Ukić: Ostajem u Fenerbahçeu, ali ozljedu još nisam zaliječio

Izvanredne brojke u posljednjih pet utakmica u turskom prvenstvu, sasvim sigurno dostojne nagrade za košarkaša mjeseca u TBL ligi, ostvaruje hrvatski razigravač Fenerbahçea Roko Ukić...

Na prosjecima od 18.6 koševa, šest skokova i pet asistencija 26-godišnji je Splićanin u spomenutom razdoblju. Svoju dobru igru u Turskoj u posljednje vrijeme objašnjava jednostavnim razlozima:

- Prva je stvar što nas je malo. Izvan stroja su nam šestorica ozlijeđenih igrača i svi igramo puno, trošimo se definitivno više no što bismo se trebali. Igram često 35-40 minuta. Druga je stvar što nam je ostala za odigrati samo turska liga. Što osobnim, što odlukama trenera Spahije, kalkulirali smo u turskoj ligi dok smo igrali Euroligu. Bilo je u Turskoj bitno pobjeđivati, dok smo energiju trošili u Europi. Sad kad se više ne moramo štedjeti, kad igram 100 posto, brojke su očekivano skočile - rekao je Ukić u razgovoru za Totalsport.

Vidi se da se ne ustručavate šutiranja čak niti kad vam ne ide šut. Jesu li to zarađene ovlasti za završetak napada ili opet činjenica da ste desetkovani?

- Kod mene je isto kao uvijek. Volim se natjecati i uvijek vjerujem da ću pozitivno riješiti napadačku akciju. Takav sam od dječačkih dana, uvijek sam volio završavati akcije. Znate da me je to koštalo imidža "slabog razigravača", ali to je moja košarka. Jednostavno ne mislim na dotadašnji postotak šuta kad dođe situacija stani-pani. U Fenerbahçeu su suigurači, uostalom, i navikli na to. Vjeruju mi i očekuju od mene inicijativu.

Kakva je situacija sa zdravljem? Jeste li zaliječili ozljedu lijevog gležnja, koju još vučete s lanjskog Svjetskog prvenstva u Turskoj?

- Ide nabolje. Recimo da sam sad na 80-90 posto optimalnog stanja. Nije još uvijek sasvim dobro, jer opseg okreta zdravog zgloba još je osjetno veći. Bitno je da izbjegnem distorziju. U slučaju da uganem gležanj, imat ću velikih problema. Recimo da sam sada u situaciji da bih za oporavak od distorzije trebao 6-8 tjedana, dok je uobičajeno vrijeme za to oko dva tjedna.

- Na operaciju neću. Trebao bih preko ljeta dobro odmoriti gležanj i onda bih se sasvim oporavio. Treba mi šest do osam tjedana za to. Vidjet ćemo što će biti s planom priprema reprezentacije, kao što ćemo vidjeti i dokad će trajati klupska sezona. Neko ću si vrijeme za odmor morati uzeti. Opet, neću moći odmarati koliko bih trebao. Pokušat ću se nekako uskladiti s izbornikom Vrankovićem. Pokušat ću se rekuperirati, a da reprezentacija ne trpi.

Morate li posebno zagrijavati zglob prije svakog treninga i utakmice?

- Da. Moram jako paziti na to. Riječ je o ozljedi koju sam zaradio na pripremnoj utakmici protiv Litve, a na Svjetskom sam je prvenstvu pogoršao. Realno nisam smio igrati u Turskoj. Riskirao sam ozbiljnu, vrlo tešku ozljedu.

Kakva je situacija u klubu? U Turskoj igrate fantastično, no vlada li još uvijek žal za propuštenim četvrtfinalom Eurolige?

- Izgubili smo ove sezone devet od 44 utakmice, što govori da smo uglavnom vrlo dobri, jer riječ je o odličnom prosjeku. Dogodilo nam se previše poraza u vrlo lošem trenutku. Konkretno, govorim o trima završnim porazima u Top 16 fazi Eurolige koju smo počeli trima uvodnim pobjedama. Protiv Žalgirisa sam morao pauzirati jer sam dobio temperaturu od 40 stupnjeva, izgubili smo potom od Olympiacosa i Valencije. Dogodilo nam se u ključnom dijelu euroligaške sezone da smo ostali bez previše igrača i tako smo kompromitirali sjajnu sezonu do tog trenutka. Pokušali smo to prežaliti, premda smo nastup u četvrtfinalu, mislim, zaslužili s obzirom na igru koju smo dotad prikazivali.

- Jedan od ključnih razloga za europski posrtaj bila je činjenica da nismo imali riješeno pitanje moje zamjene. Ne želim reći da sam nezamjenjiv, ali jednostavno je ispalo da u utakmicama koje nisam igrao momčad nije funkcionirala. Lynn Greer nije se nametnuo na početku sezone, Šarunas Jasikevičius došao je usred nje. Momčad nije imala igru koja bi odgovarala njemu, on nije imao navike da se prilagodi našem sistemu. Znamo da on napadački ovisi o "pick 'n' rollu". Na to momčad nije u datom trenutku mogla odgovoriti.

Namjeravate li ostati u Fenerbahçeu, pokušati opet u Euroligi? Kakve su ambicije kluba?

- Imam još važeći ugovor i ostajem. Ambicije kluba samo mogu biti veće nego ove sezone. Sedmorica igrača iz momčadi imaju važeće ugovore za sljedeću sezonu, a u klubu već sada točno znaju na kojim nam mjestima u momčadi trebaju pojačanja.

Kakav je vaš stav glede regrutiranja Dontayea Drapera u hrvatsku reprezentaciju?

- Nemam nekakav čvrsti stav. Svoje sam prošle godine u drugim dijelovima sezone provodio mudrujući i razmišljajući o predstojećim reprezentativnim akcijama. Kako ću se uklopiti? Koliko i s kakvim statusom igrati? Tko će mi u paru najviše odgovarati? Dolazio bih onda na pripreme s puno opterećenja i puno stresa. Obično ne bi ispalo dobro. Lani je bilo još i najgore, jer se na neuspjeh dodala i slabija igra zbog ozljede. Otišao sam prazan i potresen. Hoću reći da sam odlučio prestati se opterećivati i razmišljati o reprezentaciji. Tako se ne želim zamarati niti situacijom oko Drapera. Želim neko željezo oko vrata s reprezentacijom i ništa mi drugo nije bitno. Nije važno kakvu ću ulogu ja u tome imati. Bio ja nositelj ili u sporednoj roli. Ako treba, sasvim ću se podrediti. S Amerikancima ili bez njih, sa šest visokih ili sa 17 malih, sasvim mi je svejedno ako ćemo postići pravi rezultat. Ako će nam bilo koji igrač donijeti kvalitetu za takav rezultatski iskorak, ja sam za.