Tko je glavni krivac za debakl? Babić, Balić, igrači ili - Gobac?

Hrvatska rukometna reprezentacija punih sedam godina ne zna kakav je osjećaj igrati finale velikog natjecanja, a frustracije skupljane godinama kulminirale su na upravo završenom SP-u u Francuskoj. S obzirom na kadar, kako igrački, tako i stručni, rezultat Kauboja još i nije toliko razočaravajući, no ono što su ljubimci nacije zaluđene rukometom pokazali na terenu nikako ne možemo nazvati dovoljno dobrim.

Željko Babić dokazao je i treći put da ne zna stvoriti igru. Njegova momčad igrala je neprepoznatljivo, sporo, izgledala umorno i na kraju gubila od po imenima slabijih momčadi. Dvije godine slušamo kako se pripremamo za Europsko prvenstvo u Hrvatskoj što bi, vjerojatno, trebala biti isprika za neuspjeh. Slušamo i o pomlađivanju, kao mladi smo, neiskusni i čekamo da nam igrači sazriju. No od nas su u prosjeku mlađi i Slovenci i Norvežani, a izgledali su znatno zrelije u trenucima koji razlikuju pobjednike od gubitnika. Oni ne čekaju bolja vremena, oni rade na tome da im bolja vremena dođu što prije. Da se razumijemo, četvrto mjesto na SP-u nije neuspjeh, nije to ni bronca s EP-a, no igra i način na koji Babić (ne) reagira u prijelomnim trenucima utakmice spadaju u trenerski amaterizam.

S druge strane, svoj dio odgovornosti mora snositi i čovjek koji je inzistirao na ovom izborniku. Ivano Balić legenda je ne samo hrvatskog, već i svjetskog rukometa, ali to je Ivano Balić - igrač. Ivano Balić koordinator podbacio je. I to duplo. Jer, nakon što je Babić, svjestan vlastitog neuspjeha na Olimpijskim igrama, podnio ostavku, Balić ga je pozvao i instalirao natrag na klupu. Sada će to platiti.

Sve to blagoslovio je Zoran Gobac, vladar hrvatskog rukometa iz sjene i čovjek bez čijeg 'DA' ne bi bilo ni Balića na toj poziciji. Samim time Gobac je i najodgovorniji za trenutačnu paniku u reprezentaciji i naravno da bi slijedom događaja morao biti na udaru. Prihvatiti ostavku izbornika da bi je nakon samo par mejseci zaboravili neozbiljno je za jedan tako veliki savez, ali i pomalo neodogovorno od tako iskusnog rukometnog operativca kakav je Gobac.

Posljednji u nizu krivaca su igrači. Budimo iskreni, Hrvatska nema više reprezentaciju prepunu vrhunskih igrača. Imamo dvojicu (Duvnjak, Štrlek) koji su vrh vrhova na svojim pozicijama, nekoliko potencijalno odličnih i isto toliko prolaznika, a za takav skup igrača polufinale je doista sjajan doseg. Kada tome pribrojimo ozljede i umor, dolazimo do zaključka da su se momci iz Francuske u stvari trebali vratiti pjevajući.

No, vratimo se mi na početak i zaključimo da nas nije razočarao rezultat na SP-u već način na koji smo do njega došli i igra u kojoj se niti u jednom trenutku nije znalo tko radi što, kako i kada pa se logično dolazi do pitanja tko je najveći krivac za to? Mi odgovor možemo samo nagađati, no čelni ljudi saveza moraju ga saznati što prije i poslati navijačima jasne odgovore...