Zoran Primorac: U Japanu sam zaradio dovoljno za miran san

24sata: Hoćete li pokušati srušiti rekord Huberta Raudaschija i Iana Millara, koji su devet puta nastupili na Olimpijskim igrama?

- To će ipak ostati nedostižno za mene. Sve je lakše kad imaš 24 godine, kad nemaš druge obveze. Jer s 42 već sad naporno treniram, a to je velika žrtva jer pate moji najmilji, obitelj i prijatelji. Ne žalim zbog ovog izazova, guštat ću u tome.

24sata: Je li Vaš 11-godišnji sin, koji je izabrao tenis, osjeća pritisak rezultata s obzirom na kolekciju trofeja koju gleda doma?

- Nažalost, osjećam da razmišlja u tom smjeru. Ali ja mu pokušavam skrenuti misli, usmjeravam ga na to da proba izgraditi vlastiti put.

24sata: Kineskinja Na Li nedavno je osvojila Roland Garros. Mogu li Kinezi “uništiti” i tenis?

- Itekako! Prije četiri godine rekao sam da su tenisači sretni jer Kinezi nisu otkrili tenis. Ako zagrizu kao što su zagrizli za stolni tenis, bojim se da se ne piše dobro tenisu. Da se razumijemo, ekstremna dominacija bilo koje zemlje nije dobra za sport. Nije dobro da četiri Kineskinje igraju polufinale Roland Garrosa.

24sata: Nagrade u stolnom tenisu nisu izdašne kao u nekim drugim sportovima. Jeste li uspjeli koliko-toliko osigurati dobru mirovinu?

- Imao sam sreću da je bogati Japanac pokušao početkom 21. stoljeća učiniti stolni tenis nacionalnim sportom u toj zemlji, te je osnovao Superligu, u kojoj su igrali najbolji stolnotenisači svijeta. I tako sam od 2001. do 2005. godine zaradio mnogo novca, u okvirima mog sporta, što mi omogućuje puno lakši san.

24sata: Planirate li možda otvoriti kafić, što je investicija gotovo svakog drugog našeg proslavljenog sportaša?

- Ja sam konzervativac, nisam baš sklon riziku. Teško sam zaradio svaki dolar i ništa ne stavljam na kocku. Biram uglavnom sigurnija ulaganja, kao što su nekretnine.

24sata: Mnogo Vaših kolega izabire politiku u mirovini.

- Sportaši su ‘dobre udavače’. Ali najbolje je da se svatko drži svog zanata. 

24sata: Što je najluđe što pamtite s Vaših mnogobrojnih Igara?

- Feštanje poslije svake pobjede hrvatskih košarkaša na plažama Barcelone 1992. godine.

24sata: Što Vas je najviše razočaralo u životu?

- Pojedini ljudi koji su naudili mojoj karijeri. Iznenadiš se time kako neki mogu postati zmije. Ali to je prošlost. 

24sata: Imate li kakav dječački san koji niste ostvarili?

- Skok s padobranom! U Atlanti 1996. išao sam na bungee jumping. Uhvatio me nenormalan strah, gotovo pa i infarkt. Prije sam znao ići uoči mečeva u lunapark i voziti se u vlakovima smrti, ali nakon tog incidenta više me visine ne zanimaju. Tako da i imam milijune, bojim se da nikako ne bih izabrao let u svemir.