
Marijan Jantoljak ostavio je neizbrisiv trag u povijesti kluba s Kvarnera. Nastupio je za Rijeku 430 puta, najviše među golmanima, odgojio brojne generacije vratara i ostao uz bijeli klub do samog kraja
Sport
Komentari 6Marijan Jantoljak ostavio je neizbrisiv trag u povijesti kluba s Kvarnera. Nastupio je za Rijeku 430 puta, najviše među golmanima, odgojio brojne generacije vratara i ostao uz bijeli klub do samog kraja
Preminuo je Marijan Jantoljak, legendarni golman koji je obranama, rekordima, ali i ljudskim kvalitetama ostavio neizbrisiv trag u povijesti Rijeke i nogometa na ovim prostorima. Vijest o njegovoj smrti potvrdio je klub s Rujevice i oprostio se od čovjeka koji je grad koji teče smatrao drugim domom i kojem je posvetio gotovo šest desetljeća života.
Rođen 7. veljače 1940. godine u Zagrebu, Jantoljakov nogometni put započeo je u lokalnim Ponikvama. Preko Radničkog iz Nove Pazove i zemunskog Jedinstva, sudbina ga je 1960. dovela na Kvarner, potpisao je za Rijeku. Tu je pronašao ne samo klub u kojem će provesti najblistavije trenutke karijere, već i grad koji će zavoljeti.
Na golu Rijeke proveo je punih 12 godina, od 1960. do 1972., postavši apsolutna klupska legenda. S čak 430 službenih nastupa, Marijan Jantoljak je golman s najviše utakmica u povijesti kluba, a ujedno i osmi igrač po broju nastupa za Rijeku svih vremena. Njegovo ime zlatnim je slovima upisano u klupske almanahe.
Jantoljak je bio puno više od "samo" golmana. Bio je, kako mnogi ističu, golman ispred svog vremena. U eri kada igra nogom nije bila primarna vrlina čuvara mreže, on je bio prototip modernog vratara, siguran s loptom u nogama. Atraktivne parade, zbog kojih je i zaradio nadimak "Tica", aludirajući na ptičji let, oduševljavale su navijače.
Sezona 1969./1970. ostat će upamćena po jednom od najimpresivnijih rekorda jugoslavenskog nogometa. Jantoljakova mreža ostala je netaknuta nevjerojatnih 917 minuta, što i danas stoji kao spomenik njegovoj iznimnoj kvaliteti i koncentraciji. No nije se isticao samo obranama. Bio je i nesvakidašnji izvođač penala, čak 15 puta uspješno je realizirao najstrožu kaznu i bio neuobičajeno miran i prezican za golmana.
Njegove kvalitete prepoznali su i na reprezentativnoj razini. Postao je prvi golman Rijeke koji je nastupio za reprezentaciju Jugoslavije, dvaput nastupio u prijateljskim utakmicama 1966. godine protiv Izraela i Bugarske, ostavivši tako trag i na međunarodnoj sceni.
Nakon 12 godina u Rijeci, igračku karijeru nastavio je u banjalučkom Borcu, gdje je proveo pet sezona. S Banjalučanima je 1974. stigao do finala Kupa Jugoslavije (poraz od Hajduka) i bio dio generacije koja je 1975. debitirala u Europi. Igračku karijeru, bogatu i dugovječnu, zaključio je u 40. godini života, braneći boje sisačkih klubova Metalca i Segeste.
No kraj igračke karijere nije značio i kraj ljubavi prema nogometu i Rijeci. Vratio se u svoj drugi dom i posvetio trenerskom pozivu. Godinama je radio u omladinskoj školi Rijeke oblikujući generacije mladih golmana i prenoseći im bogato znanje i iskustvo. Ostavio je veliki trag u razvoju riječke golmanske škole, koja je posljednjih desetljeća iznjedrila niz kvalitetnih čuvara mreže.
Osim rada s mladima, bio je i trener golmana prve momčadi, pomoćni trener, ali i glavni trener. Upravo je on vodio Rijeku u njenoj prvoj povijesnoj utakmici u Hrvatskoj nogometnoj ligi (HNL) 1992. Kao glavni trener, samostalno ili u paru s Rankom Buketom, vodio je momčad u 47 utakmica (sezone 1992., 1992/93., 1995/96.), a kratko je vodio i zaprešićki Inker (1993/94.).
Njegove poznanike znala je fascinirati Jantoljakova vitalnost i strast prema nogometu koja ga nije napuštala do samog kraja. Praktički do posljednjih dana bio je aktivan, redovito prisutan u klupskom kampu, uvijek spreman udijeliti savjet mladim igračima. "Još prošli mjesec bio je u kampu, s jednakim sjajem u očima s kojim je sva ova desetljeća promatrao dječake koji sanjaju veliku karijeru među vratnicama", stoji u emotivnom oproštaju HNK Rijeka.
Klub ga opisuje kao "skromnog čovjeka velikog srca, uvijek spremnog podijeliti savjet ili anegdotu". Za njega su, ističu iz kluba, "brzina, procjena i hrabrost bile ključne vrline vratara, ali i života". Ta posvećenost, skromnost i ljubav prema Rijeci učinile su ga jednom od najomiljenijih figura u povijesti kluba.
Odlazak Marijana Jantoljaka veliki je gubitak za klub i grad Rijeku, kao i cjelokupni hrvatski nogomet. Njegova ostavština nije samo u rekordima i broju nastupa, već u generacijama golmana koje je podučio, u navijačima koje je obranama dizao na noge i u vrijednostima koje je utjelovljivao. Kako klub poručuje: "Njegovo nasljeđe živi u svakom mladom vrataru kojeg je podučio, u svakom navijaču koji ga je bodrio i u svakom rekordu koji je postavio. Marijane, hvala Vam za sve što ste dali HNK Rijeka i počivali u miru."
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+