Mandela: Revolucionar koji je prekinuo apartheid u JAR-u

Rolihlahla Mandela rodio se 18. srpnja 1918. godine u malom mjestu nedaleko od Mthathe (Transkei) u tadašnjoj Južnoafričkoj Uniji. Njegova kraljevska obitelj pripadala je plemenu Tembu. Otac Henry Gadla Mphakanyiswa bio je član Transkei vijeća i predsjednik Skupštine vijeća glavnog poglavara Tembua. Ime Nelson malom Mandeli je nadjenuo njegov engleski učitelj.

Nakon što je Mandelin otac lišen položaja obitelj se preselila u Qunu. Henry je imao četiri žene i trinaestero djece. Nakon što je umro, brigu o 9-godišnjem Nelsonu preuzeo je njegov ujak, inače poglavar Tembua koji ga je zapravo odredio za svog nasljednika. Po završenoj srednjoj školi krenuo je na fakultet Fort Hare u Aliceu, gdje se pokazao kao vođa organiziravši bojkot predavanja. 

U Johannesburg je došao 1940., odakle je izvanredno završio fakultet te potom upisao studij prava. Četiri godine poslije priključio se Afričkom nacionalnom kongresu (ANC) pod vodstvom Antona Lembedea. Pored Nelsona Mandele ostali članovi Lige mladih ANC-a bili su, između ostalog, William Nkomo, Walter Sisulu, Oliver Tambo i Ashby Mda. ANC je težio da postane masovni pokret koji bi trebao zastupati radnike, seljake i zaposlene. 

Program Lige mladih ANC-a ciljao je prvenstveno na održanje državljanstva, te na recipročnu parlamentarnu zastupljenost svih građana Južne Afrike. Pri tom je poseban naglasak stavljan na podjelu zemlje, obrazovanje, kulturu te pravo na sindikate. Tražili su obavezno osnovno obrazovanje za svu djecu, kao i masovno doškolovanje odraslih. Krajem 1951. godine ANC je usvojio plan akcija za kampanju protiv zakona apartheida.

>>> Apartheid je inače poznat kao sustav rasne segregacije koji je nakon pobjede burske Nacionalističke stranke na izborima 1948. godine uveden kao službena politika Južnoafričke Republike

ANC je 1952. pozvao na masovni prosvjed zbog proslave 300. godišnjice dolaska prvih europskih doseljenika. Mandela je putovao cijelom zemljom kako bi organizirao nove prosvjede, zbog čega je na koncu izveden pred sud i osuđen na 9 mjeseci zatvora. Negdje u to vrijeme završio je pravo i sa svojim prijateljem Oliverom Tamboom otvorio odvjetnički ured u Johannesburgu. Njegovo političko djelovanje i dalje je bilo koncentrirano na otvorenu borbu protiv segregacije, progona i policijskog terora.

Nakon masakra u Sharpeville 1960. ANC je zabranjen, a Mandela uhićen. Čim su ga uz jamčevinu pustili na slobodu počeo je u tajnosti organizirati borbu. Godine 1961. osnovao je vojno krilo ANC-a  - "Umkhonto we Sizwe" (Koplje nacije). Vlada je odgovorila najvećom vojnom mobilizacijom od rata pa na ovamo, a Južnoafrička Republika rođena je u atmosferi straha i strepnje (Južnoafrička Unija se 31. svibnja 1961. proglasila Južnoafričkom Republikom te je istupila iz Commonwealtha). Mandela je uhićen i optužen za terorizam te osuđen na doživotni zatvor. Proveo  je 27 godina u zatvoru (1964.-1990.). 

Nakon što je 11. veljače 1990. oslobođen odmah se ponovno počeo baviti politikom kako bi postigao ciljeve koje si je zacrtao četiri desetljeća ranije. Na prvoj Godišnjoj konferenciji ANC-a 1990. godine Mandela je imenovan za predsjednika. Nakon prvih općih izbora 1994. postao je prvi demokratski izabrani predsjednik Južnoafričke Republike i prvi crnac koji je obavljao tu funkciju. Iz političkog života se povukao 1999. te se preselio u Transkei.

Mandela je zbog svog pomirljivog stava poštovan i od strane bijelaca te zbog napora da ujedini Južnoafrikance koji su vjekovima živjeli rasno i plemenski podijeljeni. Pored velike popularnosti koju je uživao diljem svijeta, dobio je i Nobelovu nagradu za mir 1993. godine te nagradu Saharov 1998. godine.