Gvardiol jedva hoda, ali stisnut će zube, nitko ne traži alibi u izostancima, svi su dinamovci puni vjere, kalkulacija nema. A u nokaut fazi Lige prvaka i Europske lige domaćini su pobijedili u 29, a gosti u 34 utakmice
AJMO, PLAVI!
Zagreb čeka 54 godine! Idemo po novo čudo, vi to možete...
U Maksimiru je bilo 27.900 gledatelja. Na drugoj strani velikan, pravi gigant Juventus, ali svi ti ljudi došli su na stadion gledati svoje dečke, one u plavom. Koji ih nisu razočarali. Marijan Novak zabio je u 4. minuti, Zlatko Mesić u 67., a veliku večer potvrdio je Rudolf Belin u 73. minuti. Za 3-0.
Za četiri dana, 19. travnja, navršit će se 54 godine od te velike Dinamove pobjede 3-0 nad Juventusom. I posljednjeg ulaska u europsko polufinale, ono Kupa velesajamskih gradova 1967.
Pokretanje videa...
16:56
Gotovo pet i pol desetljeća kasnije publika zbog prokletog virusa ne smije na tribine, ali da smije, dolazila bi zbog Dinama. Ne gledati suparnika, ne vidjeti uživo neke moćne goste kao što je bilo ne tako davno na utakmicama protiv Reala, Manchester Uniteda, Juventusa, Bayerna... nego gledati svoje dečke. I navijati za njih jer vjeruju da mogu pobijediti.
Gotovo pune 54 godine kasnije Dinamo večeras u Vila-realu ima šansu opet ući u europsko polufinale. I ima igrače i navijače koji u to iskreno vjeruju.
- Ako odigramo na našoj razini, pobijedit ćemo, nema straha - govori Kristijan Jakić.
- Idemo napasti, nemamo što izgubiti - dodaje Stefan Ristovski, a i trener Damir Krznar je na tom tragu:
- Što smo imali za izgubiti, izgubili smo u Zagrebu, sad možemo samo dobiti.
Pa može li Dinamo doista senzacionalno ući u polufinale?
Prije svega, na njihovoj je strani onaj možda i najvažniji, psihološki moment. Svi dinamovci uoči svih europskih utakmica ponavljaju kako je bilo teže igrati ljetna pretkola, zbog pritiska da moraju dobiti. A kakav je Dinamo rasterećen pritiska rezultata upoznali su Tottenham, CSKA, Feyenoord... Villarreal se, pak, mora nositi s bremenom favorita.
A bolji nije, barem ne puno. To smo vidjeli u onih 90 zagrebačkih minuta kada je jedina prevaga bio nes(p)retan penal.
Villarreal ima komotan rezultat i mogao bi se uljuljati, baš kao Tottenham. Dinamovci ne kukaju za izostancima, ni za Petkovićem, ni za Gavranovićem, ni u Ademijevoj ozljedi ne traže alibi. Ta je momčad izgradila pobjednički gard.
Idemo dalje: ove, pandemijske sezone, kad se igra bez gledatelja, u nokaut fazi Lige prvaka i Europske lige domaćini su pobijedili u 29, a gosti u 34 utakmice. Zaključak? Domaći teren ne znači puno.
Štoviše, Dinamo je na zadnjih deset gostovanja u Europskoj ligi pobijedio pet puta, a izgubio samo tri: kod Plzena, Benfice i Tottenhama. Villarreal, pak, ove sezone kod kuće nije uspio pobijediti, primjerice, Osasunu, Elche i Huescu. Od 20 domaćih utakmica u La Ligi i Europskoj ligi pobijedio je tek u 11.
- Nisu toliko agresivni kao neke druge španjolske momčadi, ne zaustavljati brzu tranziciju i kontranapade kada su potpuno usredotočeni na igru prema naprijed. I onda im defenziva negdje trpi, može se igrati protiv njih. Zatvarati sve rupe ispred svoga gola i biti agresivni, samo tako možete protiv Villarreala. I brzo smo izlazili na stranu, očito njima ne pašu ti ubačaji s bokova - opisao nam je Ante Budimir i nastavio:
- Evo, ja sam im zabio glavom nakon kornera na drugoj stativi. I Dinamo je u prvom poluvremenu imao dvije takve opasne prilike nakon kornera, tu ih se može iznenaditi.
I Joško Gvardiol je progovorio o taktici:
- Oni su tehnički jaki pa ih moramo dobiti fizičkom snagom i prekidima - rekao je Joško pa pokazao kakvi igrači stanuju pod maksimirskim jugom i što im znači Dinamo. Naime, igrač koji na ljeto odlazi u Leipzig iskrenuo je gležanj uoči utakmice s Lokomotivom pa otkrio:
- Pokušao sam nakon trka stati, pobjegla mi je noga i čuo sam da je u stopalu nešto kvrcnulo. Ali nisam ni išao na pregled, nemamo vremena za to, treba stisnuti zube i odraditi posao. Iako me, iskreno, boli i teže hodam na lijevu nogu.
Dakle, motiv je velik do neba, a recept znate, dečki.
- Vi to možete, bolji ste - ispratio ih je Rudi Belin.
Njemu bi srce bilo puno da Ademi, Oršić, Livaković, Majer, Ivanušec... uspiju ono što nije nitko nakon Rudija i njegove generacije '67. Njemu i svim dinamovcima.
Klikni OVDJE za Oriđiđi Videoteku!
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
