Došlo je to do mene, simpatično je, ali ja sam profesionalac. Nije bitno protiv koga igram i želim svakog suparnika pospremiti u džep, rekao je Šime Vrsaljko kojeg i dalje sanja Sadio Mane
Vrsaljko: Petković i ja živjeli smo zajedno u 20 kvadrata
Stroj Jürgena Kloppa bio je nezaustavljiv, takvim se činio dok u utorak nije stigao u Madrid. I pred vojsku Diega Simeonea. Atletico Madrid srušio je prvaka Europe na svom terenu i s kapitalom od jednog gola prednosti putovat će na uzvrat na Anfield.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
A veliku ulogu u toj pobjedi imao je Šime Vrsaljko. Tek što se vratio na teren nakon duge pauze, opet se čini kao onaj stari.
- Stvarno imaju fenomenalnu sezonu, kvalitetna su momčad taktički, ali svi koji igraju protiv nas znaju da su to teške utakmice i da smo jako naporni. Tamo neće biti lako, ali mi smo spremni - rekao je Vrsaljko za Novu TV.
Zadranin je odigrao tako dobro da su na društvenim mrežama navijači zahtijevali da ne zaboravi iz džepa izvaditi Sadija Manea...
- Došlo je to do mene, simpatično je, ali ja sam profesionalac. Svaku utakmicu dajem maksimum, bilo to u prvenstvu ili Ligi prvaka. Nije bitno protiv koga igram i želim svakog suparnika pospremiti u džep.
A tek kako želi opet obući hrvatski dres.
- To je nešto posebno, više od sporta, što ja obožavam. Sigurno ću spreman dočekati EP i pomoći suigračima da napravimo bitan rezultat na Euru. Mi to možemo.
U odnosu na srebrnu Rusiji s nekim novim licima u glavnim ulogama kao što su Petković ili Vlašić.
- Svježa je krv uvijek dobrodošla, s njima smo dobili agresivnost, mladost, svježinu. Bruno i ja živjeli smo zajedno dok je on imao 14 godina, a ja 16 u 20 kvadrata. Čudo mi je što prije nije dosegao ovu razinu. Daje nam dimenziju više. A Nikola, poznavajući obitelj, veliki je radnik.
Na Euru nas u grupi čekaju Engleska i Češka, a od kao posljednji protivnik mogla bi nam doći i Srbija.
- Zašto izbjegavati? Nije loše odmah osjetiti vatru u grupi, ja sam za. Neka budu teške utakmice, napete, da svi navijaju i uživaju.
Kao, primjerice, tog srpnja 2018. na Jelačiću.
- Neću reći da se često sjetim tog dočeka jer onda se 2-3 minute dobro osjećam pa me uhvati tuga zašto nije tako i dalje. Ostaje u meni taj osjećaj, teško ga je riječima objasniti. Ovako se mjesečno dva puta sjetim. Volio bih da se ponovi, Hrvatska je svima u srcu, ispred svih.