Sport

Komentari 19

'Živjela sam vaterpolo, ali sad moram nadoknaditi sve u školi'

'Živjela sam vaterpolo, ali sad moram nadoknaditi sve u školi'

Mali je pomak, ali je pomak. S godinama će biti bolje, evo već od Splita 2022. godine, optimizam je širila Alexandra Ratković (19), treća najmlađa hrvatska reprezentativka

Požurili smo, priznajemo jer nam se pola prašta, najavljujući povijesni rezultat i slavlje koje je trebalo uslijediti, što nam je još jedna opomena za ubuduće. Ali kad bolje razmislimo... Nismo ništa krivo rekli. Hrvatske vaterpolistice u Budimpešti i jesu ostvarile povijesni uspjeh. Kako god završila današnja utakmica s Izraelom za 9. mjesto (13 sati), bit će to najbolji plasman "jadranskih sirena" ikada na europskim smotrama. Dosad je to bilo dvaput 11. mjesto.

- Istina iako to nije ono što smo očekivale. Mali je pomak, ali je pomak. S godinama će biti bolje, evo već od Splita 2022. godine - optimizam je širila Alexandra Ratković (19), treća najmlađa hrvatska reprezentativka.

- I molim vas da naglasite to "x" jer ja nisam Aleksandra kako vlada pomutnja još od rođenja.

U redu onda. Dakle, AleXandra, kako ste vi i suigračice zaspale nakon poraza od Slovačke (7-9)? Ako uopće jeste.

- Pa bila je knedla u grlu, bilo je i suza jer svi smo živjeli za to. No vratila nam se boja u obraze, družile smo se i zajedno gledale utakmice.

Izbornik Marijo Ćaleta pustio je cure da dođu k sebi ne zamarajući ih analizom odmah nakon utakmice. Ona je uslijedila dan kasnije, je li što otkrila?

- Pa dobro, očekivale jesmo da ćemo dobiti, ali nitko nije ništa napravio namjerno premda su neki sebe krivili. To je samo znak da nam je stalo. Da, dobile smo te Slovakinje u pripremama, ali ovo je utakmica, veći je naboj, drugačije je. 

Iz riječi mlade Riječanke i golmanice Primorja imponira zrelost u razmišljanjima, pa nije iznenađujuće da je aktivna i u politici i da je bila kandidatkinja za Europski parlament, no na njen zahtjev tu smo temu preskočili. Ipak je vaterpolo trenutačno u prvom planu. Stoga, odakle Alexandra u bazenu s loptom?

- Trenirala sam plivanje, međutim, nisam se pronašla jer je bilo dosadno. Htjela sam odbojku budući da su sve cure iz razreda, no mama mi je rekla da probam vaterpolo kako bih ostala u vodi, da je to moj tip sporta. Pristala sam da mama bude zadovoljna premda nisam htjela ostati u početku, ali ispostavilo se da imam potencijala i evo me tu već šest godina. 

Šest tjedana, pak, nije bila u školi. To je ono što sad slijedi.

- Uh, toga me sada strah. Moram nadoknaditi ispite i vratiti se u realnost. Živjele smo vaterpolo posljednje vrijeme i ne znam kako ću sada opet u klupu na osam sati - rekla je maturantica Prve riječke hrvatske gimnazije.

Hmm, nije baš da imamo odgovor koji će utješiti osim da će koristiti za ono što slijedi.

- Planiram upisati Kineziološki fakultet u Zagrebu jer sad sam u fazi kada me ništa ne zanima, a oduvijek sam u sportu. To me zanima i želim se ujutro buditi zbog posla koji mi neće stvarati nelagodu, a ne zbog posla koji će mi možda donijeti veće novce i zbog kojeg bih bila u banani.

Kažemo, prava buduća zastupnica. A budućnost u vaterpolu?

- Ako mi se otvori prilika da odem u inozemstvo, svakako imam u planu. Treba skupiti iskustvo, veze, prijatelje...

Jedna joj prijateljica, kolegica, štoviše cimerica, ne da da mirno spava. I doslovno i preneseno.

- Cimerica mi je naša Katalonka Natasha Trojan Jimenez, moja konkurentica za golmansku poziciju. Nominalno ja jesam prva, ali ona mi ne da da se opustim nimalo. Pušta li svoje španjolske pjesme u sobi? Da, ma slušamo sve, malo njeno, malo moje - na kraju će naša Alex.

Najčitaniji članci