Doktorant na Ruđeru, kemičar s gitarom: Znanost je čisti rock

Vedran Kojić (30) nedavno je ostvario svoj životni san - radi na doktoratu na Institutu “Ruđer Bošković”.

- U srednjoj školi mi kemija i nije bila pretjerano draga, čak sam jedne godine imao dva iz nje. Onda sam upisao Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije i tako sam krenuo u tom smjeru. Profesorica iz kemije se čudila ispočetka zbog mog izbora fakulteta, ali sad joj je drago. Vidjela je u meni da sam bio samo nestašan klinac koji nije volio učiti - priča nam Vedran i dodaje:

“Gutao sam enciklopedije, stručnu literaturu i dokumentarce. Sve što bi mi moglo objasniti zašto je nebo plavo, zašto voda teče, sve što me zanimalo. I danas to radim. U zadnje vrijeme jako proučavam astronomiju.

Kaže da je u tinejdžerskim godinama više bio izvan škole, nego u njoj.

- Volio sam ja i žensko društvo - govori nam kroz smijeh. Društvo ima stereotipe prema znanstvenicima. U filmovima, crtićima i predstavama su često prikazani s naočalama, pogrbljeni i pomalo smotani.

- Najčešće nas se prikazuje kao Sheldone, ali to stvarno nije istina. Ima nas svakakvih i volimo različite stvari. I nisu tu samo muškarci, kod nas je podjednaki broj žena i muškaraca i svi jednako pridonose. Dapače, u nekim stvarima su kolegice bolje nego mi, i obrnuto. Bitna je suradnja svih koji rade na projektu kako bi to funkcioniralo kako treba - govori nam.

DR. VJEKOSLAV ŠTRUKIL Institut Ruđer Bošković razvio novu metodu razgradnje PET plastike: Promijenit će svijet

Vedran je čista suprotnost stereotipima. Uz nekoliko piercova, od kojih je jedan na usni, bez naočala, nije čudno da za Vedrana često misle da je studirao društvene znanosti ili da svira u bendu. Od toga, samo je ovo potonje točno. Vedran svira bas gitaru u bendu Instituta koji se zove Impact factor.

- Nastupamo na priredbama, smotrama, posvuda. Prije smo više vježbali, ali nas je korona malo zaustavila - objašnjava nam. Igra i nogomet, a voli i društvene igre.

- Oduvijek sam bio aktivno dijete, pa sam takav i ostao. Roditelje sam stalno gnjavio da mi objasne svijet oko nas. Zato su me počeli zanimati fizika, biologija, a kasnije i kemija. Pomažu nam da razumijemo svijet oko nas. Sjećam se točnog trenutka kad sam odlučio biti znanstvenik. Sjedio sam na Tomislavcu i čekao svoju srednjoškolsku curu, kad se popalila javna rasvjeta i shvatio sam da razumijem točan fizikalni proces koji stoji iza toga. To me je fasciniralo - priča nam.Trenutno proučava materijale od kojih se izrađuju solarne ćelije i njihovu otpornost na vanjske uvjete.

- Istraživanja su pokazala da naše djelatnosti utječu na Zemlju, pa tako i na klimatske promjene. Ako smo uspjeli doći do određenog postotka korištenja obnovljivih izvora, zašto ne bismo to još povećali? Jako je bitno gledati u budućnost i što možemo napraviti da smanjimo negativan utjecaj čovjeka na klimatske promjene. Ovo je savršen spoj kemije, fizike i računalnog programiranja, svega što me zanima - ističe Vedran, jedan od potpisnika klimatskog apela Vladi RH.

Svjestan je i da su izazovi pandemije poljuljali vjeru u znanost.

- Mislim da su neki kolege prvi put u životu doživjeli tu moć njihove riječi i društvenih mreža pa pišu stvari koje će se svidjeti većini ljudi, a koje nisu nužno tako jednostavne. Znanost nam je sad bitnija nego ikad, a u znanosti je normalno da se istraživanja provjeravaju i zaključci pobijaju, jer tako postajemo bolji. S druge strane, obrazovni sustav nas sve mora naučiti što je to hipoteza, kako funkcionira znanost, kako se rade istraživanja... Kako bismo razumjeli zašto se nekad neke stvari pobijaju i mijenjaju. Mislim da bi to smanjilo zbunjenost - kaže Vedran koji se, kad god može, trudi popularizirati znanost.

- Klinci moraju znati da nema glupih pitanja i da ako ih nešto zanima, mogu to shvatiti, mogu naći objašnjenje za sve. Želim im reći da iako se čini strašnom i kompliciranom, znanost nije bauk. Samo trebaju propitkivati, uložiti malo truda i ne odustati. Uostalom, ja sam imao dva iz kemije, a sad sam na doktoratu i time se bavim - kaže Vedran.