Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Sabol umjetnu inteligenciju smatra vrlo zanimljivom i kaže da ga oduševljava. No upozorava da svaka moćna tehnologija nosi rizike.
Damir Sabol, direktor softverskog inženjeringa u Googleu i osnivač Iskona te Photomatha, gostovao je u prvoj ovosezonskoj emisiji "Nedjeljom u 2". S Aleksandrom Stankovićem razgovarao je o poduzetništvu, radu u Googleu, umjetnoj inteligenciji, brzom razvoju tehnologije, obrazovanju i poduzetničkoj klimi u Hrvatskoj. No na početku su pričali o pečenju kruha. Sabol kaže da kruh više ne kupuju, a recept je tijekom dvije godine usavršavao dok nije došao do rezultata koji može ponavljati. Pečenje kruha za njega je i obiteljska stvar, ali i svojevrsni izazov. Sve sam priprema i fermentira, a posebno mu je važno to što u digitalnom svijetu ima potrebu nešto napraviti vlastitim rukama. Kao i kod drugih stvari kojima se bavi, cilj mu je nešto dobro napraviti i savladati.
Na pitanje je li teže biti pekar ili programer, inženjer odnosno menadžer, Sabol je rekao da za sve što čovjek želi dobro raditi mora izdvojiti puno vremena. Posebno cijeni japanski pristup prema kojem ljudi desetljećima uče i usavršavaju ono čime se bave. Smatra da mu upravo kontinuirano učenje i postizanje rezultata predstavljaju važnu motivaciju.
Iako je u 57. godini života zaradio više milijuna dolara, kaže da mu izazov trenutno predstavlja posao koji radi. Želi da tim u Zagrebu u Googleu dobro funkcionira i da ljudi napreduju. Ne razmišlja puno o tome koji bi bio njegov veliki sljedeći izazov, nego čeka da ga neki novi izazov pronađe. Vesele ga i mali izazovi.
Sabol je s 26 godina pokrenuo internetsku tvrtku Iskon. Govoreći o motivaciji iz tog razdoblja, kaže da je i tada imao veliku želju nešto napraviti, ali i određenu „pozitivnu naivnost“.
Bilo mu je jasno da dolazi internet i da će promijeniti svijet. Znao je da se time želi baviti i da želi napraviti nešto dobro i pozitivno. Kaže i da je oduvijek imao poduzetničku crtu.
Prvi poslovni pokušaji krenuli su još u osnovnoj školi. Za sitniš je kolegama iznajmljivao jednu igricu, a zarađivao je i noseći telegrame jer mu je majka radila u pošti. Poduzetništvo mu je, kaže, odmalena bilo nešto normalno.
Na pitanje vidi li se više kao poduzetnik, menadžer ili programer, Sabol kaže da ga ljudi često doživljavaju kao genijalnog inženjera ili vrhunskog menadžera, ali da se sam ne vidi tako.
Tehnologiju razumije i smatra da ima dobru viziju, no kolege s kojima je radio, kaže, bili su bolji inženjeri od njega. Ne smatra se ni klasičnim menadžerom, iako kaže da ni u tome nije loš.
Najviše se vidi kao poduzetnik i lider. Iako ranije nije volio riječ „lider“, danas kaže da zna okupiti i voditi ljude, da je prema njima fer te da može s njima dugo surađivati. Neki projekti trajali su po deset godina, a ljudi su tijekom tog vremena radili zajedno s njim. Upravo tu ulogu smatra svojom najboljom.
Danas je, međutim, prvi put u životu u situaciji da ima šefa. S 53 godine dobio je prvog menadžera kojemu odgovara, prije tri godine. Kaže da mu je takva situacija neobična, ali da ima sreću raditi u tvrtki u kojoj mu to nije teško.
Kao poduzetnik je, kaže, imao ogromnu razinu odgovornosti. Kada je bio odgovoran za 150 ljudi, morao je osigurati plaće i financiranje. Za Photomath je odlazio i u američke fondove rizičnog kapitala kako bi osigurao financiranje. Ljudi su u tvrtki radili po sedam ili osam godina i zaslužili su dio dobiti, što je za njega predstavljalo velik pritisak.
Iz te perspektive rad u Googleu mu je lakši. Ipak, kaže da korporacija ima svoj ritam i zahtjeve. Google smatra odličnim mjestom za rad, ali napominje da je korporacija ipak korporacija.
Sabol smatra da je brzina razvoja tehnologije danas dosad neviđena i da to predstavlja velik izazov za društvo.
Kao primjer navodi društvene mreže, za koje nam je, prema njegovim riječima, trebalo možda 15 godina da počnemo razumijevati neke od problema koje donose. Brzina razvoja tehnologije, smatra, uvijek predstavlja vrlo velik izazov.
Ne slaže se s tvrdnjom da su današnja djeca „gluplja“ nego djeca prije pola stoljeća. Smatra ih kreativnima i inteligentnima, ali ističe da danas funkcioniraju drugačije jer imaju pristup ogromnoj količini sadržaja i različitim načinima njegova konzumiranja.
Čitanje, koje je nekada bilo apsolutno kritično, danas prema njegovu mišljenju nije jednako ključno jer postoji mnogo informacija u video i audio obliku.
Sabol smatra da djecu ne treba podcjenjivati. Ona će odabrati ono što im je lakše i u čemu vide veću vrijednost, a ako imaju dobre nastavnike, vrlo je optimističan. Kaže da vjeruje ljudima i da ih ne želi podcjenjivati.
Sabol umjetnu inteligenciju smatra vrlo zanimljivom i kaže da ga oduševljava. No upozorava da svaka moćna tehnologija nosi rizike. Društvene mreže već su pokazale neke od svojih problema i, smatra Sabol, regulacija je potrebna. Istodobno upozorava da se s regulacijom može i pretjerati, ali smatra da rezultati neće nužno biti najbolji ako se poslovni sektor prepusti samoregulaciji.
I umjetna inteligencija ima svoje opasnosti te joj, kaže, treba pristupiti odgovorno. Za Google smatra da to radi odgovorno jer je riječ o organizaciji koja je na takav način rada već naviknuta i kojoj je zbog reputacije to važno.
Sabol, međutim, ne brine toliko zbog same snage i mogućnosti umjetne inteligencije. Više ga brine hoće li ljudi željeti kontrolirati tu tehnologiju ili će ih pritisci na različitim razinama potaknuti da je ne kontroliraju ili čak zloupotrebljavaju.
Govoreći o ideji Billa Gatesa da se tvrtke koje pretjerano koriste umjetnu inteligenciju oporezuju, a novac koristi za prekvalifikaciju radnika koji izgube posao, Sabol kaže da bi bilo teško napraviti pravedan sustav.
Istodobno, smatra da umjetna inteligencija može praktički sama funkcionirati i da zbog nje za neke poslove treba manje ljudi. Novi poslovi će se pojavljivati, a kaže da to već vidi na svom radnom mjestu, gdje se poslovi mijenjaju i pojavljuju se novi koji prije dvije ili tri godine nisu postojali.
S druge strane, za neke poslove zbog korištenja AI-ja jednostavno treba manje ljudi. Otvara se pitanje hoće li tvrtke zbog umjetne inteligencije postajati sve bogatije dok ljudi budu manje radili. Sabol kaže da na to pitanje trenutačno nitko ne može odgovoriti i da je riječ o društvenom izazovu koji je vrlo teško razumjeti.
Govorio je i o incidentima povezanim s umjetnom inteligencijom. Smatra da će ih biti, ali AI opisuje kao statističku metodu koja je postala iznimno moćna i postiže nevjerojatne rezultate. Ključno mu je pitanje kako se njome upravlja i kontrolira li se na pravi način.
Smatra da je potrebna primjerena i razumna regulacija jer bez nje svi pokušavaju raditi što brže, više i rizičnije.
Ne vjeruje da će umjetna inteligencija zamijeniti liječnike. Umjesto toga, smatra da bi liječnici mogli dobiti više vremena za izravan kontakt s ljudima.
Kao još jedan primjer promjene odnosa prema tehnologiji navodi djecu koja ponovno uzimaju stare analogne ploče i CD-ove jer žele nešto osjetiti. Doživljaji su, kaže, postali važni. Ljudi također ne prihvaćaju jednostavno umjetnu inteligenciju kao nešto što je ekvivalentno drugom čovjeku, iako postoje situacije u kojima se ljudi zaljube u svoju umjetnu inteligenciju.
U emisiji je bilo riječi i o lažnoj vijesti povezanoj upravo s „Nedjeljom u 2“. Nedavno su se pojavile tvrdnje da je bivša djelatnica HRT-a bila u emisiji te fotografije na kojima navodno na nosilima napušta studio. Sabol je pojasnio da se to nije dogodilo i da je riječ bila o reklami za osiguravajuće društvo.
Takve situacije smatra još jednim velikim izazovom. Danas je vrlo lako fabricirati fotografiju i napraviti lažnu sliku, zbog čega postaje sve važnije znati što je istina, a što nije.
I tu, smatra Sabol, ponovno dolazi do izražaja kritičko razmišljanje. Djecu bi, kaže, upravo tome trebalo najviše učiti kako bi se sama znala odnositi prema takvim sadržajima.
Na kraju razgovora Sabol se osvrnuo i na poduzetničku klimu u Hrvatskoj.
Istaknuo je da Hrvatska ima prekrasnu obalu, ali da ljudi često rade ono što misle da je za njih najbolje, dok bi se poduzetnička klima mogla promijeniti.
Kao primjer naveo je vlastito iskustvo. Kada je prodavao tvrtku ili primao investicije, morao je ići javnom bilježniku. Pita se zašto je to potrebno i smatra da bi se neke takve stvari trebale promijeniti.
Kada bi bio u Vladi, kaže, uzeo bi čovjeka koji bi proučio iskustvo poduzetnika, ali i građana. Smatra da bi se na taj način mogli pronaći najveći problemi s kojima se ljudi susreću. Kao primjer navodi velike tvrtke koje proučavaju iskustva svojih korisnika kako bi vidjele gdje nastaju problemi.
Prema njegovim riječima, zakoni se ponekad donose tako da netko nešto „gura“, ali ipak smatra da je situacija u Hrvatskoj danas puno bolja.
24sata © 2026
