Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Svemirska stijena, za koju se procjenjuje da je bila veličine zgrade od tri do šest katova, udarila je u Mjesec prije dvije godine, između travnja i svibnja 2024. godine
Mjesečeva površina pretrpjela je silovit sraz s kometom ili asteroidom, a kao dokaz tom nasilnom susretu ostao je masivan ožiljak. Golemi komad svemirske stijene zabio se u istočni rub Mjeseca, stvarajući najveći novonastali krater u Sunčevom sustavu otkad znanstvenici aktivno prate takve promjene.
Svemirska stijena, za koju se procjenjuje da je bila veličine zgrade od tri do šest katova, udarila je u Mjesec prije dvije godine, između travnja i svibnja 2024. godine. Iako istraživači to tada nisu primijetili, udar je za sobom ostavio krater širok 222 metra, što je nešto više od duljine dva nogometna terena. Krater uočen prošle godine doseže dubinu od 43 metra, što bi bio prostor dovoljan za tri školska autobusa poslagana jedan na drugi.
Znanstvenici su potvrdili da ova lunarna značajka predstavlja najveći novonastali krater ikad pronađen otkako ljudi nadziru Sunčev sustav, navodi se u istraživanju objavljenom u časopisu Science Advances. Prema modelima nastanka kratera, udar ove magnitude očekuje se samo jednom u 132 godine, što ovaj događaj čini iznimno rijetkim i dragocjenim promatranjem.
Autori studije nazvali su novu formaciju krater McGetchin u čast doktoru Thomasu McGetchinu, pokojnom lunarnom znanstveniku iz ere Apolla koji je uvelike pridonio boljem razumijevanju udarnih kratera. Prije ovog velikog pronalaska, najveći suvremeni udarni krater na Mjesecu imao je procijenjeni promjer od 70 metara. Za razliku od Zemlje, Mjesec je snažno izrovan kraterima jer nema zaštitnu atmosferu koja bi ga čuvala od bombardiranja svemirskim kamenjem tijekom milijardi godina.
Uočavanje novog kratera među mnoštvom postojećih sliči traženju igle u plastu sijena. Ipak, Nasina letjelica Lunar Reconnaissance Orbiter, koja kruži oko Mjeseca više od sedamnaest godina, pomogla je znanstvenicima da se fokusiraju na veliku svijetlu točku okruženu tamnim obrubom. Podaci s te letjelice poslužili su za proučavanje samog udara i utvrđivanje koliko je sudar poremetio okolno područje.
- Iznenadim se gotovo svaki dan kada dođem na posao i pogledam najnovije slike s Mjeseca, čak i nakon toliko godina rada - izjavio je Mark Robinson, glavni istraživač za kameru na letjelici.
Letjelica poznata kao LRO neumorno radi od lansiranja koristeći sedam instrumenata za izradu karata Mjesečeve temperature, sastava površine, topografije i radijacije. Kreće se u petlji od pola do pola i koristi dvije kamere za snimanje slika na udaljenosti od otprilike devetdeset kilometara od lunarne površine. Tako je svemirska letjelica omogućila praćenje najmanje tisuću novih udarnih kratera i mnoštva drugih površinskih promjena, uključujući klizišta i lendere koji su se srušili na lunarnu površinu.
Sitne svemirske stijene previše male da bi se vidjele stvaraju mnoge od Mjesečevih rupica. Svake godine pojavi se oko sto četrdeset novih kratera, a neki od njih mogu biti široki oko devet metara. No, svakih nekoliko godina znanstvenici skeniraju detaljne slike i traže veće značajke uspoređujući nove lunarne karte sa starijim verzijama.
Robert Wagner, stručnjak za obradu slika, uočio je krater McGetchin u listopadu 2025. godine dok je pregledavao naslagane slike prije i poslije koje ističu neobično tamne ili svijetle promjene na površini.
- Samo sam stao, ispustio sve i počeo gledati što je ta točka - objasnio je Wagner.
- Bio je to daleko najočitiji uzorak krhotina od udara koji sam ikada vidio na jednoj od ovih slika - dodao je.
Zaseban tim znanstvenika analizirao je podatke s LRO-ovog toplinskog instrumenta Diviner, koji je otkrio područje široko više od šest kilometara oko kratera. To područje bilježi znatno nižu temperaturu noću u usporedbi s ostatkom regije. Prethodna opažanja pokazala su da su svježi lunarni udarni krateri često povezani s takvim hladnim točkama.
Znanstvenici vjeruju da se hladne točke javljaju zbog poremećaja na površini, što stvara pahuljastiji sloj koji manje zadržava toplinu tijekom noći. Praćenje ovakvih površinskih promjena presudno je za određivanje učestalosti udara svemirskih stijena i načina na koji se asteroidi raspadaju pri udaru u stjenovito tijelo.
Razumijevanje brzine i magnitude udara moglo bi biti kritično za buduće planiranje lunarne baze i druge infrastrukture. Nasin program Artemis aktivno radi na povratku ljudi na Mjesečevu površinu radi dugoročnog istraživanja, a informacije o učestalosti udara ključne su za inženjere koji će dizajnirati strukture budućih ljudskih staništa.
Udarni krateri također su pomogli u oblikovanju površina stjenovitih planeta diljem našeg Sunčevog sustava.
- Ovakav udar bi trebao biti rijedak na Mjesecu, ali rijetki događaji se događaju. Objekt koji je napravio ovaj krater možda je bio blizak veličini meteora iz Čeljabinska koji je eksplodirao iznad Rusije - rekao je Jeff Andrews-Hanna, profesor u Lunarnom i planetarnom laboratoriju.
Asteroid iz Čeljabinska eksplodirao je u zraku oslobađajući ogromnu količinu energije i generirajući svjetlost jaču od sunca, pri čemu su krhotine oštetile tisuće zgrada i ozlijedile više od tisuću ljudi. Agencije diljem svijeta aktivno razvijaju strategije planetarne obrane kako bi pratile objekte u blizini Zemlje, a iako je Mjesec nenaseljen, proučavanje udara na njegovoj površini pomaže u boljem razumijevanju rizika koje takvi objekti predstavljaju za cijeli planet.
24sata © 2026
