Skenderu je falilo hrabrosti, nije smio zatvarati utakmicu

Osijek se na prvoj stepenici, nesretno i nespretno, oprostio od Europe. Ostaje žal, vjerojatno je i Bugarima jasno kako su prošli bolju momčad od sebe. Šteta, velika šteta. No, ostaje dojam kako su Osječani morali biti malo hrabriji, zaigrati malo otvorenije, nošeni glasnom podrškom (bilo je 7214 gledatelja) mogli su slomiti (ipak) skromne goste.   

Osijek je u dvije utakmice pokazao puno više od Bugara, ali i nekoliko nedostataka za veće domete. Bilo je jasno kako su Osječani bolja i kvalitetnija momčad, no Dini Skenderu i njegovim pulenima nedostajalo je malo više hrabrosti. Hrvatski se predstavnik olako zadovoljio minimalnim vodstvom, pa nepotrebno smanjio pritisak prema gostujućim vratima. Što je, čini se, odgovaralo Bugarima...

Veliki problem domaćem strategu predstavljao je izlazak Laszla Kleinheislera (ostao u svlačionici na poluvremenu), prve osječke violine i veznjaka koji "vuče za trojicu". U njegovom odsustvu rizik na sredini terena preuzimao je tek hrabri Pilj koji nije imao dovoljnu pomoć u Žaperu (bez obzira na asistenciju) ili Lopi. Pa i (pre)defanzivno nastrojenim bokovima Šorši i Bočkaju. Osijek s "Lacikom" i bez njega, jednostavno nije ista momčad...

Dino Skender i u nastavku je odlučio igrati na sigurno, cilj mladog osječkog stratega bio je - ne primiti gol i stići do penala. Tako su igru napuštali Žaper i Mance, a umjesto nešto kreativnijeg veznog i klasičnog napadača, u igru su ušli Mioč i Marin. Defenzivni vezni i klasični bek. A to nije dalo ploda, Osijek više nije bio opasan, čekali su se penali. A to je uvijek lutrija...