatelja. I dok su se naši dečki istezali, NBA zvjezdice ponašale su se kao da su na natjecanju u zakucavanju. Naši igrači su ih gledali. Marko Banić se smješkao, Lukša Andrić nezainteresirano je, razjapljenih usta, buljio u semafor, a Joke Vranković prekriženih nogu i smrknuta pogleda sjedio na klupi. Nekih 200-tinjak hrvatskih navijača bilo je raštrkano po dvorani, među njima i četvorica u crvenim majicama na kojima je pisalo "Marko Tomas Križevci". Nakon klimavog starta, svi su pali u delirij. Marko Banić u koš je ugurao Tomićev promašaj za vodstvo 19-18. Nije bilo atraktivno kao legendarno zakucavanje Franje Arapovića protiv originalnog Dream Teama, ali bilo je lijepo za vidjeti.
- Igrajući s njima imaš osjećaj da se može, da nisu nikakav poseban bauk - rekao je Marko Popović.
Ali Amerikanci su bili dovoljno velik bauk za našu reprezentaciju. U drugoj četvrtini su prihvatili Tajčin poziv i počeli "ludovati". Stisnuli su, pobjegli na 20 razlike, a prednost je rasla dok Amerikanci nisu imali dvostruko više koševa (68-34). Onda su ipak malo popustili s tom strašnom, fizičkom obranom, Pop i Bogdanović su se raspucali i spriječili potpunu blamažu.
- Nakon što je Ante Tomić zaradio treći prekršaj, ostali smo bez unutarnje igre, počeli samo šutirati izvana, a nije ulazilo - objasnio je Roko Ukić, koji je postigao prvi i zadnji koš hrvatske reprezentacije. Tim zadnjim pokvario je niz. Početkom devedesetih, dok nam je košarka bila u svjetskom vrhu, triput smo igrali s Amerikancima. Bilo je 33, 32, pa 31 razlike. Ovaj put moglo je biti 30, ali Ameri tradicionalno puštaju vrijeme da iscuri imaju li zadnji napad, pokazujući tako protivniku da ga ne žele poniziti. I nisu. Ali su ga pošteno nalupali.