Dečki, ajde, složite momčad, pa da vidimo kako ćete proći, da vidimo što znate i kako dišete, javio se kroz smijeh šef HNS-a Marijan Kustić... I okupio momčad od kojih bi mnogi i danas mogli igrati u Prvoj HNL
Virtuozi Kranjčar i Čarli, Mandžo i Ola u napadu: Niko lažnjacima slao novinare kiropraktičaru...
Hrvatski nogometni savez pod palicom Davora Šukera bio je hermetički zatvoren, nije se izlazilo u susret nikome, pogotovo medijima i navijačima. Bila je to školjka, do čijeg bisera je bilo nemoguće doprijeti. Marijan Kustić sve je promijenio.
- Ajde, daj složite momčad, mi ćemo svoju, pa da vidimo gdje ste, što možete - javio se kroz smijeh Marijan Kustić.
Za roštilj i meso zadužen je bio član HNS-ova Izvršnog odbora Stjepan Merkaš "zagorski Cruyff, koji nevjerojatno podsjeća na Carla Ancelottija. Inače, Merkaš je jednom, tako kaže legenda, sam sebi asistirao iz kornera. Centrirao, vjetar je malo usporio loptu, a Merkaš stigao do nje i zabio gol.
Složili smo momčad i, ukratko, dobilismo deset komada. A da nije bilo Fabijana Hrnčića, koji je uz boje 24sata branio i one Varteksa, primili bismo vjerojatno 30. Na golu se osjećao kao, primjerice, golman NY Rangersa, Monteral Canadiansa ili bilo koje hokejaške momčadi. U jednom trenutku bilo je 8-1 za HNS Dream Team.
- "Hoćemo još, hoćemo još" - počela su pjevati djeca, a kad im je Olić ispunio želju, zabio i deveti, promijenili su pjesmu u "Deset komada, deset komada, to je naša nada". A Vatreni im, naravno, uz našu pomoć, ispunili i tu želju. Srećom, djeca nisu imala više želja, pa je na desetki i ostalo.
Za tu utakmicu Pletikosa je potegnuo čak iz Splita, a kad je čuo da se igra protiv novinara iz Hamburga je doletio i Ivica Olić.
- Taman sam igrao nogomet s Klasnićem, kad sam dobio poziv. Igrali smo sat vremena, bez auta, igralo se na mantinele, bez sekunde predaha, i ujutro trčao na avion. I evo me - rekao je Ola prije nego nam je pospremio tri komada.
- Klasnić? Ma jedva čeka zaigrati, toliko je željan da je na hakl dolazi izravno s dijalize. A majstor je još, kad krene, pa prebaci loptu na lijevu nogu, znate da ste gotovi. Eto, takav je - rekao je Ola...
On, Ćorluka i Mandžo u stožeru Dalića rade odličan posao.
- Sad smo jako uigran tim, nakon Katara mi je Dalić povjerio uigravanje napada, Čarliju obranu..Super je atmosfera, prihvatili su način rada, baš uživamo - rekao je Ola...
Tako je bilo nakon prve utakmice. A onda je došao opet poziv Marijana Kustića, koji, za razliku od Šukera, ima sve pod kontrolom.
- Jeste spremni za revanš? Pazite se, u napadu će vam biti Mandžukić i Olić - javili su se iz HNS-a.
Ma, je, Mandžo, baš se njemu da - odmahnuli smo rukom. Jer, poznavajući Mandžu, malo bi tko stavio novac na okladu da će doista zaigrati...A onda su počeli dolaziti. Stipe Pletikosa, Niko Kranjčar, Ivica Olić, Vedran Ćorluka, Igor Bišćan, Ante Tomić, Mario Mandžukić....
- Bok, dečki - samo je kratko rekao Mandžo, dok nam je Milan Stjelja s Nove TV, inače aktivan u veteranskom nogometu, slagao taktiku koja bi trebala zastaviti momčad koja je 2008. u Klagenfurtu pobijedila Njemačku 2-0. Kad ih već nisu uspjeli zaustaviti Ballack, Podolski, Klose, Metzelder, Lahm, trebali bismo mi...
- Kaj je dečki, imate motivacijski govor kao Al Pacino u "Any Given Sunday" - dobacio je kroz smijeh Ćorluka.
Šanse su nam bile kao Hrvatskoj protiv Dream Teama u Barceloni 1992. S jednom malom razlikom. Zapravo, dvije. Hrvatska je protiv Dream Teama, barem nakratko, povela i barem je jedan igrač vjerovao da mogu pobijediti. Dražen Petrović.
Dok sam stavljao loptu na centar, kako bismo izveli početni udarac, ispred nas su stajali Olić i Mandžukić, napad koji je u Maksimiru 2013. srušio Srbiju 2-0 pred 35.000 ljudi. Dvojac koji nisu mogli zaustaviti Ivanović, Subotić i Kolarov, trebali smo zaustaviti mi, koji igramo veteransku ligu.
- Three minutes till the biggest battle of our professional lives, all comes down to today - govori Al Pacino kako bi motivirao momčad i odveo ih do pobjede.
U našoj verziji za tri minute već je bilo 2-0 za "Dream team". Mandžukić i Olić. Inače, te večeri, prije točno 15 godina Mandžo je s dva gola srušio moćni Ajax u Amsterdam Areni i donio svim dinamovcima veselje kako se ne zaboravlja. A sad je, jednako dobar kao te večeri, ispred sebe imao nešto lakši zadatak.
Vedran Ćorluka tehnički je besprijekoran, za razliku od velikog nogometa, na malom se odlično snalazi u napadu, gotovo mu je nemoguće uzeti loptu, a u kombinaciji s Antom Tomićem, koji je sjajan hakler, djeluju fantastično....Koji tandem, pomislili smo, dok se iza leđa prišuljao Bišćan i zabio za 3-0.
- Pa kak' ti je prošao, kaj ne paziš - krenuli su i prvi naši međusobni obračuni.
- Kak mi je prošao? Pa igrao je za Liverpool, najbolje da neće meni proći.
Mandžukić i Ivica Olić izgledaju kao da i danas mogu, bez ikakvih problema, navući dres bilo koje hrvatske momčadi. Olić nema ni malo masnoće, kondicije ima za pet ovakvih utakmica, a Mandžo jednako lukav i opasan kao u Juventusu. A tek Niko Kranjčar... E, tu je ta granica kad shvatite da nitko na terenu ne zna što će učiniti sljedeće sekunde...
Lažnjakom je jednog našeg igrača poslao na rentgen, istegnuće gležnja pokazalo se ozbiljnijim nego što se mislilo... Niko je zamahnuo, našem braniču ostala noga u neprirodnom položaju i via Draškovićeva na slikanje...
- Daj, Niko, ne možeš to raditi, tebi je lažnjak oružje, kao što su boksaču ruke - dobacivali smo u šali Niki.
A on je driblao, valjao i slao mlađe novinare kiropraktičaru, pucala je "kičma" od lažnjaka, pa je bilo sigurnije promijeniti stranu i maknuti se od Kranjčara na sigurnu udaljenost. No kako vrag nikad ne spava, krenuo je Kranjčar i na nas "jedan na jedan".
- A u ku.. - promrljao sam u strahu da i ja ne završim kod kiroprakitčara, iako sam aktivan u veteranskoj Premieri ligi s Jarunom. No, ovo Kranjčar je Kranjčar, nikad ne znate što će učiniti.
Stvar je spasio Bruno Marić svirajući kraj prvog poluvremena...Niko je zaista genijalan nogometaš, i u 38. godini igra veličanstveno... Uostalom, u najboljim godinama osvojio je FA kup, igrao za Dinamo, Hajduk, Portsmouth, Tottenham, Dinamo Kijev, Rangers... Prošao puno haklera...
- Znate tko je najbolji hakler? Nwankwo Kanu. Igrao je sa mnom u Portsmouthu. To ne možete vjerovati, koja rolica.. Sol Campbell, stoper od 115 kilograma, kojeg su se svi plašili, nije mu mogao ništa. Baš ništa. Da, Kanu je vjerojatno najbolji hakler s kojim sam igrao - kaže Niko, prepričavajući anegdote iz karijere.
Igrao je Premiership u doba strašno jakog Arsenala, Manchester Uniteda, Chelseaja...
- Kad igrate protiv Arsenala, gotovo da ne vidite loptu... Ali Manchestet United je stroj, na Old Traffordu vas samelje, uđete u svlačionicu, kažemo sami sebi, nismo loše igrali, a izgubili smo 3-0 - rekao je kroz smijeh Niko, virtuoz od kojeg klinci u U-19 reprezentaciji mogu itekako puno naučiti.
Da, nismo ni mi igrali loše, kao ni Portsmouth na Old Traffordu. Samo, mi nismo izgubili 3-0, nego 10-2.
I spremili taktiku za sljedeći okršaj u Kataru. Tamo im neće biti Mandžukića, Olića i Ćorluke, koji će biti koncentrirani na reprezentaciju, a kad bismo u prijelaznom roku dovukli Niku Kranjčara kao stručnog komentatora i novinara, možda i Šimunića, kao komentatora... A i Subašić i Rakitić bi mogli nešto napisati...
POGLEDAJTE VIDEO: DINAMO ILI SALZBURG?