Najgore tek slijedi - Sunčeve oluje slijede već iduće godine

Solarna radijacija izazvana najjačom Sunčevom olujom od 2003. sudarila se prije tjedan dana sa zaštitnim geomagnetnim poljem Zemlje, a u utorak 24. siječnja dosegnula je vrhunac. Zbog jake radijacije aviotvrtke su preusmjerile letove koje prolaze polarnim rutama, a postojala je povećana opasnost za satelite i astronaute koji kruže orbitom. Sunčev “tsunami” može prekinuti telekomunikacije, izazvati požare ili nestanak struje kao u ožujku 1989. u Quebecu. 

No, mogući armagedon ima i ljepšu stranu pa su lovci na fotografiju prošli tjedan kampirali na Aljasci kako bi objektivima uhvatili prizore geomagnetske oluje, odnosno najveći nebeski lightshow - auroru borealis (polarnu svjetlost).  U samo jednoj sekundi Sunce stvara više energije nego čovječanstvo kroz cijelu povijest - 380 milijardi milijarda megavata energije u sekundi. 

No, goleme termonuklearne reakcije u jezgri nisu najzaslužnije za tisuće eksplozija na površini, nego Sunčev bijes stvara magnetno polje. Zbog neravnomjerne rotacije, Sunce za razliku od Zemlje nema samo dva magnetna pola nego od jednog do deset milijuna. Korona je vanjski dio Sunčeve atmosfere, tj. plazma vruća nekoliko milijuna °C.

Koronalni lukovi, kroz koje se bez problema može provući planet veličine Jupitera, prate silnice magnetnog polja, pune se plazmom i stvaraju Sunčeve baklje, goleme oluje te izbacuju masu u svemir. Svaka je erupcija jaka poput milijuna supervulkana ili nuklearnih bombi. Osim radioaktivnih gama-čestica koje putuju svemirom oluje će izazvati i goleme potrese i tsunamije na površini Sunca s užarenim valovima visokim četiri km. 

Sunce ima 99,8 posto mase sunčeva sustava

Svemirski brod koji bi se htio otisnuti od površine Sunca i pobjeći u svemir trebao bi imati brzinu veću od 618 km u sekundi da bi se othrvao golemoj gravitacijskoj sili. 

Canis majoris je najveća, a R136a1 najteža

S promjerom od 1,392.000 km Sunce spada u klasu žutih patuljaka. Najveća zvijezda VY Canis Majoris ima promjer od tri milijarde km, a R136a1 je 320 puta teža od Sunca.

Znanstveni podaci

Sunčeva aktivnost povećava se i smanjuje u ciklusima od 11 godina u kojima sunčeve pjege i oluje, jačaju i slabe, baš kao što se mijenjaju godišnja doba na Zemlji. No Sunce ima i svoja “ledena doba“ odnosno dulja razdoblja veće ili slabije aktivnosti, koja mogu potrajati i više stoljeća. Trenutno se nalazimo na vrhuncu 11-godišnjeg ciklusa neintenzivnog razdoblja, odnosno “ljeta” inače hladne “godine”.  Najjače oluje očekuju se tijekom proljeća sljedeće godine. Znanstvenici su uz pomoć računalnih simulacija zaključili kako je između sredine 17. stoljeća pa sve do početka 18. trajalo dogo razdoblje ‘zatišja’. 

Tada su se vrlo niske temperature zadržavale u Europi i Sjevernoj Americi, Temza je bila zaleđena, a stanovnici Manhattana mogli su se odklizati do drugih dijelova New Yorka. Znanstvenik François E. Matthes 1939.  to je vrijeme svrstao u ‘malo ledeno doba’, a istraživanje nastoje otkriti i kako Sunčeve oluje mijenjaju klimu Zemlje. Jedino što naš planet štiti od superugrijane plazme i nabijenih čestica gama zračenja je magnetno polje. Naš susjed Mars nema to zaštitno polje pa su Sunčeve oluje jednostavno otpuhnuli njegovu atmosferu. 

Polovima treba 34, a ekvatoru 25 dana za rotaciju

Zbog ekstremnih temperatura, tvar na Suncu nije čvrsta  nego je u obliku plazme pa se ono ne rotira kao čvrsto tijelo. Brzina rotacije veća je na ekvatoru nego na polovima.

Sunčeve pjege iskrivljuju magnetno polje

Sunčeve pjege su tamnije samo obzirom na svjetlu okolicu. One su krateri ispunjeni plazmom koji dok se kreću površinom Sunca i mogu imati promjer do 80 000 km. 

Nuklearna reakcija u središtu Sunca

Kada bi Sunce bilo od drveta trebalo bi šest tisuća godina da izgori. No procesom nuklearne fuzije, koje se koristi i za izradu atomske bombe, Sunce izgara mnogo duže.