'Vozio sam po instinktu, puno preko granica. I to me plašilo'

Baka mi je dala poseban zadatak, htjela je da ga napravim onakvog kakvog su ga pamtili. Znala sam da će biti teško, ali svi su bili oduševljeni, rekla je Paula Senna Lalli, nećakinja Ayrtona Senne, legendarnog brazilskog vozača Formule 1, jednog od najvećih u povijesti, čije je srce prestalo kucati 1. svibnja 1994. 

Skulpturu je napravila kad je bila trudna s prvim djetetom, koristila je stare fotografije i kroz priču s obitelji napravila je Ayrtona Sennu baš onakvog kakvog ga je obitelj zapamtila. 

Ayrton Senna imao je 34 godine kad mu je srce prestalo kucati. U sedmom krugu Velike nagrade San Marina u Imoli, 1. svibnja 1994. godine, zabio se u zid na zavoju Tamburello s 310 km/h, a od tog kobnog trenutka prošlo je 26 godina.

Preminuo je nedugo nakon što su ga prevezli u bolnicu.

Popularniji od Elvisa i Marilyn Monroe zajedno

Brazilcu su u rukavu pronašli austrijsku zastavicu kojom je pobjedu htio posvetiti Rolandu Ratzenbergeru, Austrijancu koji je u kvalifikacijama dan prije na istoj stazi poginuo kad se s 300 km/h zabio u zid.

Na njegovu sprovodu bilo je više od tri milijuna ljudi. Njegovo posljednje počivalište u Sao Paulu godišnje posjeti veći broj obožavatelja nego grobove JFK-a, Elvisa Presleya i Marilyn Monroe zajedno...

Nije htio da se zna da je donirao milijune

Mehaničari ga nisu voljeli, izbjegavali su ga kad god su mogli jer ih je satima gnjavio i najsitnijim detaljima zbog kojih bi mogao biti brži.

Toliko dobro je shvaćao mehaniku bolida da su ga iz Honde zamolili da im pomogne u razvoju njihova superautomobila NSX, kojim su željeli parirati opravdano razvikanim Ferrarijevim jurilicama.

Premda je na stazi bio beskrupulozan i nemilosrdan, znao se zabijati u Alaina Prosta da bi ga izbacio sa staze i osvojio naslov, Senna je bio i veliki humanitarac.

Tek nakon što je poginuo doznalo se da je u razne dobrotvorne zaklade donirao više od stotinu milijuna dolara. 

Tijekom kvalifikacija na VN Belgije 1992. spasio je život Francuzu Eriku Comasu u smrskanu bolidu.

Zaustavio je bolid pored staze i pridržavao Comasovu glavu do dolaska liječnika. Nakon Sennina stradanja u Imoli Comas nije sudjelovao u nastavku utrke.

'Ja sam dizajnirao bolid u kojem je poginuo'

Nakon Sennina stradanja, čelni ljudi Williamsa bili su na sudu, no nitko nije optužen.

Ni danas se ne zna zašto je Brazilac izgubio kontrolu. Jedan od ljudi koji se nikad nije oporavio nakon Sennine smrti je legendarni dizajner, vjerojatno jedan od najboljih u modernoj F1, Adrian Newey.

On je te 1994. bio šef dizajna u Williamsu.

- Uvijek ću se osjećati odgovornim za Senninu smrt. Ja sam bio tip koji je konstruirao bolid u kojem je poginuo veliki čovjek - napisao je Newey u autobiografiji.

Isprva se mislilo da je Senna izgubio kontrolu jer je puknuo stup volana, no kasnije istrage su odbacile tu mogućnost. Usprkos tomu, Newey i dalje misli da je njegova uloga u pogibiji jednog od najvećih vozača prilična.

Pogotovo jer je on prije utrke podešavao volan na Sennin zahtjev.

- Bez obzira na to je li stup volana puknuo ili nije, činjenica je da je bolid imao grešku u dizajnu. To se nije smjelo dogoditi - piše u autobiografiji.

Ayrton je baš te 1994. prešao iz McLarena u Williams, koji je te godine zaostajao za konkurencijom.

A Newey misli da je i to jedan od razloga zašto je Brazilac poginuo.

Senna u prve dvije utrke te sezone nije osvojio nijedan bod te je u Imoli vozio na samoj granici kako bi kompenzirao slabiju aerodinamiku bolida.

- Da, pogriješio sam u dizajnu, posebno u tranziciji s aktivnog ovjesa na pasivni te je bolid bio aerodinamički vrlo nestabilan. Bilo ga je teško kontrolirati na stazi. Ayrton je pokušavao raditi neke stvari, koje taj bolid nije mogao pratiti - stoji u autobiografiji.

Newey se našao i na optuženičkoj klupi.

Iako se osjeća dijelom odgovornim za Senninu smrt, smatra da nije trebao biti pozvan na sud.

- Uvijek ću osjećati određenu odgovornost u Ayrtonovoj pogibiji, ali ne i krivnju - piše Newey. 

Kišni čovjek

Najbolji krug u karijeri odvezao je u Doningtonu 1993. godine. Naravno, po kiši.

Nije bez veze dobio nadimak 'Kišni čovjek'. 

Ayrton je vozio za McLaren, imao je vrlo dobar bolid MP4/8, ali svejedno je, po specifikacijama, bio inferioran Williamsovom koji su vozili Prost i Damon Hill te Benettonovom u kojem su bili Schumacher i Patrese.

Williamsov i Benettonov bolid za tu sezonu i danas smatraju najsavršenijim bolidima u povijesti Formule 1.

No Senna je u inferiornom MP4/8 bolidu napravio čudo neviđeno. U manje od jednoga kruga od petog je došao do prvog mjesta i pobijedio. Prestigao je Schumachera, Wendlingera , Hilla i Prosta...

I prije te 1993. godine Senna je pokazivao nevjerojatne sposobnosti, pogotovo u kišnim uvjetima. Izuzetno je zahtjevno voziti po takvim uvjetima u Formuli 1, a Senna je tu bio najbolji.

Sezona 1984. bila je njegova prva u Formuli 1.

Vozio je u prosječnom bolidu Tolemanu i u pet uvodnih utrka triput je odustao. Šesta je bila u Monaku, po kiši. Krenuo je s 13. mjesta, no suci su nakon nekog vremena odlučili da je bolje prekinuti utrku jer je kiša padala sve jače.

Znate gdje je bio Senna u trenutku prekida? Na drugom mjestu! Stizao je Prosta četiri sekunde po krugu. Oni koji su pratili brojače vremena mislili su da se radi o kvaru. 

Ne, to je bio Kišni čovjek. Prestizao je jednog po jednog... 

VIDEO

'Vozio sam preko granice'

Kišni čovjek je jedan od nadimaka Ayrtona Senne, kojeg su zvali i Gospodar Monaka.

Obožavao je tu utrku. Šest je puta pobijedio u Monacu, pet puta uzastopno, a posebno se nabrijavao na kvalifikacije. 

Do 2006. godine bio je neprikosnoven, rekorder, najbolji vozač u kvalifikacijama u povijesti Formule 1, dok taj rekord, 12 godina nakon njegove smrti, nije oborio Michael Schumacher.

- Vozio sam u Monaku, zadnji krug kvalifikacija... Imao sam prvo mjesto na startu za pola sekunde, nakon toga i sekundu. Odjedanput pogledam, brži sam od svih dvije sekunde, uključujući kolegu koji je imao isti bolid. I tada sam shvatio da ne vozim svjesno, vozio sam po nekom instinktu, samo što sam bio u nekoj drugoj dimenziji. Samo sam išao brže, brže i brže. Bio sam daleko iznad granice, ali nekako sam pronašao način da idem još više - ispričao je jednom prilikom Senna.

- Kad bi završile kvalifikacije, nešto kao da me izbacilo iz te dimenzije i stanja u kojem sam bio. Moja reakcija bi bila kočenje i usporavanje. Polako sam se odvezao do boksa i nisam više vozio taj dan. To me uplašilo malo, jer bio sam daleko od svjesnog stanja - dodao je.

Kako je bilo voziti kvalifikacije uz Sennu, jednom prilikom ispričao je Gerhard Berger, Sennin kolega iz McLarena između 1990. i 1992. 

- Sjećam se jednoga vikenda u Imoli kada sam postavio prvo vrijeme u kvalifikacija. Onda je on izašao, bio je malo brži. Izašao sam ja, bio sam brži od njega. Pa opet on brži od mene i tako naprijed-nazad, ping- pong, sve do kraja kvalifikacija i zadnjeg seta guma, kada je on sjedio u svom bolidu i ja u svom. Izašao je, došao do mene i rekao: 

- Čuj, ovo će postati opasno.

Odgovorio sam mu: 

- Da, i?

Senna i Berger bili su veliki prijatelji. Bergera svijet Formule 1 pamti i po znamenitoj izjavi za Sennu.

- On je mene naučio puno o ovom sportu, a ja njega o smijanju...

Prost i Senna, Senna i Prost

Rivalstvo Senne i Alaina Prosta među najvećima je u povijesti sporta. Nisu se podnosili na stazi, Prost nije htio ni pričati sa Sennom, ali kad je Senna umro, Prost je rekao da je umro i dio njega. 

- Tko je bio vozač protiv kojeg vam je bilo najdraže voziti, s kim se bio užitak utrkivati? - pitao je novinar Ayrtona Sennu, pokušavajući pritom izvući poneku rečenicu o Alainu Prostu.

- Terry Fullerton - sjetio se Brazilac svojeg rivala iz dana kartinga u Europi.

- Novac i politika nisu bili važni, samo utrkivanje.

Senna je tako još jednom 'spustio' Prostu , kao i mnogo puta krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Francuza nije smatrao dostojnim protivnikom, nego onim kojeg vodstvo Formule 1 gura u prvi plan.

- To je bio njegov problem. On me nije samo htio pobijediti. On je htio svima pokazati da mu nisam ni do koljena - otkrio je svoju stranu Prost. Francuz je osvojio četiri naslova prvaka, a Brazilac je završio s tri titule.

Zajedno su ostvarili 92 pobjede, ali uglavnom su kroz zube čestitali jedan drugom, čak i u vrijeme kad su bili dio iste momčadi, od 1988. godine u bojama McLarena.

Već na utrci u Portugalu bilo je jasno da momčadskom duhu nije mjesto u crveno-bijeloj garaži. Prost je krenuo po vodstvo na ciljnoj ravnini, a Senna ga je toliko agresivno zatvarao da je Francuz skoro završio u zidu uz stazu. Prost je na kraju uspio proći i doći do pobjede, no takav Sennin manjak poštovanja prema iskusnijem momčadskom kolegi zabolio je Prosta.

A 1989. godina događale su se stvari zbog kojih je Senna u potpunosti zamrzio svojeg kolegu. Prost je na odlučujuću utrku u japanskoj Suzuki došao s prednošću, a Senna je do naslova mogao samo ako pobijedi u Japanu.

Nije ni dobio priliku. Pokušao je prestići Francuza, koji ga je jako blokirao u šikani Casio Triangle, što je dovelo do sudara dvojice
vozača. Prost je odustao i odšetao prema boksu, dok se Senna uspio vratiti na stazu i doći do pobjede.

Trebao je proslaviti naslov pred japanskom publikom, no ceremonija proglašenja pobjednika bila je odgođena. Na kraju su suci odlučili da je Senna nedozvoljeno presjekao šikanu, zbog čega je diskvalificiran, a titula prvaka pripala je Prostu.

- Prost i Jean-Marie Balestre (predsjednik FIA-e) su dobri prijatelji, to je jedino što je utjecalo na ovakvu odluku. Žele me prikazati kao kriminalca - ljut je bio Senna, a žalba na odluku ne da mu nije pomogla, nego je kažnjen šestomjesečnom suspenzijom i iznosom od 100 tisuća dolara.

Navijači diljem svijeta priklonili su se Senni.

Prostu nisu pomogle ni priče da je namjerno udario Sennu, kako bi eliminirao i sebe i njega iz utrke i tako zadržao bodovnu prednost na putu do naslova 1989. godine.

Francuza je Senna toliko mučio, da je već na polovici te šampionske sezone potpisao za Ferrari.

Gotovo identičan zaplet imala je i sljedeća sezona.

Ovaj je put Senna bio vodeći u ukupnom poretku, pa je Prostu trebala pobjeda u Suzuki. Brazilac je bio brži u kvalifikacijama i osvojio je pole-position, no onda je uslijedila odluka vodstva FIA-e da se startni red promijeni. Prvo startno mjesto donijelo je prljavi dio staze, a drugo čisti. A baš s drugog mjesta startao je - Prost.

Bolji dio staze donio mu je prvo mjesto u prvom zavoju, no Senna nije htio tek tako prepustiti vodstvo. Došlo je do novog sudara u Suzuki, novog odustajanja obojice vozača, ali i naslova prvaka za Sennu.

- Vidio sam malo prostora za pretjecanje. Htio sam doći do vodstva, to pravi vozači rade - rekao je Senna poslije utrke , no neko vrijeme poslije toga priznao je kako se namjerno zabio u Prosta, da mu vrati za 1989. godinu.

'Prost je kukavica'

Prostov Ferrari bio je slab sljedeće godine, pa je Senna postao trostruki prvak već 1991. godine, kao najmlađi kojem je to pošlo za rukom. I jedan i drugi imali su lošu 1992. godinu, a onda se opet sve zakuhalo 1993. godine.

Prost je potpisao za Williams, u to vrijeme najbolju momčad, a u ugovor je postavio klauzulu da Senna ne smije doći u njegovu momčad.

- Ako Prost želi biti pravi trostruki prvak, ako želi biti pravi sportaš i boriti se za četvrtu titulu, trebao bi se ponašati sportski. A ovo što on radi, to je stvarno kukavički. Da je pravi sportaš, bio bi spreman utrkivati se sa svima, ne bi se bojao jednakih uvjeta - vikao je Brazilac, koji je toliko želio u Williams da im se ponudio - besplatno!

Rivalstvo je doseglo tolike razmjere da je Prost morao imati policijsku pratnju na Velikoj nagradi Brazila 1993. godine. Dueli su se nastavili sve do kraja 1993. i Velike nagrade Australije, posljednje utrke u karijeri Alaina Prosta.

Senna je pobijedio na toj utrci, ali naslov prvaka pripao je Prostu.

Brazilac je bio toliko preplavljen emocijama da je prepustio najvišu stepenicu postolja Francuzu i - poklonio mu se.

- Tek kad je otišao iz utrkivanja, shvatio sam kolika mi je motivacija bio taj Alain Prost - priznao je Senna nekoliko mjeseci poslije, kad je napokon dočekao priliku da sjedne u Williamsov bolid.

Krajem travnja 1994. godine za jednu francusku televiziju snimio je cijeli krug po Imoli, a imao je i iznenađenje za Prosta, koji je za istu televiziju radio kao analitičar.

- Poseban pozdrav ide mojem... Našem dragom prijatelju Alainu. Nedostaješ nam - rekao je Senna.

Prvog dana svibnja na istoj stazi počeo nam je nedostajati Ayrton Senna.

Jedan od onih kojima je pripala čast da ponesu lijes bio je i njegov najveći neprijatelj sa staze.

- Uvijek sam odbijao pričati s njim, kroz sve godine međusobnih susreta. No sad zaista imam osjećaj kao da je umro i dio mene - zaključio je Prost.

Spačke Senne i Bergera

Gledaj kovčeg, neuništiv je, govorio je Senna u helikopteru sjedeći pokraj Bergera i pokazujući mu kovčeg od karbonskih vlakana.

- Mogu ga vidjeti? - upitao je Berger, a Brazilac mu ga je ponosno pokazao. 

Nije prošlo ni tri sekunde, a Berger je otvorio vrata helikoptera i 'zavitlao' ga van.

- Nije baš neuništiv, gadno su te prevarili - kroz smijeh mu se obratio Berger.

Austrijanac Gerhard Berger pridružio se Ayrtonu Senni u momčadi McLarena 1990.

U te tri godine pobijedio je samo triput, a jednu od pobjeda, na VN-u Japana 1991., darovao mu je - Ayrton Senna. 

Berger i Senna ubrzo su postali veliki prijatelji. I stalno su jedan drugome radili spačke.

- Nikad u životu nisam ništa slično vidio. Pa kako im takve stvari uopće mogu pasti na pamet - opisao je njihovo prijateljstvo šef McLarena Ron Dennis. 

Plakao na doktorovom ramenu

Tog 1. svibnja 1994. plakao je cijeli svijet.

Formula 1 je tada ostala bez jednog od najboljih vozača svih vremena, a svijet bez velikog čovjeka. 

Bio je to jedan od najcrnijih vikenda u povijesti formule 1. Sve je počelo još u petak kada se Brazilac Rubens Barrichello za upravljačem Jordana brzinom većom od 200 km/h zabio u ogradu i čudesno preživio.

Senna je izjurio iz svog bolida i otišao u medicinski centar kako bi provjerio što se dogodilo njegovom prijatelju. Kada je vidio kako je Barrichello živ, vratio se na stazu.

Nažalost, dan kasnije vozač Simteka Roland Ratzenberger (33) doživio je tragičnu nesreću tijekom kvalifikacija. Austrijanac je izgubio kontrolu nad bolidom pri 314 kilometara na sat udarivši u betonski zid na zavoju Villeneuve.

Zabio se u zid s 310 na sat

Ratzenberger je podlegao teškim ozljedama glave postavši prva žrtva na utrkama F1 nakon Talijana Riccarda Palettija (23) koji je poginuo u Montrealu u lipnju 1982.

Senna je bio šokiran. Na mjestu nesreće plakao je na ramenu glavnog liječnika Formule Sida Watkinsa.

Ugledni britanski neurokirurg pokušao je uvjeriti Brazilca da propusti utrku, ali nije uspio, premda je Sennina djevojka Adriane Galisteu otkrila kako je Ayrton imao 'vrlo loš osjećaj u vezi utrke".

Na startu nedjeljne utrke sudarili su se Portugalac Pedro Lamy (Lotus) i Finac JJ Lehto (Benetton), a leteći dijelovi ozlijedili su nekoliko gledatelja. Sigurnosni automobil je na stazi ostao pet krugova, a nakon što je ponovo krenula jurnjava, Senna je dva kruga kasnije na zavoju Tamburello izletio sa staze i pri brzini većoj od 310 kilometara na sat udario u zid.

Ubrzo su potvrdili: Senna je mrtav...

S lagano nagnutom glavom, Brazilac je sjedio beživotno u olupini, utrka je prekinuta, no prošlo je dosta vremena prije nego što su medicinske ekipe stigle u pomoć. Senna je u sudaru pretrpio tešku ozljedu glave.

Profesor Watkins na stazi je izveo traheotomiju, a Senna je potom helikopterom prebačen u kliniku Maggiore u Bologni.

Međutim, u bolnici su mogli samo konstatirati smrt. Preminuo je momentalno, iako je njegova smrt službeno obznanjena tek u 18.40 po lokalnom vremenu. 

Nakon nekog vremena utrka je nastavljena, a pobijedio je Nijemac Michael Schumacher (Benetton-Ford), ispred Talijana Nicole Larinija (Ferrari) i Finca Mike Hakkinena (McLaren-Peugeot).

Točan uzrok nesreće nikada nije razjašnjen. Provedena je i istraga, a vlasnik momčadi Frank Williams, tehnički direktor Patrick Head i dizajner Adrian Newey kasnije su završili na talijanskom sudu, no svi su oslobođeni krivnje za tragediju.

Niti danas se ne zna zašto je Brazilac izgubio kontrolu nad bolidom.

Senna je poginuo u 34. godini osvojivši tri naslova svjetskog prvaka (1988, 1990, 1991). U karijeri je imao 40 Grand Prix pobjeda, a još se 39 puta penjao na pobjedničko postolje. S pole pozicije krenuo je 65 puta. U prosincu 2009. godine britanski magazin Autosport ga je proglasio najboljim vozačem svih vremena, prema glasovima 217 vozača.

Sennina smrt spasila je živote

Tek nakon Sennine smrti, Formula 1 napravila je značajne promjene kada je u pitanju sigurnost vozača u bolidu. Smrt najpopularnijeg vozača svijeta pokrenula je lavinu promjena i to ne samo u Formuli 1.

Bivši predsjednik Međunarodne automobilističke federacije (FIA) Max Mosley kazao je kako su naknadne modifikacije u proizvodnji automobila spasile desetke tisuća života. Poboljšanja sigurnosti uključivala su veće strane kokpita i uvođenje sustava za potporu glave i vrata.

Nakon Sennine nesreće u F1 se dogodila još samo jedna nesreća sa smrtnom posljedicom. U srpnju 2015. preminuo je Francuz Jules Bianchi (25), koji je stradao devet mjeseci ranije na VN Japana u Suzuki.

Vozač Marussije je nakon nesreće devet mjeseci bio u komi i u kritičnom stanju zbog teških ozljeda glave. Kobnoga dana Francuz je sedam krugova prije kraja utrke izletio u zavoju broj 7 i zabio se u kran. Odmah je operiran, a potom su uslijedili mjeseci bezuspješnog oporavka. 

Ayrton Senna: