Nikad ga neću zaboraviti. Iskreno suosjećam s njegovom obitelji, njima je najteže. Kako god mogu pomoći, pomoći ću. Kao što je i on meni u Dinamu, kaže Eduardo
'Zbog Turine me i danas zovu Dule, obožavam taj nadimak'
Eduardo da Silva bio je veliki prijatelj Ivana Turine.
- Saznao sam nakon treninga i bio u šoku. Uhvatila me mučnina. Turinu sam obožavao, bili smo jako dobri prijatelji. Prve dane u Dinamu učinio mi je puno lakšim, pomagao mi je kad god je trebalo. Ne mogu se sjetiti dana da je bio tužan, razočaran, sjetan... Uvijek nasmiješen, dobri duh svlačionice. Znate, ima trenutaka kad vam je teško, kad ste pomalo tužni. Joja bi tada došao, zagrlio vas i rekao: "Hej, kaj ti je? Ajmo, glavu gore" - prisjetio se kroz suze Eduardo da Silva.
Pri dolasku u Dinamo svi su ga zvali Eduardo. Nitko nije znao njegov nadimak iz djetinjstva. Dudu.
- Nakon nekoliko dana u Zagrebu skupio sam hrabrosti i rekao dečkima da mi je nadimak Dudu, Eduardo me nitko nije zvao. Turina mi je prišao i rekao: 'Ma kakav Dudu. Ti si naš Dule". I od tada pa do danas, suigrači, prijatelji, obitelj, svi me zovu Dule. Obožavam taj nadimak, a, eto, Joja mi ga je prvi dao. Nikad ga neću zaboraviti. Iskreno suosjećam s njegovom obitelji, njima je sad najteže. Kako god mogu pomoći, pomoći ću. Kao što je on meni u Dinamu - rekao je Eduardo da Silva.