SVEMIRSKI SPEKTAKL
FOTO Pogledajte najljepše fotke svemira u 2025. Oduzimaju dah
Godina 2025. ponovno je potvrdila da ljudska znatiželja ne poznaje granice, a svemirski teleskopi James Webb i Hubble, neumorni istraživači kozmosa, nastavili su nam slati prizore koji oduzimaju dah. Od olujnih vrtloga dalekih galaksija do nježnih oblaka u kojima se rađaju nove zvijezde, NASA i Europska svemirska agencija (ESA) podijelile su riznicu novih otkrića i vizualnih poslastica
M82 je takozvana starburst galaksija u kojoj nastanak zvijezda teče desetke do stotine puta brže nego u tipičnim galaksijama. Intenzivno stvaranje zvijezda potiče snažne vjetrove i eksplozije supernova, što oblikuje njezinu dramatičnu strukturu i izbacuje užareni plin daleko izvan galaktičke ravnine. Zbog tog ekstremnog tempa M82 je jedan od najboljih primjera kako izgleda galaksija u “zvjezdanoj hiperprodukciji”.
Svemirski znanstvenici snimili su dosad neviđenu kozmičku spiralu, a najjasniji primjer dolazi iz sustava Apep. James Webb otkrio je četiri spiralne ovojnice prašine koje nastaju sudarom snažnih vjetrova dviju Wolf–Rayet zvijezda, dok su raniji teleskopi vidjeli samo jednu. Webb je potvrdio i treću zvijezdu u sustavu, što objašnjava složenu dinamiku. Apep je zbog takvih procesa moguć prethodnik iznimno snažnih supernova ili gama-bljeskova.
M82 je takozvana starburst galaksija u kojoj nastanak zvijezda teče desetke do stotine puta brže nego u tipičnim galaksijama. Intenzivno stvaranje zvijezda potiče snažne vjetrove i eksplozije supernova, što oblikuje njezinu dramatičnu strukturu i izbacuje užareni plin daleko izvan galaktičke ravnine. Zbog tog ekstremnog tempa M82 je jedan od najboljih primjera kako izgleda galaksija u “zvjezdanoj hiperprodukciji”.
M83, ili Južni Vrtlog, spiralna je galaksija oko 15 milijuna svjetlosnih godina od nas i okrenuta je “licem” prema Zemlji, što omogućuje iznimno detaljan pogled na njezine spiralne krakove i područja stvaranja zvijezda. Galaksija je bogata supernovama i mladim zvjezdanim skupovima, a promatranja teleskopa poput Hubblea i Chandre otkrivaju užareni plin i tragove eksplozija masivnih zvijezda.
NGC 2146 je spiralna galaksija u kojoj jedan gusti, prašnjavi krak zaklanja pogled prema samom središtu iz naše perspektive. Zbog tog dramatičnog nagiba galaksija izgleda iskrivljeno, a prašina apsorbira dio svjetlosti pa skrivene strukture postaju vidljive tek na infracrvenim i rendgenskim snimkama. NGC 2146 poznata je i po pojačanom stvaranju zvijezda, što dodatno oblikuje njezine neobične, nepravilne konture.
IC 348 je regija stvaranja zvijezda u Mliječnoj stazi, smještena u zviježđu Perzeja. Sadrži stotine mladih zvijezda i protostara koji se formiraju unutar oblaka plina i prašine, što je čini važnim područjem za proučavanje ranih faza zvjezdanog razvoja.
N79 je golema regija stvaranja zvijezda u Velikom Magellanovom oblaku, maloj satelitskoj galaksiji Mliječne staze. Unutar njenih gustih oblaka plina nastaju brojni mladi, masivni zvjezdani skupovi, što N79 čini jednim od najaktivnijih zvjezdanih “rasadnika” u našem galaktičkom susjedstvu.
Herbig–Haro 211 je mladi protostelarni sustav u kojem se tek rađa zvijezda niske mase. Iz središta oblaka izlaze dva mlaza plina, jedan prema nama, drugi u suprotnom smjeru, a pri prolasku kroz okolni materijal stvaraju udarne valove koji svijetle u crvenim i plavim tonovima. Riječ je o jednoj od najranijih faza nastanka zvijezde, kada se materijal iz akrecijskog diska izbacuje velikom brzinom. Slika je dobivena kombinacijom podataka teleskopa Hubble i James Webb te je najdetaljniji prikaz ovog objekta do sada.
Astronomi su snimili takozvanog “kozmičkog leptira”, plinoviti oblak koji nastaje kad umiruća zvijezda izbacuje svoje vanjske slojeve u svemir. Ti užareni oblaci oblikuju se u simetrična krila koja podsjećaju na leptira, a teleskopi otkrivaju detaljne strukture i boje koje nastaju zbog sudara plina i zračenja.
HH 24 je regija u kojoj se formira nova zvijezda, a snimka prikazuje snažan mlaz materijala koji protostar izbacuje u okolni prostor. Crveni, narančasti i zlatni oblici nastaju kad se taj brzi mlaz sudari s gušćim međuzvjezdanim plinom i stvori užarene udarne valove. Na vrhu se vidi mlada zvijezda čije zračenje probija okolni materijal i osvjetljava rubove oblaka. Ti turbulentnu prirodu rađanja zvijezda, jer protostar istodobno prikuplja materijal iz diska i izbacuje višak energije kroz mlazove. Webbova snimka donosi najdetaljniji pogled na HH 24 i otkriva slojeve plina nevidljive starijim teleskopima.
Herbig–Haro 46/47 nalazi se u zviježđu Vodenjaka i prikazuje mladu zvijezdu skrivenu duboko u oblaku plina i prašine. Protostar izbacuje dvostrane mlazove plina koji se sudaraju s okolnom materijom i stvaraju crvene, užarene nakupine. Na snimci se vide i zlatne lepezaste strukture, dijelovi oblaka koji se osvjetljavaju dok se zvijezda formira. Sustav je poznat po iznimnoj aktivnosti i mlazovima koji mijenjaju smjer, što pokazuje da se protostar tijekom rasta “naginje” i nije stabilan. Zahvaljujući visokoj rezoluciji Hubblea, znanstvenici desetljećima prate razvoj ovog objekta pa je postao jedan od najbolje proučenih primjera ranih faza stvaranja zvijezda.
Westerlund 2 je golemi zvjezdani kompleks u kojem nastaju mlade zvijezde, a infracrvena snimka teleskopa James Webb otkriva stotine tek formiranih zvijezda skrivenih u gustim oblacima plina i prašine. Ružičaste i ljubičaste zone označavaju zagrijani plin u područjima aktivnog stvaranja zvijezda, dok plavkaste, masivnije zvijezde već svojim zračenjem oblikuju okolni materijal u lukove i šupljine. Zahvaljujući James Webbu, Westerlund 2 danas je jedan od najbolje proučenih laboratorija za istraživanje ranih faza razvoja masivnih zvijezda.
Planetarna maglica NGC 6302 nastala je kada je zvijezda slična Suncu odbacila svoje vanjske slojeve i oblikovala golema raspršena “krila” plina i prašine. U središtu se nalazi izuzetno vruća bijela patuljasta zvijezda koja osvjetljava izbačeni materijal i daje maglici intenzivne crvene i plave tonove. Hubbleova snimka otkriva složene niti i turbulentne strukture koje nastaju zbog snažnih zvjezdanih vjetrova. Plava područja označavaju zagrijeni ionizirani plin, dok crvena upućuju na gušće oblake koji se sporije šire. Zbog upečatljivog oblika i razine detalja, NGC 6302 jedna je od najpoznatijih planetarnih maglica u našoj galaksiji.
Maglica Plamen NGC 2024 nalazi se u molekularnom oblaku Orion i skriva nastanak stotina mladih zvijezda unutar gustih oblaka prašine. Hubble otkriva tamne, vlaknaste strukture u kojima se hladan plin urušava u nove protostare. U izrezu A vide se guste prašinske niti koje blokiraju svjetlost, ali hrane nastajuće zvijezde, dok izrez B prikazuje osvijetljene oblake plina koje oblikuju zračenja mladih, vrućih zvijezda. NGC 2024 jedan je od ključnih dijelova Orionskog kompleksa za proučavanje ranih faza stvaranja zvijezda.
Tarantula maglica 30 Doradus jedno je od najaktivnijih područja stvaranja zvijezda u lokalnoj skupini galaksija i dom nekim od najmasivnijih poznatih zvijezda. U središtu se nalazi mlado jato R136, čije snažno ultraljubičasto zračenje oblikuje okolni plin u vlakna i šupljine. Hubble i James Webb otkrivaju spoj tamnih prašinskih struktura i užarenog crvenog plina u regijama gdje nastaju nove zvijezde. Zbog svoje iznimne aktivnosti, 30 Doradus smatra se analogom ekstremnih starburst područja iz ranog svemira te je danas jedan od najdetaljnije proučenih laboratorija za razvoj masivnih zvijezda.
Lijevi dio fotografije prikazuje mali odsječak dubokog polja teleskopa James Webb iz programa JADES, ispunjen tisućama galaksija različitih starosti. U povećanom izrezu desno vidi se galaksija JADES-GS-z13-1, označena crvenom točkom, s crvenim pomakom z ≈ 13, što znači da ju promatramo kakva je bila oko 320 milijuna godina nakon Velikog praska. Uz nju se nalaze i galaksije s manjim crvenim pomacima, poput z = 0.63 i z = 0.70, koje su znatno bliže. JADES-GS-z13-1 jedna je od najranijih potvrđenih galaksija i otkriva kako su se formirali prvi zvjezdani sustavi u svemiru.
Radio teleskop MeerKAT snimio je složenu mrežu oblaka, niti i energetskih struktura koje okružuju područje oko Sagittarius A*, supermasivne crne rupe u središtu Mliječne staze. Različite frekvencije prikazane su bojama od narančaste do plave i otkrivaju intenzivne procese koji oblikuju galaktičko središte. U gornjem desnom kutu nalazi se povećani izrez s infracrvene snimke teleskopa James Webb, koji prikazuje guste skupine zvijezda vrlo blizu Sagittarius A*. Webbovi infracrveni podaci mogu prodrijeti kroz gustu prašinu i otkriti detalje potpuno nevidljive u radio ili optičkim snimkama.
NASA-in svemirski teleskop James Webb prvi put je snimio jarko auroralno djelovanje na Neptunu. Aurora se na Webbovim snimkama vidi kao sjajne mrlje u nijansama cijan boje, što je omogućeno infracrvenom osjetljivošću teleskopa koja prodire kroz slojeve atmosfere tog udaljenog ledenog diva.
NASA-in svemirski teleskop James Webb snimio je najdetaljniji prikaz Sagittarius B2, najvećeg oblaka stvaranja zvijezda u Mliječnoj stazi. Infracrvene snimke otkrivaju tisuće mladih zvijezda, guste nakupine plina i složene strukture prašine koje su inače skrivene u vidljivom svjetlu. Ovaj masivni oblak nalazi se blizu središta galaksije i ključan je za razumijevanje kako nastaju velike populacije zvijezda. Webbova visoka osjetljivost omogućila je znanstvenicima da prate procese formiranja zvijezda u regiji koja je ranije bila gotovo neprozirna.
