'Uspjeh Hrvatske mi je ispred Blankine medalje, ima ih dosta'

Nikola Vlašić najbolji je strijelac i najbolji asistent moskovskog CSKA, s dva je gola u zadnja dva kvalifikacijska ogleda odveo Hrvatsku reprezentaciju na Euro, gdje bi u razmišljanjima izbornika Zlatka Dalića trebao igrati jednu od ključnih uloga. Nikola se nakon naporne polusezone odmara u svom Splitu, no poznavajući njega i pogotovo njegovog oca Joška, odmor provodi aktivno, a svjedoči tome i video zapis koji je objavio na Badnji dan na društvenoj mreži, uobičajena porcija 'torture' koju Nikola s lakoćom i užitkom podnosi već godinama...

- Prije nekoliko godina mi se to možda i činilo tako, ali već par godina sam ja taj koji diktira tempo i inzistira na treninzima i radu. Sazrio sam i postao svjestan koliko mi je to potrebno, i koliko je naporan rad ono što me dovelo na ovu razinu – kaže Nikola Vlašić i dodaje:
- Iskreno, mogu trenirati i cijeli dan, samo da sam kući u Splitu. U krugu obitelji se odmaran i opuštam, i treninzi mi ne predstavljaju baš nikakav problem. Sada sam u takvoj fazi da mi je teže ne raditi ništa, nego trenirati...

Kada kreće proljetni dio polusezone?
- Okupljanje je 10. siječnja, idemo na pripreme u Španjolsku, prve utakmice su tek krajem veljače, tako da ima dovoljno vremena za pripreme i uigravanje.

Zenit je odmakao na prvenstvenoj ljestvici, ali drugo mjesto je i te kako dohvatljivo, na bod zaostatka ste vi, Krasnodar, Rostov i Lokomotiv. Što možete do kraja sezone?
- Zenit je strašno jak, imaju veliki broj kvalitetnih igrača i svaki izostanak lako nadoknade. Ruska liga je jako teška, ne možeš nigdje unaprijed upisati bodove, i zbog toga je tako puno izjednačenih momčadi. Vidjet ćemo što će se događati na proljeće, tko će se pojačati, tko će biti u boljoj formi... Naš primarni cilj je izboriti drugo mjesto i Ligu prvaka, ali nećemo se predati ni kad je u pitanju naslov prvaka. Gubile su se i veće prednosti...

CSKA je napravio sjajan posao otkupivši vaš ugovor od Evertona. U godinu dana poduplali ste cijenu i sada možete otići samo u neki od top europskih klubova, zbog toga što je odšteta 30 milijuna eura. Razmišljate li o transferu na ljeto, iza Eura?
- Oduvijek vjerujem u sebe i znam da mogu igrati u najvećim klubovima, no o tome ne razmišljam, ne želim gubiti koncentraciju na nešto na što ne mogu utjecati. Klub je taj koji odlučuje, oni će na koncu kazati žele li me prodati, kada, i za koliko... Tržište igrača je malo ludo u zadnje vrijeme, cifre možda nisu ni realne, ali to je tako kako je. Vidjet ćemo što će biti na ljeto, nema smisla ništa govoriti unaprijed. Želim najprije pomoći klubu, nakon toga reprezentaciji...

Tek vam je 22 godine, a već vrijedite 22 milijuna eura po procjenama specijaliziranih web stranica. Je li realno da po njihovim procjenama vrijedite sedam milijuna eura više od Luke Modrića?
- Čudne su te brojke i procjene, znam da ih oni baziraju među ostalim i na godinama igrača, no kad malo bolje pogledate nivo na kome Luka igra zadnje četiri godine, to je fascinantno, po meni on nije ništa lošiji igrač nego što je bio prije četiri godine... Svaka mu čast.

Godina na izmaku po svemu je jedna od najboljih u vašoj karijeri, po čemu ćete je vi posebno pamtiti?
- Stvarno je bila top godina, nemam se na što požaliti. Imao sam neke svoje ciljeve koje sam uglavnom ispunio, nije mi se ispunila želja da napravimo rezultat na U-21 Euru, ali jeste želja da zabijem gol u dresu A reprezentacije. Na početku godine dolazio sam na okupljanja i nisam znao hoću li dobili priliku ili ne, ali sam do kraja godine uspio. Posebno pamtim i nastup na Poljudu, iako nisam počeo od prve minute.

Zabili ste tri gola u zadnjih pet kvalifikacijskih utakmica reprezentacije, Slovacima u Trnavi, zatim Velšanima u Cardiffu i na koncu Slovacima na Rujevici. Tri gola koja su Hrvatskoj otvorila put prema Euru. Koliko vam to znači?
- Sigurno da mi znači jako puno za samopouzdanje. Iako su to bili važni golovi, prvi na utakmicama, ne bih se dizao iznad kolektiva, ipak je nogomet momčadski sport i nitko ne može napraviti ništa sam, pa ma koliko dobar bio i ma koliko dobro odigrao utakmicu.

Kako gledate na novi, neobični format Eura, koji se sada igra na cijelom kontinentu?
- Možda ja i nisam relevantan za procjenu zbog toga što nisam ranije sudjelovao na velikim natjecanjima i nemam iskustva, ali svi stariji koji jesu izjasnili su se protiv ovakvog formata. Meni se isto čini da bi bilo bolje da se igra u jednoj zemlji, da se ne putuje toliko...

HNS je za bazu izabrao St. Andrews, kolijevku golfa, jeste li se kad okušali u golfu i planirate li zaigrati na legendarnom ''Old Coursu'' najstarijem golf terenu na svijetu?
- Golf ne igram, ali svi koje poznajem a igraju ga, uvjeravaju me da je to vrhunski sport za rekreaciju, i da se lako ''navući''. Prije ili kasnije ću probati, pa ćemo vidjeti...

Od izvlačenja parova svi sanjaju taj 14. lipanj i otvaranje Eura protiv Engleske na Wembleyu. Kako gledate na tu utakmicu?
- Kad promislim na tu utakmicu, prvo što mi padne na pamet je: ''Ajme gušta...'' Gledam na tu utakmicu kao na spektakl i na veliki izazov, svatko od nas želi biti dio takvih velikih utakmica, bez obzira igralo se kod kuće ili u gostima. Već smo ih pobjeđivali na Wembleyu, sjećam se te utakmice iako mi je bilo desetak godina... Pobijedili smo ih i na Svjetskom prvenstvu u vrlo važnom polufinalnom ogledu, tako da se nemamo čega plašiti. Uostalom, ako želimo napraviti dobar rezultat na Euru, kad – tad moramo odigrati s kvalitetnim protivnikom nivoa Engleza.

Češka nije na top nivou, no i oni su i te kako opasni?
- Ne treba im bolja referenca nego da su pobijedili Engleze u Pragu i nanijeli im prvi poraz u kvalifikacijama nakon puno godina. I oni su jaki, fizički snažni, nezgodni..., uostalom na Euru nema lakih protivnika. Ali da ne bi bilo zabune, ako je pitanje mi ili oni, jasno je da smo mi favoriti i po igračkoj kvaliteti i po rezultatima. Jako vjerujem u našu momčad i izbornika. Čitam da neki govore kako spadamo u starije reprezentacije, ali godine ne znače ništa, to je samo broj.

Koga bi izabrali kao trećeg protivnika?
- Sve četiri momčadi su jake, to je sigurno. Ne bih volio da to bude Srbija isključivo zbog toga što bi u tom slučaju u prvom planu bili neke druge stvari a ne sport. Možda bi bilo najbolje da dobijemo domaćine, Škote, oni obožavaju nogomet, bila bi sjajna atmosfera na stadionu...

Tko je favorit u skupini?
- Mi smo svjetski doprvaci i s tim gardom moramo doći na Euro. Nikoga se ne bojimo, dobro znamo svoju kvalitetu, ali nismo bahati da unaprijed najavljujemo da smo favoriti i da ćemo otići do kraja.

Kakva će biti reprezentacija Hrvatske na Euru?
- To ćemo tek vidjeti. Ima još šest mjeseci pred nama, možda netko odigra sjajnu polusezonu i iskoči, možda nekoga poremete ozljede... Teško je reći, svatko od nas koji smo do sada bili u konkurenciji želi biti na popisu izbornika Dalića. Neki se muče s ozljedama, neki manje igraju ili uopće ne igraju, neki poput mog prijatelja Marija Pašalića igraju u životnoj formi... Osim par starijih nitko nema zagarantirano mjesto, svi se u ovih par mjeseci na proljeće moramo nametnuti izborniku.

Što bi zaželjeli u 2020. godini?
- Na prvom mjestu zdravlje, možeš planirati što god hoćeš, ali ako nisi zdrav, onda sve pada u vodu. Cilj mi je izboriti Ligu prvaka s klubom i otići što dalje s reprezentacijom na Euru. Često se sjetim s koliko sam emocija proživljavao svaku utakmicu i pobjedu na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, pa onda doček... Bilo bi idealno nešto slično ponoviti i biti dio jednog takvog dočeka, samo ovaj put s druge strane, s pozornice.

Kad bi morali birati između toga da osvojite medalju na Euru ili da medalju na OI uzme vaša sestra Blanka, što bi izabrali?
- Uf..., teško pitanje... Znam koliko bi Blanki značila medalja iz Tokija, to bi značilo i da je zdrava i da može skakati što joj ja naravno od srca želim, ali ipak biram medalju s Eura. Ona ih je osvojila jako puno, za nju bi to bila jedna u nizu, a meni bi bila prva...