'Vrsaljko pušta pjesme, a Livi je najjači plesač. Osijek? Vidim se opet tamo, prođe to kroz glavu'

Nešto više od dva tjedna ostalo je do početka Europskog prvenstva. Uzbuđenje je na vrhuncu, Hrvatska će natjecanje otvoriti protiv domaćina Engleske, a kako bi navijači bili u toku sa svime, HNS je pokrenuo podcast u kojem će svaki dan gostovati netko od igrača i stručnog stožera.

Pokretanje videa...

06:16

Pripreme za Euro u Rovinju | Video: Ivan Grgat/24sata

Led su probili Domagoj Vida i Nderim Redžaj, dugogodišnji fizioterapeut reprezentacije. Iza Vide je sjajna sezona, s Bešiktašem je osvojio prvenstvo i Kup, no nije sve išlo tako glatko. 

- Jako uzbudljiva završnica, nikada nije bilo napetije. Ne samo u borbi za prvaka, nego i za ostanak. Sedam klubova je moglo ispasti uoči posljednjeg kola. Sretni smo jer smo osvojili duplu krunu. Malo smo zakuhali pet kola prije kraja nešto slično kao što Hrvatska voli zakuhati. Na kraju smo slavili i nitko sretniji od nas. Malo nam je žao što su korona mjere i što nismo mogli s puno više navijača slaviti. Nismo bajno krenuli u sezonu. Uslijedili su kiksevi, bili smo 12. Počeli smo postepeno utakmicu po utakmicu i tako smo samo gledali. Kad smo uhvatili ritam pobjeda, došlo je prvo mjesto. Nismo ga ispuštali. U pretposljednjem kolu smo imali dosta sreće kada smo izgubili. Da je Fener pobijedio, oni bi bili prvi i samo Bog bi nam mogao pomoći. Ali i oni su ispali - kazao je Vida.

On i Redžaj su posebno povezani jer već dugi niz godina zajedno surađuju. Prvo su krenuli u reprezentaciji, a onda je Nderim postao Vidin osobni fizioterapeut.

- Domagoja poznam od prvog dana otkako je došao u reprezentaciju, a zajedno radimo od 2013. godine. Što u reprezentaciji, što u klubovima - kazao je Redžaj pa nogometaš Bešiktaša nastavio:

- Upoznali smo se u reprezentaciji. Poslije transfera u Dinamo Kijev, bio sam na večeri s Nikom Kranjčarom i Ognjenom Vukojevićem. Htjeli smo uložiti u zdravlje i zvati nekog hrvatskog fizioterapeuta koji će raditi s nama. Pao je izbor na njega. Od tada smo nerazdvojni. Jako sam sretan i zadovoljan, zahvaljujem im se što paze na moju karijeru. Deki osim što je odličan fizioterapeut, odlično i kuha - kazao je Vida, na što je Redžaj uzvratio.

- Još bolje kuha Vida, sve nas potrpa u auto i do prvog restorana.

Redžaj živi s Vidom i njegovom obitelji u Istanbulu.

- Kako podnosi supruga? Odlično, možemo im ostaviti sina Davida pa otići u grad ha-ha. U Kijevu smo živjeli u stanu pa je bilo malo mjesta, a u Istanbulu ima puno mjesta, živimo u kući. Oni mogu otići na svoj kat. U tih sedam dana bude bilijara, bele. Dobro podnosi supruga, može i ona manje kuhati jer je tu Deki. Dobro i njoj dođe.

Nderim je u reprezentaciji već 19 godina, a sve je započelo nakon dolaska Otta Barića na mjesto izbornika.

- Ja sam u reprezentaciji od 2002. godine. Prvi izbornik je bio Otto Barić. Jedino nisam bio na Euru 2012. godine, pukla mi je Ahilova tetiva dok smo igrali nogomet. Prvi spomen na SP u Rusiji?

- Jako dobra atmosfera. Svaka utakmica nosi svoje sjećanje, pogotovo finalna. Bez obzira na rezultat. To je naša najveća utakmica u povijesti. To je finale SP-a, to je top, dalje ne postoji - kaže hrvatski fizioterapeut.

To prvenstvo u Rusiji bit će uvijek u srcima svih navijača i igrača. Tada je Hrvatska disala kao jedno, bila je ujedinjena i složna. Za to su sve zaslužni naši nogometaši koji su napravili nevjerojatan rezultat osvojivši srebro.

- Sjetim se svih tih utakmica, pogotovo finala, ali se prisjetim naših trenutaka kada nisu bile utakmice. Kada bismo poslije svih obaveza sjedili u sobi kod masera, rezali kulen i pričali anegdote. Ja bih volio da to iskustvo mogu osjetiti svi. Velika stvar i sretan sam što će moj sin biti dio tog velikog uspjeha. I kada su naša djeca mogla doći na teren. Neće se baš toga sjećati, ali ima svakakvih snimki, pa će mu ostati za cijeli život.

Sugovornici u podcastu su se potom sjetili i nevjerojatnog dočeka u Zagrebu gdje ih je dočekalo više od pola milijuna ljudi.

- Šokiran si, čim izađeš iz aviona i vidiš tu masu ljudi od aerodroma. To se više neće ponoviti. U tome trenutku nisi svjestan toga, tek shvatiš nakon nekoliko mjeseci - kazao je Redžaj, a Vida dodao:

- To je jedan pozitivan šok. Mi u tome trenutku nismo osjetili potrebu za ići na wc. Prekrasno nešto, kada god mi je teško u životu, okrenem na Youtubeu doček. Kada god sretnemo nekoga u gradu, svi kažu hvala. Išao sam prije okupljanja napraviti putovnicu u policiju, gospođa koja tamo radi mi se zahvaljivala. Prepričavali su kako su radili u to doba u našim dresovima, u kockicama. To će mnogima ostati u sjećanju. 

Kaže kako mu je poraz od Francuske u finalu jako teško pao.

- Meni je bilo jako teško poslije poraza od Francuske. Svi su govorili 'digni glavu', ali kako kada si bio tako blizu. Meni su teže dolazile te emocije, tek u hotelu mi se vraćalo. Na dočeku sam shvatio što sam napravio. Ni dan danas mi nije sjelo u glavi, jak je tempo. Moralo se ići dalje, nema vremena u našem poslu. Uživat ćemo u tome cijeli život. 

Voditelj Tomislav Pacak je pripremio kratku pitalicu ili/ili, pa je Vida dobio pitanje, 'Batman ili Superman?'

- Batman, u usta ti ga .... hahaha. Neću to reći, biram Supermana. Burek ili ćevapi? Ćevapi. Muka mi je od bureka, svaki dan ga skoro jedem u Istanbulu.

Pričalo se i o legendarnoj sceni iz 2016. godine kada se Vedranu Ćorluki raskrvarila glava nakon jednog udarca. Bilo je pitanje kako će igrati u takvom stanju, a onda je legendarnom liječniku Borisu Nemecu sinulo. Nabavio je vaterpolske kapice koje su na kraju završile u Uefinom muzeju.

- Bilo je potrebno nešto fiksirati iznad glave. Sjetili smo se vaterpolske kapice. Preko Mateše je Nemec nabavio dvije vaterpolske kapice i Vedran ih je koristio do kraja prvenstva - kaže Redžaj.

Hrvatska je na Euru 2016. godine ispala od Portugala u osmini finala, a Vida smatra da smo zaslužili puno više na tome prvenstvu.

- Puno prilika sam imao tu utakmicu. Nije htjela lopta u gol, oni su postali prvaci. Žao mi je zbog toga. Možda bi mi tada bili prvaci Europe. 

Vidin otac Rudika također je bio nogometaš. Igrao je za Belišće i Osijek, a Domagoju je bio veliki uzor od početka karijere.

- Koliko mi je otac Rudika pomagao? On mi je bio sve i sad mi je veliki uzor. Došao je iz sela koje ima 400 kuća. Napravio je puno toga u karijeri. Nije igrao za reprezentaciju i za velike klubove, ali je napravio ogromnu stvar. Odgajao je mene i brata, oduvijek sam išao s njim u Belišće dok je on još igrao. Tu sam zavolio nogomet. Poslije smo krenuli trenirati. Nikada me nije hvalio, govorio mi je 'bravo, sine', uvijek bi bilo poslije utakmice, što si radio u toj i toj minuti, i tako smo analizirali i popravljali moje pogreške. Na treningu bi znalo biti. Ako nisam slušao trenera na treningu, bilo bi dovoljno da čujem njegov glas iza ograde. Ako bih čuo njegov glas, odmah bih se uozbiljio. Taj respekt prema njemu bio je dovoljan da se uozbiljim. Kao i kući. Kad mi nešto nije bilo po volji, samo bi on podignuo glavu. Nije ništa morao reći. Sretan sam što imam takvog tatu - kazao je Vida pa nastavio:

- Pohvalio me kad sam debitirao za Hrvatsku. Ali prvo je govorio samo ono negativno. Bio je to neopisiv osjećaj kad sam debitirao. Potrefilo se da to bude baš u mojem matičnom klubu. 

Mario Mandžukić je jedan od igrača, uz Vedrana Ćorluku i Danijela Subašića, koji se umirovio nakon srebra u Rusiji. U javnosti uvijek namrgođenog lica s ratničkim stavom, ali Mandžo je duša od čovjeka, kaže Redžaj, koji je također radio s njim na privatnoj razini.

- Kakav je Mandžo? Oni su meni svi kao ljudi kvalitetni. Tek nakon toga kvalitetni sportaši. Svi znamo kakav je Mandžo. No good, ali duša.

Vida se nadovezao.

- Fali nam Mandžo jako. Mislim da se prerano oprostio. Baš je duša od čovjeka, uvijek je svima spreman pomoći. Mi smo znali s njim provoditi dosta vremena.

Progovorio je hrvatski stoper i o važnosti fizioterapeuta u karijeri svakog nogometaša.

- Uvijek smo mi u prvom planu, ali fizioterapeuti su jako važni. Ne samo zbog masaže, nego možeš popričati s njima. Jako su važni u našim karijerama. Ja sam počeo s 24 godine raditi na tome. Ali s 26 sam shvatio da je to što mi treba u ozbiljnom nogometu. Dao bih mladim nogometašima savjet da će im to puno pomoći u njihovim karijerama da zaobiđu ozljede i produže karijeru na što više godina. 

Objasnio je i famozni značaj sobe masera na velikim natjecanjima.

- To je na Balkanu praksa da se bude kod masera u sobi. Bitno je zbog atmosfere. Kada svi odrade svoje, skupi se desetak igrača. Bude kulena, pršuta, stvara se tu zezancija, podbadanje jedan drugoga. To je jako bitno, vidjeli smo što znači atmosfera u Rusiji. Stvara se to i na treningu, ali tamo posebno. Oni se ubijaju od posla, njih četvorica rade po cijeli dan. Ali tim gestama im pokazujemo da nam je stalo do njih, da su oni bitan dio reprezentacije - kaže Vida.

Redžaj je ukratko opisao svoj dan.

- Dizanje u osam. Idemo spavati oko 3 ujutro. Trening, rekuperacija igrača. Terapije i to je to.

Otkrio je Vida kako su se on i Brozović 'obogatili' na treninzima.

- Najdraži dio treninga? Imamo skraćene prekide gdje smo dvojica i imamo završnicu u dvojkama nakon ubačaja. Tu je uvijek neka zezancija, igra se u 100 eurića. Igramo uvijek Broz i ja protiv Kove i Luke i još netko bude. Zna biti zezancija, tko zabije više golova, on osvoji. Tko je najviše puta pobijedio? Mislim da smo Broz i ja tu u debelom plusu. Najdraži dres nakon hrvatskog? Bešiktaš. Najdraži klub? Barcelona.

Dejan Lovren i Šime Vrsaljko zaduženi su za zabavu i šale u reprezentaciji, a tko je zadužen za glazbu?

- Pustimo Narodni radio najčešće. Ne moramo se puno nervirati oko toga. Sada sam to prepustio drugima, Vrsaljko često zna puštati pjesme. Sad ćemo i Livakovića uposliti, on je mlad, da zna za budućnost. Najbolji pjevač? Nema, mi smo klapa. Livaković je najjači plesač, ima ove pokrete samo s kukovima.

Vida ja karijeru započeo u Osijeku za koji je odigrao 90 utakmica. Otišao je 2010. godine, ali velika mu je želja jednog dana se vratiti.

- Naravno da pratim Osijek, to je moj matični klub, pratim i Dinamo. Sretan sam što su jako dobri u Europi i što igraju dobro. Tu imam i prijatelja iz reprezentacije. Sretan sam zbog njih, ali malo da smanje gas da moji Slavonci nešto uzmu. Osijek je bio jako blizu, žao mi je što nisu uspjeli. Pokazali su dinamovcima da se ne smiju opustiti, nadam se da će Osijek sljedeće sezone uzeti prvenstvo. Sada sam stariji i pametniji, htio bih da se Hajduk digne i Rijeka, da bude zanimljivije prvenstvo. Samo tako će biti bolja reprezentacija.  Mogu li se zamisliti opet u Osijeku? Mogu, prođe mi kroz glavu, tu sam započeo svoju karijeru. Jako sam sretan kad reprezentacija igra u Osijeku. Pravi se stadion, bit će najljepši u Hrvatskoj i ovoj regiji. Vidim se tamo, ali ima puno do toga. Imam ugovor s Bešiktašem, vidjet ćemo jednog dana. Ne želim razmišljati još o tome.

Nogometaš iz Donjeg Miholjca se prije nekoliko godina s prijateljima bacio u biznis. Uzgajaju crne slavonske svinje, a od zanimacije je preraslo u biznis.

- Sve je počelo dok sam igrao u Kijevu. Moji prijatelji su bili barabe. Znali su puno feštati po Miholjcu. Kada bih došao, znao sam podmirit te račune i s njima feštati. Pa sam im rekao da im pomognem kao prijatelj da uđu u neki posao, da imaju neke koristi, a ne samo da gube dane po kafićima. Došli su u Kijev, ja sam mislio da će se odlučiti za neki kafić. Došli su s idejom da imaju crne svinje. Ja sa sto upitnika u glavi, pa kakve sad crne svinje. Ali ajde, rekoh pomoći ću vam. Poklonio sam im 10.000 dolara. Kupili su mali plac, dvije krmače i jednog nerasta. Tako je krenulo. Išlo je malo po malo. Kad sam bio u reprezentaciji, Srna me upitao jel ima slanine, rekoh, brate, imam koliko god hoćeš. Nitko nije znao da imam svinje. Ali on želi od crne svinje. Meni opet sto upitnika. Kaže on meni ti ne znaš da je ta slanina bolja od obične. Počeli smo više ulagati, to je sada ozbiljan projekt. Puno novca sam ulagao, treba biti četiri nastambe, bit će kapacitet 1000 komada. Puno radimo, ima zemlje, treba to obrađivati. Želim što više ljudi iz svog kraja zaposliti, da ljudi mogu živjeti od toga. Mislim da će to biti uspješna priča, iako svi misle da pravimo najviše kulen, kobasice, slanine. Ali najviše radimo na mesu. Puno vrhunskih restorana ima naše meso - kazao je Vida.

Tako smo i otkrili da je Broz taj koji se najviše ljuti, da Petković ima najbolji dribling, a Vrsaljko ubačaj. Pa se vida okrenuo nadolazećem Euru.

- Pogled prema Euru? Gdje god idemo, uvijek se traži od nas da smo favoriti. Mi se tako ponašamo, da možemo pobijediti svaku utakmicu. Imamo prava na to, ali ne smijemo puno pričat i najavljivati. Moramo ići utakmicu po utakmicu, pogotovo sada kada igramo protiv dva domaćina. Idemo proći grupu pa što Bog da. Imamo prave igrače, mlade, nove ljude u stožeru. Moramo raditi na atmosferi, slušati izbornika Dalića, ne pričati puno. Šutjeti i raditi - kazao je nogometaš Bešiktaša pa za kraj progovorio o Ćorluki kako novom pomoćnom treneru.

- Kratko smo uspjeli pričati. Čudno mi je što je tu kao pomoćnik. On je uvijek bio šmeker, gospodin, zafrkant. Malo smo se zezali već, ali kada dođe trening, nema tog prijateljskog odnosa. Ipak je on sada nama trener. Takvog ga trebamo i smatrati, a poslije se možemo opustiti i pričati u nekom drugom tonu - zaključio je on.