Ukrajinski ragbijaši u Zagrebu: Neki nisu s nama jer su u ratu...

Ispred zagrebačkog hotela trošni autobus s ukrajinskim registarskim pločicama. Na papiru na vjetrobranskom staklu piše ukrajinska reprezentacija. A oko busa trčkara živahni dječačić i majka mu nešto govori na ukrajinskom. Uto iz hotela u bus ulazi 20-ak kršnih momaka.

Pokretanje videa...

VIDEO

Ragbi, hrvatska reprezentacija | Video: Hrvatski ragbijaški savez

To je ukrajinska ragbijaška reprezentacija, s kojom Hrvatska u subotu (14.15 sati) na Stadionu Stjepana Spajića otvara Europsko prvenstvo Trophy divizije. Hrvatska nikad nije igrala u višem rangu, a prva će utakmica biti nabijena emocijama.

- Došli smo 13. listopada, autobusom iz Lavova, nakon 12 sati vožnje. Deset dana ranije smo stigli kako bismo se pripremili za utakmicu. Znate i sami, u domovini se, nažalost, nismo mogli pripremati, naše se prvenstvo ne igra i 95 posto naših igrača nije odigralo ni utakmicu ove sezone. A neki koji igraju u poljskoj ligi nisu došli jer ih klubovi nisu pustili na tako dugo - priča nam tim menadžer Maksim Kravčenko.

A kapetan reprezentacije Oleg Kosariev se nadovezao:

- Neki nisu došli jer su u vojsci, u ratu.

Borbeni je duh tu, ali i osmjesi. Olakšanje što su se makar nakratko maknuli iz ratnog pakla.

- Ne može tko god želi otići iz države, sve nas mogu mobilizirati, ali kad savez izda dokument da igraš za reprezentaciju, sportašima dopuste otići. No, neki naši suigrači otišli su u vojsku dobrovoljno - pričaju.

I neki su iz Ukrajine izvukli obitelji.

- Mi smo iz Kijeva i zadnjih je nekoliko tjedana ondje postalo teško pa sam poveo ženu i dvogodišnjeg sina. I naš je izbornik poveo obitelj, neki igrači svoje supruge, neke ipak nisu mogle otići zbog posla... - kaže Kravčenko.

Nakon subotnjeg susreta s Hrvatskom vraćaju se u Ukrajinu pa idu u Litvu, gdje igraju za osam dana.

- Ne razmišljamo o situaciji doma, fokusirani smo na treninge, ovdje smo da odradimo posao. Nismo imali pripremne utakmice, a jako smo zahvalni Hrvatskom ragbijaškom savezu što nam je ustupio teren na korištenje koliko god želimo - kaže nam pomoćni trener Sergej Cerkovnji no odmah otklanja sve dvojbe o motivu:

- Nećemo u Zagrebu igrati samo za čast domovine nego se moramo boriti za pobjedu.

Pa kad ste uopće posljednji put igrali utakmicu?, pitamo kapetana.

- Prije godinu dana, za reprezentaciju protiv Litve. Svatko od nas trenirao je individualno, trčao, održavao se u formi, ali nismo ni trenirali u klubovima.

Kravčenko nam je otkrio još jedan zanimljiv detalj:

- Na proljeće bismo mogli svoje domaće utakmice odigrati u Hrvatskoj. Počeli smo razgovarati o tome s HRS-om. U Zagrebu, Splitu, svejedno nam je.

Sjećaju se kako su neki igrači i članovi stožera već igrali protiv Hrvatske, pa i pobijedili u utakmici za 3. mjesto na turniru EP-a ragbija 7. Smještaj u Zagrebu platili su si sami, a uspjeli su na jedan dan pobjeći u razgledavanje.

- Lijepo nam je. Glavno da ne razmišljamo samo o ratu. U utorak smo otišli do Rijeke. Kupanje? Da, naravno da smo se kupali!

Hvale hrvatsko gostoprimstvo, čak prepričavaju i anegdotu:

- Parkirali smo autobus gdje ne smijemo, došla je policija, ali čim je policajac vidio ukrajinske tablice i naše trenerke, pustio nas je bez ikakvih problema. Vidimo na mjestima i ukrajinske zastave, zaista osjećamo podršku.

Kao ni u hrvatskoj reprezentaciji, ni u ukrajinskoj nema profesionalaca.

- Svi igrači su ili studenti ili su zaposleni. Najviše ih je iz Harkova jer ondje je naš najjači klub. I izbornik Valerij Kočanov je odande. Odigrao se Kup i liga u ragbiju 7. Da, znamo da se nogometna liga igra, klubovi su domaćini u Poljskoj, ali nogomet ima novca... Mi ćemo prvenstvo odigrati kad rat završi - sjetno priča Kravčenko pa se vraćamo na subotnju utakmicu:

- Možda hrvatski prijatelji donesu neku zastavu ili transparent podrške Ukrajini, kao što ih ima na utakmicama poljske lige. Može i pjesma protiv Putina, zašto ne, haha.