Modrić je fenomen, to će se rijetko kad više ponoviti. Bio mi je suigrač prije 18 godina, a sad nas predvodi na SP-u. Gen je naš kršni, divota ga je gledati. Dalić? Svjetske medalje su njegova zasluga, priča Hrvoje Vejić
'AS S KLUPE: POWERED BY CARLSBERG'
Vejić: Nakon Turske čuo sam plakanje i vrištanje. Političari su došli, htio sam ih nabiti van...
Čitanje članka:
8
min
Hrvoje Vejić (49) osmi je je gost podcasta 'As s klupe: Powered by Carlsberg', posvećenom hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Legendarni igrač Hajduka, koji je još igrao za NK Zagreb i Tom Tomsk, bio je i član "vatrenih", za koje je odigrao pet utakmica. Debitirao je pod izbornikom Slavenom Bilićem i bio dio reprezentacije koja je na Europskom prvenstvu 2008. godine dogurala do četvrtfinala.
POGLEDAJTE VIDEO: Hrvoje Vejić u podcastu 'As s klupe: Powered by Carlsberg'
Kakav rezultat očekujete na Svjetskom prvenstvu?
- Pa, kao i svi Hrvati, očekujem veliki rezultat. Razmazili su nas reprezentativci na ovim zadnjim natjecanjima, tako da očekujem najveće dosege, ali isto tako moramo biti realni jer znamo da jedna velika generacija dolazi kraju i svaki prolazak grupe za mene je veliki uspjeh.
Imate pet nastupa za Hrvatsku i pet pobjeda, time se rijetko tko može pohvaliti?
- Nisam ni znao za to. Svaka utakmica za reprezentaciju je poseban doživljaj. Imao sam nesreću što sam igrao na poziciji na kojoj smo oduvijek dobro pokriveni. U moje vrijeme bila je jaka konkurencija, nekoliko godina sam bio stalno u kadru, ali nije bilo nastupa jer stoperi obično ili igraju od početka ili ne ulaze. Zadovoljan sam svojim dijelom koji sam napravio i ostaje mi na ponos. To je kruna karijere.
Izbornik je tada bio Slaven Bilić, koji je i sam bio stoper?
- Tako je. Bili su tamo i Šimunić, Kovač, Šimić, Knežević, Križanac. Izuzetna kvaliteta na stoperskim pozicijama. Oduvijek smo imali moćne stopere, tako i danas.
Pamtite vjerojatno i Europsko prvenstvo 2008. godine u Austriji i Švicarskoj?
- Sjećam se svega, to je bila kruna moje karijere. Bilo se teško pripremiti jer sam dva mjeseca bio bez utakmice. Pripreme su bile duge i bilo je teško izdržati, a moja je pozicija bila više da neću igrati nego da hoću. Bilo mi je bitno da budem u formi ako se pojavi prilika. Imali smo sreće da smo u prva dva kola pobijedili Austriju i Njemačku pa sam igrao protiv Poljske. Bilić je tada promijenio cijelu momčad, mnogi su ga tada prozivali, ali smo odigrali jako dobru utakmicu i pobijedili 1-0.
I onda ta Turska, vjerojatno najteži poraz Hrvatske, uz neprežaljeno finale na SP-u u Rusiji?
- Sve se prebrzo odvijalo. Bila je to tvrda i ne baš kvalitetna utakmica s naše strane, ali dovoljno kvalitetna da pobijedimo. I onda ta euforija kad zabiješ gol u 118. minuti, teško je ostati miran. Misliš da je sve gotovo i onda taj neki šut završi tamo gdje završi. I jedanaesterci nakon toga, bilo je teško gledati mlade igrače u svlačionici poput Modrića, Srne, Rakitića, Ćorluke. Ja sam imao 31 godinu i bilo mi je lakše gledati, ali to je bilo užasno za gledati. Vjerojatno i oni pamte i ostavilo je to traga. Da smo otišli dalje, brže bi došli rezultati koji su se kasnije dogodili.
Sazreli su brzo?
- To su svjetske klase. Igrali smo na treningu dan prije utakmice protiv Turske, igrali smo stari protiv mladih, to je bio rat. Sjećam se i prije utakmice protiv Engleske, kad smo pobijedili 3-2, Slaven je htio zaustaviti trening koliko se išlo na nož. Bilo je teško igrati protiv njih. Kad uzmu loptu Kranjčar, Modrić, Rakitić, Eduardo, Ćorluka, vidjelo se da će svi biti svjetske klase.
Da vam je netko tada rekao da će vaš suigrač Modrić 2026. voditi reprezentaciju u Americi, što biste mu rekli?
- On je fenomen, to će se rijetko kad više ponoviti. Ja se ne sjećam kad je on bio ozlijeđen, baš je posvećen nogometu. Godine čine svoje, ali on je takav. Gen je naš kršni, divota ga je gledati. Kad pogledamo igrače poput Inieste, Xavija, Kroosa, umirovili su se s 32, 33, 34 godine. Ali s 40 godina igrati na ovoj razini, nitko u veznom redu to nije napravio.
Kako ste preživjeli tu utakmicu protiv Turske, što je Slaven rekao?
- Nitko ništa nije govorio. Čulo se samo jecanje, ridanje, plakanje, vrištanje. Nema se tu što reći, svatko je morao u sebi prihvatiti to što se dogodilo i znati da ide doma. Bili smo spremni otići daleko. Vidjelo se protiv Njemačke, gdje smo dominantno slavili 2-1, ali nažalost nedostajalo je sreće, pameti i koncentracije u završnici. To se događa jednom. Nadam se da nećemo imati više takvih šokova. Ostaje ponos što sam bio dio takve momčadi.
Je li netko tada bio prisebniji od drugih, je li pronašao riječi utjehe za suigrače?
- Bila je jedna situacija, ali ne bih pričao o tome. Cijela politička svita ušla je u svlačionicu, došlo mi je da ih nabijem van nogom, ali suzdržali smo se svi jer smo bili u šoku. Nema tu da će netko reći: "Ajmo, momci, skupit ćemo glave". Što ćeš skupiti glave? Na svima je to ostavilo traga, pogotovo na ovima koji su promašili jedanaesterce. Možda je to izvuklo najbolje iz njih. Napravili su svjetske karijere, pokazali su čvrst karakter i nije slučajno da su poslije ostvarili ono što smo mi tada priželjkivali.
Bilić je tada rekao da je htio vas uvesti u završnim minutama produžetka protiv Turske?
- Sve se to odvilo kao da je bila jedna sekunda, bilo je teško reagirati. On je rekao da je plan bio u utakmicama u kojima vodimo uvesti mene jer sam bio dobar u skoku, ali nije bilo vremena. Ja nisam imao kopačke na nogama, slavili smo već pobjedu. Možda to sad glupo zvuči, ali mislim da bi 90 posto momčadi tako reagiralo. Htio je napraviti izmjenu, Jerko Leko bio je spreman ući u igru, ali sudac nije dozvolio jer su Turci prekinuli nepotreban Rakitićev pas prema Petriću. Da se otišlo u širinu ili da je nabio loptu u aut, pobijedili bismo, ali lako je sad pričati o tome.
Kasnije smo osvojili dvije svjetske medalje. Kolika je Dalićeva zasluga u svemu tome?
- Njegova je najveća zasluga. Možemo mi pričati da je imao sreću ili dobru generaciju. Imali su i drugi, pa evo Talijani, zar imaju loše igrače? Ili Englezi? Kako oni nemaju sreću, a mi smo je imali? Ona postoji i treba je zaslužiti, ali sreća nije najveći faktor ako na dva SP-a i u Ligi nacija osvojiš dva srebra i broncu. Sreća nema veze s tim, Daliću treba skinuti kapu. Došao je u nezgodnom trenutku, upao je u jednu fenomenalnu generaciju, uspio ih okupiti sve i stvorio momčad koju je teško pobijediti, ali koja ide svome kraju i treba remont nakon SP-a. Pitanje je što će biti s njim, ali ovo što je napravio teško će itko ponoviti.
Kako izgraditi dobru atmosferu unutar reprezentacije?
- To se ne stvara jer je dobra atmosfera čim se momčad skupi. Prije je bilo tako, vjerujem da je i sad. Nas pogoni ponos prema domovini i to je nešto što osjećamo mi koji smo dobili priliku predstavljati svoju državu. Želimo usrećiti ljude koji su doma. Družili smo se i znali izaći navečer, ali kad krene natjecanje, fokus je samo na tome. U Austriji na Euru imali smo dobar kamp, ali bili smo u šumi, bilo je dosadno. Svatko je imao svoju sobu, poslije treninga sjedili bismo na balkonu i družili se. Nekad bismo se spustili i u kafić pa popili pivo. Igrali smo i stolni tenis, PlayStation. Ali kad su utakmice, samo to čekaš, trening i to je to.
Koga od suigrača pamtite kao autoritet i da je bio velika zvijezda?
- Niko Kovač bio je apsolutni lider, kapetan i vođa. Ono što bi on rekao, tako bi se i radilo. Nitko nije imao neki zvjezdani status i svi smo bili kao jedna momčad. Svi su imali jednaka prava i obaveze, ali kapetana bi se slušalo.
Dosta se priča o smjeni generacija koja slijedi, ali ona je gotovo već i napravljena?
- Šutalo, Gvardiol, Vušković, dvojica Sučića, Erlić. I dolazit će novi, to je tako. Srećom, imamo taj bogomdani talent i uz pravilan razvoj igrači dolaze na visoku razinu i mogu predstavljati reprezentaciju. Kao što sam rekao, nitko nije očekivao ni od ove generacije da će postići ove rezultate. Imamo talente i trebamo ih čuvati, nadam se da neće doći do velikog pada. Gledamo Italiju, triput zaredom se nije plasirala na SP. Mislim da bi kod nas bile demonstracije da se ne plasiramo triput na Mundijal, tražili bi neki da se skine glava cijelom HNS-u.
Što mislite o Luki Vuškoviću?
- Igrao je kao klinac protiv mog sina pa bih se ljutio na svog sina kad bi ga ovaj nadskočio na korneru. A ovaj metar viši i već tad jedan od najboljih na svijetu u svom godištu. Pratim ga godinama, stvarno je ekstreman talent. Nevjerojatno je da netko sa 17 godina sazre. Igra već nekoliko godina na visokoj razini i gdje god dođe, on je taj. Išao je putem kojim treba ići, nadam se da će nastaviti napredovati i da će igrati u jednom od top pet klubova u Europi.
Uoči Rusije se ispratilo reprezentaciju s dosta skepse, dok je uoči Katra bilo više optimizma. Nakon dvije prijateljske utakmice kao da su mnogi zabrinuti. Kako vi gledate na to?
- Kod nas je uvijek sve ili savršeno ili ništa ne valja. Ja sam umjereni optimist. Ovi igrači dali su nam toliko sreće da im ne možemo ništa zamjeriti. Kako god završilo Svjetsko prvenstvo, svaka priča ima svoj početak i kraj. Mislim da će izvući iz sebe ono što su ljudi mislili da ne mogu. Uvijek je oko reprezentacije bilo skeptika koji nisu vjerovali da se može, ali momci su pokazali da se može i opet će to pokazati. Mislim da bismo trebali proći skupinu, a u eliminacijskoj fazi smo najopasniji. Da ćemo i kada patimo izvući maksimum, pa makar i kroz jedanaesterce, i onda proći.
Što nakon Amerike, smatrate li da je Dalić već donio odluku hoće li ostati?
- Ja sam siguran da je on odluku donio. To su odluke koje su teške i životno važne za njega, ali i za sve koji su uključeni u tu priču. Mislim da on zna hoće li biti ili neće biti izbornik u devetom mjesecu, je li se umorio ili nije. To zna samo on. Naravno da neće reći prije ovakvog natjecanja odlazi li. S obzirom na rezultate koje je ostvario, nitko ne bi trebao imati ništa protiv njegova ostanka. Zaslužio je više mira. Pustite ljude da rade i pokušaju napraviti nešto veliko.
Nije lako biti izbornik?
- Mislim da je on to odradio vrhunski, smireno i da je fokusiran na ono što radi. On ode u crkvu, pa se pitaju zašto je išao u crkvu. Ili ako ode na padel, pitat će se zašto je išao na to. Ljudi se bave glupostima, treba ih pustiti da rade svoj posao.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
