Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
1 komentara

Zvali su je u rukometnu repku, ali kuglanje je bilo njena strast

Kuglanje je zavoljela sasvim slučajno, u ekipi je zamijenila supruga, a od tada je nastupila na 13 svjetskih prvenstava. Po struci je bila nastavnica, obožavala je čitati Dostojevskog...

Foto: Petar Glebov/PIXSELL, Kuglački savez Osječko-baranjske županije
1 komentara

Trebate se dobro skoncentrirati i gledati pravac po kojem bacate kuglu. Ona bi trebala pogoditi čunj u sredini, a taj bi čunj onda trebao porušiti sve ostale. Čini se jednostavno, ali ako se ozbiljno prihvatite kuglanja, shvatit ćete da nije tako, objasnila nam je Štefica Krištof u razgovoru kada smo se s njom našli 2015. godine. Legendarna hrvatska kuglačica napustila nas je u ponedjeljak u 83. godini. Preminula je nakon duge i teške borbe koju je vodila s opakom bolešću.

Najpoznatija hrvatska kuglačica rođena je 16. kolovoza 1936. godine u Zagrebu, po struci je bila nastavnica, a do mirovine je radila kao glavna tajnica Hrvatskog kuglačkog saveza. Iza sebe ima 13 svjetskih prvenstava, 150 reprezentativnih nastupa i 14 medalja. Od toga je šest zlatnih, pet srebrnih i tri brončane. Dva je puta u pojedinačnoj konkurenciji bila svjetska doprvakinja, a zlata je osvajala u parovima i u ekipnoj konkurenciji. U dva je navrata proglašavana i najboljom sportašicom Hrvatske.

U 83. GODINI Nakon teške bolesti preminula legendarna kuglačica Krištof...

Trenirala je djecu unatoč kemoterapijama

Unatoč golemom uspjehu kojeg je imala iza sebe, i iako je bila u godinama u kojima su mnogi svoje dnevne aktivnosti svodili samo na šetnju i gledanje televizora, Štefica od kuglanja nikada nije odustala. Gotovo do posljednjeg trenutka je radila kao dječja trenerica kuglanja, iako je zbog bolesti morala odlaziti na kemoterapije. Nije joj najvažnije bilo pogoditi čunj u sredini i imati savršen hitac. Samo je željela ostati u formi, ne ispasti “iz štosa” i njegovati svoju strast prema kuglanju. U dvoranu na Grmoščici dolazila je čak četiri puta tjedno. Aktivnu je karijeru morala završiti zbog dijabetesa, ali je svaki put djeci pokazivala vježbe, a i nikad ne bi bacila kuglu ako se dobro ne ugrije prije toga.

Zamijenila supruga, odbila poziv u rukometnu reprezentaciju

To ju je držalo vitalnom, tada još nije imala velikih zdravstvenih tegoba i uživala je u svojim penzionerskim danima. Nakon nekoliko bacanja kugli kojima je svaki put pogodila velik dio čunjeva, Štefica nam je u dvorani ispričala kako je počela njena ljubav prema kuglanju još prije 46 godina.

- Muž je radio u tvornici u Gorici. U to vrijeme kuglanje je bilo jako popularan sport. Svaka tvrtka je imala svoj sindikalni kuglački klub. Pozvali su i njega da im se pridruži. Suprug je pristao. Međutim, on nije bio previše sportski tip i odlučio je odustati. Istovremeno, predložio je da se ja time počnem baviti jer sam u sportu bila odmalena - rekla nam je Štefica.

Foto: Petar Glebov/PIXSELL

S 14 godina prvo je počela trenirati košarku, pa kasnije rukomet, u kojem je bila također izuzetno uspješna te je čak dobila poziv da se priključi rukometnoj reprezentaciji. Odbila je to jer je zavoljela kuglanje. Tad su joj bile 32 godine. Iako o kuglanju, kad se njime počela baviti, nije znala skoro ništa, u rekordnom roku, u tri godine, postala je prvakinja Zagreba.

- Te sam rezultate postigla zahvaljujući svojoj upornosti i želji da svaki put dam sve od sebe, da napravim korak više - otkrila je.

Najveće ljubavi: kugla i knjiga

Da nije kuglala, mnogo bi se više posvetila čitanju knjiga. Ali vješto je kombinirala i jednu i drugu strast.

- Obožavam Dostojevskoga, kojeg sam prvi put pročitala još za lektiru u srednjoj školi, ali sad mi se otvaraju sasvim nove spoznaje dok ga čitam. Uz kuglanje, koje mi je dobro radi rekreacije, čitanje je dobra mentalna aktivnost - smijala se Štefica dok je pričala, a onda je otkrila tajnu svoje vitalnosti.

- Nekad pomislim kako sam prestara da bih još kuglala, ali onda sama sebi kažem da godine uopće nisu bitne ako čovjek ima volju nečim se baviti. Treba navući osmijeh i odvažiti se raditi ono što nas usrećuje - zaključila je Krištof koja je do posljednjeg dana radila ono što je najviše usrećuje.

Naši partneri pišu
Message