Tek mu je 16, a već je hrvatski rekorder i ima normu za Tokio!

Ne znam što su drugi očekivali i je li ovo za njih iznenađenje, ali za mene definitivno nije iznenađenje jer sam se za ovo spremao, kazao je novi plivački rekorder Franko Grgić nakon što je na bazenu Kantrida u Rijeci, u sklopu ekipnog prvenstva Hrvatske, oborio hrvatski rekord na 1.500 metara.

Ne bi to doista bilo niša čudno da se ne radi o momku starom tek 16 godina, da nije skinuo rekord za gotovo 10 sekundi, kao i da s tih 14:56:55 nije ujedno i ispunio olimpijsku normu za Tokio.

- Oborio sam i vlastiti rekord za 26 sekundi, ali ponavljam, za mene je to očekivan rezultat jer sam se dugo za ovo pripremao - miran je novi rekorder, koji je poput prekaljenog profesionalca odmah zahvalio treneru Mati Ružiću i svom klubu splitskom Jadranu, ali i spremno dodao da u Tokio ne namjerava putovati kao turist: 

- Cilj svakog sportaša je biti najbolji. Nadam se da do Tokija mogu još puno napredovati, popraviti i ovaj rezultat, a na vrhuncu bih trebao biti četiri godine kasnije u Parizu, kada bih se trebao približiti i medaljama. 

U šali smo ga upitali zna li koji je svjetski rekord u njegovoj disciplini, čisto da potvrdimo koliko daleko sežu njegove ambicije. 

- Naravno da znam da je svjetski rekord 14:31:02, i nadam se da ću ga jednom u karijeri napasti i oboriti - samouvjeren je 16-godišnji Splićanin. 

Franko Grgić plivanjem se bavi od 10. godine, nakon što se okušao u taekwondou i nogometu, u Jadran je prešao iz POŠK-a kad mu je bilo 11, a uzor mu je četiri godine stariji klupski kolega Marin Mogić, čiji je rekord i oborio. 

- Marin je stariji i poznatiji od mene i oduvijek sam se divio njegovoj upornosti. Uvijek sam ga gledao kao uzora. 

Franko je srednjoškolac, pohađa drugi razred Tehničke škole za strojarstvo i mehatroniku, no veći dio dana ipak je rezerviran za bazen. 

Dizanje u 5:00 - počinak u 21:30

- Dižem se u 5:00, na brzinu doručkujem jer sam već u 6:00 na treningu koji traje sat i pol vremena. S bazena žurim u školu koja počinje u 8:00 i traje do 14:00, a onda natrag na bazen, na drugi trening koji traje 14:45-17:30, ponekad i do 18:00. Nakon toga se dobro najedem, malo učim, i već u 21:30 idem na spavanje. Spašavaju me roditelji koji me odvoze i dovoze na bazen, inače ne bih sve stigao. 

Raspored je to iz noćne more za jednog šesnaestogodišnjaka. 

- Kad moji vršnjaci izlaze vani, ja sam već u krevetu. Nije to uvijek lako, ali kad ispred sebe imate cilj koji želite dohvatiti onda je sve lakše. Izađem ponekad s prijateljima na piće, ali plivanje je ipak u prvom planu - sliježe ramenima ovaj 187 cm visoki i 70 kg teški plivač, kome puno pomaže i desetak centimetara duži raspon ruku, kao i genetika, njegove rodice Ana i Ivana također su talentirane plivačice.  

Obzirom da u bazenu provodi barem četiri sata na dan, zanimljivo je o čemu razmišlja dok pliva. 

- Razmišljam o obavezama, o školi, malo pjevam u sebi... Ništa posebno, brzo to prođe jer treba razmišljati i o tehnici plivanja i okretima, nije to baš samo skoči u bazen i plivaj.

A koliko je Frankov rezultat vrijedan možda najbolje oslikavaju riječi prvog operativca Jadrana Paška Karla: 

- Svaka olimpijska norma u plivanju je vrhunski rezultat i siguran plasman među 14 najboljih. Ali Franko je još junior, on tek ove godine izlazi na međunarodna natjecanja seniora, čeka ga i EP juniore, Igre mladih... On će sve poharati u svom godištu jer trenutno ima prvi rezultat na svijetu. Ovo je stvarno strašan rezultat, jedino je Duje Draganja ovako rano imao A normu - otkriva nam Karlo, koji je ponosan na velike uspjehe svog kluba.

- Kuriozitet je da mi imamo svega stotinjak plivača, dakle barem pet puta manje nego ostali veliki klubovi, kao i barem 10 puta manji proračun, a imamo Franka i Marina s A normom za Tokio. Nadamo se da će norme ispuniti i barem dvoje od naših devet američkih studenata, Alen Mosić i Mia Leko, što bi bio fantastična stvar za klub s tamo malo članova.