Fe je nešto sasvim drugačije: Raspjevani vizualni spektakl

Teško je reći što se točno događa u igri Fe, jer nema nekog dijaloga koji će vas voditi kroz priču, već ste ovdje u ulozi malenog stvorenja koje podsjeća na lisicu koja hoda kroz šumu koja prilično očito nije ovozemaljska. U toj ćete šumi naići na leteće raže i stvorenja koja podsjećaju na jelene, ali i na razne prijeteće nemani (Silent Ones) koje djeluju poput stvorenja iz Rata svjetova i nije vam odmah sasvim jasno jesu li to roboti, živi organizmi i koja je njihova uloga. Naime oni djeluju kao da otimaju razne životinje i spremaju ih u nekakve spremnike.

Kako upoznajete svijet, shvaćate da vam baš i nije neki bogat raspon mogućnosti. Skakanje i pjevušenje su jedine stvari koje možete raditi, a upravo to pjevanje je način za interakciju s okolinom. Tako ćete moći uz pravilni pritisak aktivirati cvjetove koji mogu postati vaša odskočna daska ili će ispljunuti nešto što podsjeća na granate, a tražit ćete i borove koji vam daju pregled nad područjem.

Igra vas s minimalnom količinom uputa i znakova potiče da sami istražujete i otkrivate stvari, što zbog mehanike kretanja može biti naporno na trenutke, osobito kad iznova pokušavate obaviti neki zadatak ili ako se s vrha neke planine stropoštate u rijeku i morate opet krenuti prema gore. No trenuci u kojima ste obavili zadatak i naučili nove note, odnosno jezik drugih životinja, pružaju zadovoljstvo, ali i priliku da preskočite neke prepreke. Ta će se stvar ponavljati jer učenje jezika je način da napredujete kroz svijet.

Sve te zadatke obavljat ćete u svijetu punom poligona zasićenih ljubičastih nijansi koji ima neku simpatičnu crtu, ali nakon nekog vremena može djelovati prilično naporno, a tada i pjevušenje može zvučati kao jaukanje. Ipak igra ima poseban dizajn i lako je uživati u umjetničkoj ljepoti, osobito kad se popnete na vrh nekog od borova i uživate u pogledu na krajolik.

Neki komentiraju kako je ova igra komentar na nas i govori o suživotu s prirodom i onome što sami radimo našem planetu (a upravo se tu krije i ključ igre), a igru se uspoređuje i sa konceptualnom umjetnosti, vjerojatno zbog toga što mnogima i nije sasvim jasna od početka. U konačnici Fe se ipak i izdvaja tim vizualnim izričajem i minimalnim vođenjem igrača, što nekima može biti iznimna zabava i izazov, dok će igru teže prihvatiti oni koji očekuju puno jednostavniju zabavu u kojoj im je jasno što se očekuje od njih. 

Inače, svako ovo pjevušenje lisca sjetilo me na stari hit: