Moguće je postići optimalnu temperaturu potkrovlja

Krov ima vrlo važnu ulogu u direktnoj zaštiti kuće od kiše, snijega, hladnoće i vrućine. Budući je izravno izložen vanjskim utjecajima, zimi se javljaju veliki toplinski gubici, a ljeti dolazi do pregrijavanja ukoliko nije dovoljno toplinski izoliran. U slučaju loše ili nedovoljne toplinske izolacije kroz krov može se izgubiti i više od 30% topline. Postavljenjem sloja toplinske izolacije od 20 cm možete godišnje uštedjeti 18 litara lož ulja (90 kn/m2) ili 19m3 plina (39 kn/m2) po m2 kuće. Ovisno o materijalu i složenosti konstrukcije, troškovi izolacije su oko 100 kn/m2. Ovaj podatak govori da je kvalitetna toplinska izolacija krova ekonomski opravdana investicija koja se može povratiti u relativno kratkom vremenskom roku.

Osim što osigurava manju potrošnju energije za grijanje i hlađenje, dobra toplinska izolacija krova osigurava i ugodne mikroklimatske uvjete u prostorijama ispod krova. Ravni krovovi ili terase izoliraju se raznim izolacijskim pločama postavljenim iznad sloja hidroizolacije, kako bi se zaštitila od pregrijavanja. Suvremene hidroizolacijske membrane omogućuju postavljanje toplinskoizolacijskih ploča direktno na konstrukciju, odnosno na parnu branu, a hidroizolacijska membrana – folija polaže se na njih kao završni sloj pokrova. Ploče se isporučuju već s izrezanim nagibom, tako da ga nije potrebno izvoditi betonom. 

U Hrvatskoj je kosi krov još uvijek najzastupljeniji, a o prednostima i manama takvog krova pisali smo već i ranije. Jedna od prednosti kosog krova odnosi se na prostor ispod kosog krova koji se može vrlo efektno urediti za stanovanje. Primjenom novih materijala za izolaciju u izgradnji, potkrovlja adaptirana za stanovanje jednako su ugodna i u zimskom i ljetnom razdoblju. Kako biste postigli ugodnu mikroklimu u potkrovlju, krov biste trebali izolirati s minimalno 20 cm toplinske izolacije. Kose krovne ploče (ab, fert, Ytong strop) izoliraju se načelno s gornje strane. Izvodi se konstrukcija ventiliranog krova, u kojoj je toplinska izolacija s donje strane zaštićena parnom branom od prodora pare iz zgrade, a s gornje strane zaštićena je paropropusnom a vodonepropusnom folijom od eventualnog  prodora kiše. Kod drvenih krovišta uobičajeno je postaviti toplinsku izolaciju s donje strane između rogova, zaštititi ju obostrano folijom i obložiti gipskartonskim pločama.

Kako kod ravnih, tako i kod kosih krovova, potrebno je spriječiti prodiranje difuzne vodene pare iz grijanih prostora u sloj toplinske izolacije i stvaranje kondenzata u toplinskoj izolaciji ili ga svesti na dozvoljeni minimum. Parna brana se postavlja na toplijoj strani u odnosu na sloj toplinske izolacije. Sloj za provjetravanje je veoma važan jer kod loše provjetravanih krovova zimi mogu nastati štete uslijed kondenzacije vodene pare i zamrzavanja. Poželjno je imati i rezervnu hidroizolaciju, potkrov ili kišnu branu. 

Stropovi prema negrijanim podrumima izoliraju se pričvršćivanjem toplinske izolacije s donje strane stropa lijepljenjem i tiplanjem u konstrukciju, dok se stropovi prema negrijanim tavanima izvode samo polaganjem izolacijskih ploča na stropove. Ukoliko se radi o prohodnim tavanima, zaštićuju se s gornje strane s krutim oblogama (npr. drvene OSB ploče) radi hodanja. 

Jedan od razloga zašto su Jelušići odabrali ravan krov jest kako bi ga iskoristili kao terasu, odnosno dio vrta preseljen na krov. Zeleni krov udvostručit će životni vijek hidroizolacijske membrane i zaštiti je  ju od mehaničkih oštećenja. U vidu toplinske izolacije zeleni krov debljine sloja od 10 cm smanjuje potrebu za hlađenje u ljeti za 25%, dok zimi smanjuje toplinske gubitke za 26%.