Biografija: Andrija Štampar

Kad bismo tražili osobu čije je ime sinonim za javno zdravlje, prevenciju i socijalnu medicinu, ime Andrije Štampara zasjalo bi na samom vrhu. Njegov život i djelo ne samo da su obilježili hrvatsku i europsku medicinu, nego su ostavili neizbrisiv trag na globalnoj razini, utirući put konceptu zdravlja kakvog danas poznajemo.

Rođen 1. rujna 1888. u malom slavonskom selu Brodski Drenovac, Andrija Štampar odrastao je u obitelji Ambroza i Katarine, u srcu tadašnje Austro-Ugarske Monarhije. Od malih nogu pokazivao je iznimnu znatiželju i darovitost, što je ubrzo došlo do izražaja u školskim klupama Vinkovaca. Već kao srednjoškolac objavljuje svoje prve radove, a ljubav prema znanosti i društvenom angažmanu vodila ga je u Beč, tadašnju prijestolnicu europske medicine.

Bečka škola oblikovala je njegov pogled na medicinu, ali i na društvo. Još kao student, Štampar je započeo s pisanjem brošura i članaka kojima je educirao širu javnost o važnosti higijene i prevencije bolesti. Njegova strast nije bila usmjerena samo na liječenje pojedinca, već na zdravlje čitave zajednice – ideja koja će ga pratiti cijeli život.

Nakon što je 1911. stekao titulu doktora opće medicine, započeo je rad u bolnici u Karlovcu, a potom kao kotarski liječnik u Novoj Gradiški. No, Štampar nije bio običan liječnik – bio je čovjek akcije, pokretač i vizionar. Već 1919. postaje načelnik higijenske službe Ministarstva narodnog zdravlja u Beogradu, gdje postavlja temelje javnozdravstvene službe tadašnje Kraljevine Jugoslavije. U tom razdoblju osniva niz socijalno-medicinskih ustanova, a zahvaljujući njegovoj upornosti i viziji, u Zagrebu nastaje Institut socijalne medicine, financiran sredstvima Rockefellerove fondacije.

No, Štamparov put nije bio bez prepreka. Njegova socijalnodemokratska uvjerenja i neumorno zalaganje za "male ljude" često su ga dovodili u sukob s političkim elitama i komercijaliziranom medicinom. Godine 1930., zbog neslaganja s tadašnjim režimom i odbijanja ministarskog portfelja, prisilno je umirovljen. No, umjesto povlačenja, Štampar tada ulazi na međunarodnu scenu.

Uslijedile su godine intenzivnog međunarodnog djelovanja. Kao stručnjak Zdravstvene organizacije Lige naroda, Štampar putuje svijetom, od Sjedinjenih Američkih Država do Kanade, a potom i Kine, gdje pomaže u borbi protiv epidemija koje su harale nakon razornih poplava. Njegov rad u Kini ostao je upamćen kao primjer istinske predanosti i solidarnosti, a kineske vlasti odale su mu posebno priznanje za doprinos obnovi ruralnog zdravstva.

Predavanja na prestižnim svjetskim sveučilištima – Harvard, Yale, Cornell, Johns Hopkins, Toronto, McGill i mnogim drugima – pretvorila su ga u globalnog ambasadora javnog zdravlja. Njegove ideje o važnosti prevencije, edukacije i dostupnosti zdravstvene zaštite postale su temelj modernih zdravstvenih sustava.

Vrhunac Štamparove međunarodne karijere dogodio se 1948. godine, kada je na Prvoj svjetskoj zdravstvenoj skupštini u Ženevi jednoglasno izabran za prvog predsjednika Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Pod njegovim vodstvom usvojena je definicija zdravlja koja je i danas aktualna: "Zdravlje nije samo odsutnost bolesti, već stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja." Ova rečenica postala je kamen temeljac globalnog zdravstvenog sustava.

Za svoj rad Štampar je 1955. godine, na osmom zasjedanju WHO-a u Ciudad de Méxicu, primio prestižnu nagradu i medalju Zaklade Leon Bernard, najveće međunarodno priznanje u području socijalne medicine.

No, Štampar nije zaboravio domovinu. U Zagrebu je osnovao Školu narodnog zdravlja (1927.), reformirao nastavu na Medicinskom fakultetu, pokrenuo Višu školu za medicinske sestre i bio ključan u osnivanju Medicinskog fakulteta u Rijeci. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je dva puta uhićen – najprije od strane ustaških, a potom i njemačkih vlasti, te interniran u Grazu sve do dolaska Crvene armije. Povratkom u Zagreb 1945. nastavlja neumorno raditi kao profesor, dekan i rektor Sveučilišta u Zagrebu, te predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti sve do smrti.

Njegova djela – "Deset godina unapređivanja narodnog zdravlja", "Public Health in Yugoslavia", "U borbi za narodno zdravlje" i "Dnevnik s putovanja 1931.-1938." – ostala su trajna inspiracija generacijama zdravstvenih djelatnika.

Danas njegovo ime nose brojne ustanove: Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar", Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" u Zagrebu, škole, knjižnice i nagrade. Njegov život inspirirao je i dokumentarni film "Dr. Andrija Štampar, vizionar".

Andrija Štampar preminuo je 26. lipnja 1958. u Zagrebu, ali njegov duh i vizija žive u svakom kutku svijeta gdje se zdravlje promatra kao temeljno ljudsko pravo. Njegova ostavština nije samo u institucijama koje je osnovao, već u načinu na koji je promijenio percepciju medicine – od privilegije pojedinaca do prava svih ljudi. Bio je i ostao – vizionar zdravlja za sve.