Čovjek koji je oblikovao svemir rođen je na dan najpoznatijeg broja u svijetu matematike

Datum 14. ožujka u znanstvenom svijetu ima gotovo mitski status. Na taj dan, koji se u američkom formatu zapisuje kao 3/14, slavi se Dan broja pi, matematičke konstante koja fascinira ljude već tisućljećima. No, kozmička simbolika tu ne staje. Upravo je 14. ožujka 1879. godine u njemačkom gradu Ulmu rođen Albert Einstein, čovjek čije su teorije iz temelja promijenile naše poimanje prostora, vremena i gravitacije. Poveznica između najpoznatijeg znanstvenika 20. stoljeća i najslavnijeg broja u matematici čini se savršenom, no istina je, kao i često u Einsteinovom svijetu, puno složenija.

Europska zagonetka: Zašto Einstein nikad ne bi slavio Dan broja pi

Iako je proslava Dana broja pi danas globalni fenomen, često obilježen upravo u čast Einsteinova rođendana, sam znanstvenik vjerojatno nikada nije ni pomislio na tu podudarnost. Kako objašnjava povjesničar znanosti Michael Gordin sa Sveučilišta Princeton, razlog je vrlo jednostavan.
​
​- Ne, nikada se nije šalio na taj račun, djelomično zato što bi kao Europljanin datum zapisao kao 14/3 - ističe Gordin.

Tradicija obilježavanja 14. ožujka kao Dana broja pi potekla je iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje se datumi pišu u formatu mjesec/dan/godina. Ta je praksa uhvatila maha tek mnogo godina nakon Einsteinove smrti 1955., a njegova rođendanska koincidencija samo je dodatno popularizirala slavlje. Ironično je da je čovjek, čiji rad sadrži konstantu pi u samoj srži jednadžbi opće relativnosti, živio nesvjestan "počasnog" dana koji će mu buduće generacije dodijeliti.

Genij koji je kasno progovorio

Einsteinov put do statusa ikone nije bio pravocrtan. Njegovi roditelji bili su ozbiljno zabrinuti jer je progovorio tek oko treće godine, a i tada je često radio duge, neprirodne pauze prije nego što bi izgovorio rečenicu. Obiteljska služavka smatrala ga je "blesavim", a u ranim godinama ništa nije upućivalo na to da odgajaju jednog od najvećih umova u povijesti. Ipak, iskre genijalnosti bile su prisutne. Kada mu je otac s pet godina pokazao kompas, dječak je ostao opčinjen nevidljivom silom koja je uvijek okretala iglu prema sjeveru. Ta ga je misterija, kako je kasnije priznao, proganjala cijeli život i usmjerila prema fizici.

Iako je mit da je pao matematiku netočan, istina je da nije podnosio kruti obrazovni sustav svoga doba. Smatrao je da ubija kreativnost i "svetu znatiželju".
​
​- Gotovo je čudo da moderne metode podučavanja još nisu u potpunosti ugušile svetu znatiželju istraživanja - rekao je jednom prilikom.
​
​Najvažnije lekcije naučio je sam. S dvanaest godina samostalno je svladao cijelu euklidsku geometriju iz udžbenika koji je nazivao svojom "svetom malom knjigom geometrije", a do petnaeste je već vladao diferencijalnim i integralnim računom. Paralelno s ljubavlju prema znanosti, razvijao je i strast prema glazbi. Na majčin nagovor počeo je svirati violinu sa šest godina i postao vješt glazbenik, pronalazeći u Mozartovoj glazbi, kako je rekao, "odraz unutarnje ljepote svemira".

Znanstvenik s dubokim osjećajem za pravdu

Unatoč slici genija zatvorenog u vlastitom svijetu, Einstein je bio duboko angažiran u društvenim i političkim pitanjima. Cijeloga života bio je predani pacifist. Tijekom Prvog svjetskog rata bio je jedan od samo četiri njemačka intelektualca koja su potpisala manifest protiv njemačkog sudjelovanja u sukobu, nazivajući nacionalizam "ospicama ljudske rase". Dolaskom nacista na vlast u Njemačkoj, njegova su djela proglasili "židovskom fizikom", a on je bio prisiljen emigrirati u Sjedinjene Države 1933. godine.

U novoj domovini postao je glasan zagovornik građanskih prava. Uočivši paralele između progona Židova u Europi i sustavne diskriminacije Afroamerikanaca u SAD-u, postao je član NAACP-a (Nacionalnog udruženja za napredak obojenih ljudi). U govoru na povijesno crnačkom Sveučilištu Lincoln 1946. godine, segregaciju je nazvao "bolešću bijelih ljudi". Njegov aktivizam i ljevičarski stavovi privukli su pozornost FBI-a, koji je o njemu vodio dosje na više od 1400 stranica. Nakon Drugog svjetskog rata, duboko je zažalio zbog pisma koje je poslao predsjedniku Rooseveltu, a u kojem ga je upozorio na mogućnost da nacisti razvijaju atomsku bombu. Postao je gorljivi protivnik nuklearnog naoružanja, svjestan razorne moći koju je njegova jednadžba E=mc² teorijski omogućila.