Naravno da sam bio jako tužan jer smo izgubili najvažniju utakmicu naših života, ali postigli smo nešto još veće od trofeja. Svi su se zaljubili u nas, rekao je Rakitić o finalu Svjetskog prvenstva u Rusiji
'Uvelike se osjećam Švicarcem, ali poseban je osjećaj braniti boje zemlje mojih roditelja...
Ivan Rakitić (32) se vratio u Sevillu početkom rujna nakon šest godina provedenih u Barceloni gdje je osvojio sve što se može na klupskoj razini, a u međuvremenu je ostvario i povijesni uspjeh s 'vatrenima' na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018.
Pokretanje videa...
U intervjuu za Esquire prisjetio se puno puta prepričane sage o izboru reprezentacije za koju će nastupati, što ga je utješilo nakon finala SP-a u Rusiji, gdje i kada je upoznao svoju ženu Raquel...
Priču je, naravno, započeo o svojoj ljepšoj polovici.
- Sletio sam u Sevillu, smjestio se u hotelu gdje sam pojeo večeru, ali zbog nervoze nisam mogao zaspati pa sam otišao u bar popiti piće. Baš u tom trenutku zazvoni mi mobitel, a na drugoj strani je jedan veliki europski koji šalje avion po mene istog trenutka ukoliko sam zainteresiran. Rekao sam mu, ne hvala. Ne želim iznevjeriti Sevillu, a i oženit ću jednu djevojku odavde - to je bila Raquel.
Rakitić je potpisao za Barcelonu u ljeto 2014. za 18 milijuna eura, 'uskočio u cipele' Xavija i Inieste i odigrao velikih 310 utakmica za katalonski klub, a kada je uvidio da ga tamo ne cijene koliko zaslužuje...
- Uvijek govorim supruzi da sam oduševljen 2020. godinom jer smo se vratili u Sevillu i jer bez korone moj odlazak iz Barcelone možda ne bi bio moguć. A ja uvijek na sve gledam pozitivno. Vratili smo se kući, za mene i moju obitelj povratak u Sevillu je povratak kući - rekao je Rakitić pa otkrio s kime se od suigrača najviše 'povezao':
- Ondje sam upoznao nevjerojatne ljude poput Andresa Inieste i Ter Stegena, s kojima sam najbliži, koji će mi ostati prijatelji za cijeli život. Oni su puno više od suigrača, više razgovaramo o privatnim stvarima nego o nogometu.
Ivanu i njegovoj obitelji Švicarska je dala sve, ali poziv 'vatrenih' se ne odbija.
- Uvelike se osjećam Švicarcem, ali bio je poseban osjećaj braniti boje zemlje mojih roditelja, moje obitelji. Na kraju sam se odlučio za Hrvatsku, ali to nije bila odluka protiv Švicarske, nego za Hrvatsku.
Hrvatska je u Rusiji još jednom dokazala kakva smo sportska velesila. Padali su redom Nigerija, Argentina, Island, Danska, Rusija, Engleska, a onda je na red došla Francuska i razočaranje što nismo uspjeli otići do kraja, ali Hrvatska kao Hrvatska, dočekala je svoje 'vatrene' kao da su upravo oni prvaci svijeta.
- Za tako malu zemlju poput Hrvatske velika je stvar samo doći u finale... Naravno da sam bio jako tužan jer smo izgubili najvažniju utakmicu naših života, ali postigli smo nešto još veće od trofeja. Svi su se zaljubili u nas. Uvjeren sam da je 90 posto navijača iz cijelog svijeta bilo uz nas u tom finalu. Bilo je neopisivo to proživljavati.