Kako ugurati žirafu u hladnjak? Sigurno ne lošim procjenama

Lani otvorenu splitsku školu Žnjan-Pazdigrad gradili su 20 godina. Otvorena je uz veliku pompu, što je u redu, a dobro je i to što je malo odteretila školu Split 3. Tamo učenici već odavno nastavu pohađaju ne u dvije, nego u tri smjene. No ni nova škola nema uvjete za jednu smjenu, nego učenici idu ujutro i popodne.

Dakle, nakon 20 godina čekanja nisu zadovoljeni uvjeti za suvremeno i kvalitetno obrazovanje koje podrazumijeva jednu smjenu. Stoga je razumljiva zabrinutost ravnatelja škola nakon što je objavljeno da su gradovi i županije dobili zahtjev ministarstva za procjenom optimizacije škola. A ona će podrazumijevati i ukidanje malih škola u kojima je, ne njihovom krivnjom, više nastavnika nego učenika.

Jer, svi nam kažu, nedovoljno je informacija, a previše pitanja. Što će biti s malim učenicima koji više neće moći šetati do svoje učiteljice, nego će ih voziti autobusi - hoće li biti organizirani ili će opet stihijski ovisiti o lokalnoj sredini? Što će biti s nastavnicima, koji su ionako rastrgani između malih satnica u školama udaljenima kilometrima?

A što tek sa školama u kojima se djeca guraju u nekoliko smjena i gdje se tek velikim arhitektonskim zahvatima može osigurati prostor za jednosmjensku cjelodnevnu nastavu?

Promjene u sustavu i funkcioniranju škola koje se najavljuju su nešto što mnogi žele i iščekuju već godinama. Mnoge škole su prestale čekati i same se organizirale, najviše u dobrostojećim županijama i općinama. Jedna smjena, opremljena škola, kuhinja itd. No još je previše onih malih, nedovoljno organiziranih sredina, gdje nemaju uvjete za velike zahvate.

Osim toga, kažu nam, cijela područja doslovce će izumrijeti ako im ukinu još i škole koje su jedina mjesta okupljanja lokalne zajednice (uz crkvu). Stoga je važno uvažiti sve specifičnosti našeg sustava, kao i osigurati da promjene ne dovedu do još većeg odlaska naših nastavnika te cijelih obitelji iz države.

No jednako je važno prihvatiti činjenicu da moramo napraviti i neke kompromise kako bi naši učenici napokon dobili konkurentan i standardiziran obrazovni sustav. Da jednake uvjete imaju i klinci u Zagrebu i klinci u Imotskoj krajini. Jer samo tako možemo razgovarati o suvremenom obrazovanju koje nudi uvjete za uključivanje u suvremena tržišta rada.