Mi još čekamo: Mijenja se ono što želi politika, ali ne struka

Više od 50.000 ljudi je u posljednje dvije godine izašlo na ulice i iskazalo nezadovoljstvo prema načinu na koji se Vlada odnosi prema rak-rani našega društva - obrazovanju.

“Čekajući tramvaj zvan obrazovna reforma” prošle je godine bio tek zvučan naziv prosvjeda nakon kojeg su se očekivale promjene. One su i uslijedile, no svi se pitaju u kojem smjeru jer ne ide se tamo gdje smo očekivali i htjeli. Na to je upozorio i glas roditelja i nastavnika koji su na 3. konferenciji “Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska” Lidiji Kralj, pomoćnici ministrice znanosti i obrazovanja, postavili konkretno pitanje: “Što će moje dijete drugačije učiti u ‘Školi za život’ nego što uči trenutno”. Na to pitanje nisu dobili konkretan odgovor.

Podsjetimo, te 2016., nakon 16 mjeseci rada, Ekspertna radna skupina Borisa Jokića dala je ostavku jer su njezini članovi zaključili kako nemaju dovoljnu podršku nadležnih državnih institucija u provedbi reforme.

- Ovo što se sada radi ima vrlo malo veze sa Cjelovitom kurikularnom reformom. To se ni ne može nazvati reformom - zaključio je na nedavnoj tribini o obrazovanju GOOD inicijative sam Jokić, istaknuvši kako uopće ne zna gdje smo danas po tom pitanju.

Danas je godišnjica dvaju prosvjeda na koje je izašlo nekoliko desetaka tisuća građana kako bi tu reformu podržalo.

- To je prvi put u povijesti Hrvatske da su građani izašli na ulice kako bi nešto podržali, a ne kako bi iskazali protivljenje - istaknula je

Eli Pijaca Plavišić iz GOOD inicijative koja je prosvjede i organizirala. Ona je ujedno bila i članica Posebnog stručnog povjerenstva dok je na reformi radio Jokić, a na čelu tog tijela bio Neven Budak.

Svi bivši voditelji i članovi koji su godinama s nizom stručnjaka radili na Cjelovitoj kurikularnoj reformi slažu se kako se danas reforma više PR-ovski promovira nego što se nešto konkretno na njoj radi. Unatoč tome što je, kako Jokić naglašava, ministrica “u fotelju sjela s prosvjeda”. A u toj se fotelji od prvog prosvjeda promijenilo čak troje ministara. Pa iako je Blaženka Divjak dala određene nade da će otvoriti zatvorena vrata stručnjacima, zasad se tek uz političke kompromise kreće u, kako mnogi primjećuju, tek djelomičnu primjenu reforme. Udžbenici za eksperimentalni program, kako tiskani, tako i digitalni, pripremaju se u najkraćim mogućim rokovima, nastavnici prolaze naobrazbu usred kraja školske godine, a iako iz Ministarstva dolaze tvrdnje kako će reforma krenuti u sve škole u akademskoj godini 2019./2020., nitko to ne može potvrditi sa sigurnošću.

Pa ipak, kaže Neven Budak, dobro da se s kurikularnom reformom započelo.

- Svaka odgoda bi bila pogubna - naglašava Budak dodajući i kako je dobro što još uvijek postoji entuzijazam dijela učitelja i nastavnika, da postoje škole koje pokazuju želju uvoditi nove kurikulume i stvarati vlastite, da imamo izvrsne znanstvenike koji će možda potaknuti i druge, kao i postojanje Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, te da različiti dionici ipak rade ponešto na njezinoj provedbi.

Pjaca Plavšić, s druge strane, poručuje kako se ta Strategija uopće ne provodi, a nije donijet niti Akcijski plan. Ipak pohvaljuje Ministarstvo što povlači više EU sredstava, zbog donošenja Zakona o strukovnom obrazovanju i osnivanja Regionalnih centara kompetentnosti, kao i zbog provedbe pilot projekta “Vanjsko vrednovanje škola” u 30 škola u Hrvatskoj.

- Reforma koju provodi ministarstvo uvelike se razlikuje od reforme koju smo mi radili. Ovo nije više cjelovita kurikularna reforma. To je ‘škola za život’ - promjena predmeta, ali ne promjena škole - sažela je Zrinka Ristić Dedić, nekadašnja članica ERS-a.