Par sam puta bio na primanju kod Gadafija, dobio sam čak i ručni sat od njega. Znam ga iz šale staviti na ruku, rekao je Stanković, izbornik futsal reprezentacije
INTERVJU TJEDNA
Stanković: Morat ću hitno na operaciju da bih mogao hodati
24sata: Kako se osjećate nakon osvajanja četvrtog mjesta?
Dobro je, osjećam veliko olakšanje. Napokon je sve prošlo. Ovo je za nas ipak bilo nešto novo. Natjecanje, mediji oko nas... Ostaje žal što nismo napravili malo više, ali dobro je i ovo. Napravili smo velik iskorak. Uspio sam malo i proslaviti. Došli su ljudi iz Konavla, putovali su 12 sati.
Libijci su dobro živjeli. kruh je stajao 50, a litra benzina 25 lipa, bio je tri godine u Libiji
24sata: Kakav Vam je plan za dalje?
Moram vidjeti jesu li u Savezu zadovoljni mojim radom. Ja imam volje, a imam i dvogodišnji plan. Samo sve to sad treba odobriti i Savez.
24sata: Prije toga morate otići na operaciju?
Da, na desnom stopalu imam rijetku vrstu ganglionske ciste. Bio sam na operaciji, ali nije uspjela. Stopalo je propalo, a ciste su se vratile. Prije mjesec dana nisam mogao ni hodati. Jako mi to smeta. Ne mogu vjerovati da mi se to događa, ipak sam cijeli život u sportu. No to je samo još jedno iskušenje koje moram proći.
Moram u Ameriku na operaciju. Lakše mi je jer je obitelj uz mene, operirat će stopalo
24sata: Kada idete na operaciju?
Krajem mjeseca idem u SAD, u poznatu kliniku Mayo. A operacija će me stajati najmanje 30.000 dolara.
24sata: Hoće li vam i Savez pomoći s troškovima?
Rekli su da hoće, da će biti uz mene, pa se nadam da će tako i biti.
24sata: Kako obitelj gleda na to?
Nadam se da futsal neće ići ispod nivoa koji je bio ovih dana, reprezentacija je bila četvrta
Imam suprugu Dijanu, ona je liječnica, te djecu Šimu od osam i Petru od jedne godine. Proživljavaju sve sa mnom. Djeca su me gledala na televiziji, njima je sve to zanimljivo. Šime igra nogomet, ali to je još samo zabava. Bitno je da se druži s drugom djecom.
24sata: Radili ste u Libiji tri godine. Je li bilo naznaka da može doći do onakve revolucije?
Ma kakvi, uopće se to nije moglo naslutiti. Meni je bilo prekrasno, iako je to možda bilo i zato što sam donekle bio izoliran od ‘običnih ljudi’. Njima je futsal tada bio nacionalni sport, imali smo novca koliko smo htjeli. Pa zatrpali su olimpijski bazen kako bismo imali gdje trenirati. Čak sam nekoliko puta bio na primanju kod Gadafija. Dobio sam čak i ručni sat s njegovim likom. Ponekad ga iz šale znam staviti na ruku. Moram priznati, iz Libije doista imam jako lijepe uspomene.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
