Trener Branko Ivanković postao heroj plave ulice

Nakon 28 uzastopnih prvenstvenih pobjeda u Maksimir je stigao Ajax. Igra bez boje, poraz, zviždanje navijača na prepunom Maksimiru... Potom gostovanje kod fenjeraša Varteksa, prvi prvenstveni poraz, igra kaotična. Do te mjere da se u svlačionicu spustio Zdravko Mamić i bacao sako. Stigao je  izlet u Suhopolje, ili je barem trebao biti, i pobjeda u Kupu nad Viroviticom tek nakon produžetaka. Rumenilo na Ivankovićevom licu je nestalo. Činilo se da je i posljednji čavao zabijen u njegov “lijes”.
- Ako sam ja problem Dinama, mogu odmah otići - govorio je pomalo potištenim glasom Branko Ivanković. 
A onda je uslijedio Amsterdam.
- Čudesno, čudesno, spektakularno - riječi su koje je najčešće ponavljao profesor Ivanković.
U svim  je elementima nadvisio je kolegu Ten Catea. Dinamo je 120 minuta kontrolirao igru, držao Ajax u šahu. Kratkim i preciznim dodavanjima, lopta je  u Dinamovim nogama bila cijelu “vječnost”, a potom bi se kao šilo prema golu spustili Tadić, Madnžukić ili Modrić. Probao je Ten Cate iznenaditi Ivankovića gurnuvši Stama kao centarfora. No, i ta ideja naišla je na zatvorena vrata. Sve zračne duele Nizozemac je izgubio. Bravo profesore, Dinamo nije izbrisan s karte Europe. Navijači su dobili najljepši poklon pod plavu božićnu jelku.