Većina nogometaša ostaje uglavnom upamćena po nastupu za klub(ove), ali Vedran Ćorluka (35) je onaj koji će biti zapamćen kao sinonim hrvatske nogometne reprezentacije. A sad bi trebao postati pomoćnik izborniku
Sport
Komentari 43
Većina nogometaša ostaje uglavnom upamćena po nastupu za klub(ove), ali Vedran Ćorluka (35) je onaj koji će biti zapamćen kao sinonim hrvatske nogometne reprezentacije. A sad bi trebao postati pomoćnik izborniku
Za reprezentaciju je igrao od 2006. do 2018., osvojio je s 'vatrenima' ono neponovljivo srebro, igrao za Dinamo, Manchester City. Tottenham, Bayer Leverkusen, ali uvijek će biti poznat po krvavoj glavi i vaterpolskoj kapici.
Naravno, riječ je o Vedranu Ćorluki (35), jednom od najboljih stopera i jedan od najpožrtvovnijih igrača koje je Hrvatska ikada imala. Gospodin u kopačkama, lagan kao oblatna, čovjek koji sve može, vječni zavodnik, ali čije je srce danas zauzeto, neki su od nadimaka koji su pratili Vedrana kroz cijelu karijeru.
'Rodio' se na desnom beku, ali je ubrzo u Engleskoj prebačen na stopera. Bio je član Interove momčadi koja je 2005. godine osvojila drugo mjestu u Prvoj HNL, s Dinamom osvojio dva prvenstva i Kup, a onda otišao u Manchester City 2007. godine za 13 milijuna eura. Bio je to onaj stari, romantični City koji još nije poznavao arapske milijune, ali sve se promijenilo godinu dana kasnije kada je u klub došao šeik Al Nahyan, a iz njega iz njega izašao Čarli koji je otišao u Tottenham.
U Spursima se zadržao sve do 2012. godine, godinu dana proveo u Bayer Leverkusenu, a onda 2013. preselio u svoju vječnu ljubav u kojoj se i dan danas nalazi, Lokomotiv Moskvu kojoj je s kapetanskom vrpcom donio dva Kupa i prvenstvo. Na prvu je izgledao sporo, a kada bi krupnim koracima krenuo grabiti prema naprijed, protivnici bi gutali prašinu.
Igrao je u karijeri što god bi treneri i izbornici tražili od njega, a Turci ga se posebno sjećaju. Bilo je to 2011. godine, kvalifikacije za Euro, a Slaven Bilić nije znao koga staviti na lijevi bok. A onda mu je sinula ideja. Pa Vedran sve može, zašto ne bi mogao i na lijevog beka. I pogodio je kao na Bingu. Čarli je odigrao utakmicu života, lomio je Turke na lijevoj strani kao da mu je to primarna pozicija već deset godina, a kao šlag na kraju svega zakucao je i glavom za 3-0 i odveo nas na Euro.
Njegov život očito ne može bez Turaka. Prošao je onu silnu bol i jedanaesterce 2008. godine na Euru, a s njima se susreo i na Euru 2016. godine kada je pokazao kako se bori za 'vatreni' dres, odnosno kapicu. U jednom skoku dobio je nezgodan udarac u glavu od Tosuna, a krv je u istom trenu krenula šikljati. Gomile gaza i zavoja zaustavile su krv, ali smetale su Vedranu. U tome trenutku liječnik reprezentacije Boris Nemec se sjetio kako u torbi ima jedan poklon koji je dobio od vaterpolista Paula Obradovića.
Otrčao je do svlačionice, uzeo vaterpolsku kapicu, zavezao ju Čarliju oko glave i ušao u legendu! Kapica je preživjela i utakmicu protiv Češke, a onda se zasluženo umirovila u Uefinom muzeju.
- Zašili smo ga na poluvremenu, ali jedan udarac glavom je bio dovoljan da krene krvarenje. Trebao je mirovati, ali je bio stožerni igrač i to nije bilo moguće. Razmišljali smo kako mu treba nekakva kapa, a onda se Nderim Redžaj dosjetio da mu nabavimo vaterpolsku kapicu. Odmah sam zvao Matešu da ga pitam može li poslati nešto, stigla je za nekoliko dana - rekao je dr. Nemec svojevremeno za Radio Rijeku - pa nastavio:
- Kad smo Ćorluki dali kapicu, on nas je istjerao: "Pa svi će mi se smijati!". Onda je kolega Bahtijarević rekao: "Ma bit ćeš glavni, Čarli, bit će štos".
Ratnik, gospodin u kopačkama, čovjek velikog srca. Nema na svijetu dovoljno epiteta kojima bi opisali ovu ljudinu i facu, a faca znači biti primjer drugima.
Na SP u Rusiju stigao je nakon oporavka od ozljede, a većinu utakmica presjedio je na klupi. Senator, čovjek koji je skupio 103 nastupa za reprezentaciju i on sjedi na klupi? No njemu to nije smetalo.
Bio je svjestan da se njegova reprezentativna karijera bliži kraju, da su tu mlađi i brži, ali on je i na klupi dao svoj obol. Motivirao je suigrače, bio produžena ruka izborniku Daliću i pokazao što znači biti faca u istinskom smislu.
- Klupa? Za Hrvatsku sam spreman biti i na tribini. I to, ako treba, na trećoj kategoriji tribine. Sve za Hrvatsku. Dečki igraju odlično i nema nikakvog razloga nešto mijenjati u momčadi - rekao je Čarli nakon stotog nastupa za reprezentaciju.
Ali jedan suigrač iz 'vatrenih' nije mogao podnijeti boravak na klupi. Bilo je to na SP-u u Rusiji kad je izbornik Dalić zbog nedoličnog ponašanja kući poslao Nikolu Kalinića.
– Kalinića mogu razumjeti, ali eskaliralo je u najgorem trenutku i za njega i za nas. On je fenomenalan momak i bit će uvijek naš prijatelj. Nakupilo mu se kroz sve ove godine puno toga, deset godina ulazio je po deset minuta. Kale zna da je pogriješio i mi smo toga bili svjesni i jako mi je žao da nismo uspjeli ugasiti taj problem, a bilo je prilike. Zaslužio je biti dio ove priče zbog svog doprinosa reprezentaciji i zbog golova Grčkoj koji su nam omogućili da dođemo do Rusije - rekao je tad Ćorluka.
U mirovinu je otišao onako kako to gospodin zaslužuje, sa srebrom oko vrata i uspješno zatvorenim jednim poglavljem. Umirovio se i posvetio Lokomotiv Moskvi gdje je, barem prema Transfermarktu, završio igraču karijeru nakon devet godina provedenih u Rusiji. Ne može od bez svoje Hrvatske...
On je postao sinonim borbenosti i srčanosti, gospodin na terenu i izvan njega, čovjek koji je pokazao kako se face ponašaju. A sad će opet biti uz 'vatrene' na velikom natjecanju. Sjedit će uz izbornika Dalića na nadolazećem Europskom prvenstvu.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+