Počele promjene: Poslodavci će morati davati plaće učenicima

Ne smijemo djecu nagovarati da upisuju školu koja im neće biti potrebna i da, kad je završe, dobiju papir koji im ništa ne znači, kaže Vlado Prskalo.

S pomoćnikom ministrice Blaženke Divjak za strukovno obrazovanje razgovarali smo o najavljenim promjenama u strukovnom obrazovanju, za koje Prskalo kaže kako su već počele. Donesena je strategija te niz zakonskih dokumenata, a donesen je i Nacionalni okvirni kurikulum te su ti dokumenti preduvjet promjena. Novi Zakon o strukovnom obrazovanju u Saboru uskoro ide u drugo čitanje, ističe.

Hoće li se, i kad, uvoditi dualni model obrazovanja?

Hoće. Do kraja mjeseca planiramo izraditi nacrt modela dualnog obrazovanja te sljedeće školske godine provesti njegovu eksperimentalnu provedbu u nekoliko škola. Dinamika uvođenja dualnog modela u cijelosti ovisit će o modelu koju uvedemo, ali i potrebama poslodavaca. Ne možemo ići u nešto što nije dovoljno provjereno i što ne bi dalo potrebne rezultate.

Kako bi trebao izgledati taj model dualnog obrazovanja?

Mora postojati veza škole i gospodarstva. Dio nastave mora se odvijati u realnom sektoru, a dio u školama, tj. centrima kompetentnosti koje ćemo izraditi. Učenici moraju odjenuti radno odijelo i godinu, dvije ili tri raditi kako bi dan nakon što završe srednju školu mogli pronaći posao. To je najjednostavniji recept, sve ostalo je priča. Ako se netko školuje za konobara, on gosta mora poslužiti vrhunski.

U kojoj se mjeri to razlikuje od dosadašnjeg modela, u kojem učenik jedan tjedan radi, a drugi ide na praksu?

Ti učenici nisu uključeni u svijet rada, a mi im to nudimo. Radi se o sličnom modelu. Međutim, dualno obrazovanje je i obveza za poslodavca. Učeniku mora otvoriti radni odnos, platiti socijalno osiguranje i isplatiti plaću. Položaj učenika mora biti jednak položaju zaposlene osobe - to je europska praksa

Kako izbjeći da đaci na praksi metu pod i ništa ne nauče?

Izradit ćemo pravilnik o naukovanju koji će definirati što učenik treba naučiti, tko mora voditi brigu o tome i tko učenika smije i mora mentorirati.

Kakve će biti obveze poslodavca prema učeniku?

Definirat ćemo ga modelom. Strukovno obrazovanje postaje pitanje nacionalnog interesa. U EU će, pokazuju istraživanja, za 10 godina nedostajati 50 milijuna radnika. Ako nemate stalni priljev radne snage, gospodarstvo vam stagnira i na kraju propada.

Što ako poslodavcima bude isplativije zaposliti učenike umjesto radnika?

Nećemo dopustiti da poslodavci iskorištavaju učenike i stvarati nelojalnu konkurenciju. Nedostaje radnika na tržištu, a i osigurat ćemo da se to ne dogodi.

Kako bi trebao izgledati upis učenika u školu i tvrtku?

Gledamo prvo koja su zanimanja deficitarna, a koja suficitarna. Razmišljamo i o upisu sektora. Učenici bi tako mogli primjerice upisati sektor, primjerice ugostiteljstvo, te u drugom ili trećem razredu odabrati zanimanje. No upisa bez potreba gospodarstva neće biti. Ne možemo puniti škole kako bi popunili satnicu.

Na koji će se način upisne kvote prilagođivati potrebama tržišta?

Poslodavci će nam reći kakvi ljudi njima trebaju. Surađujemo s obrtničkom i gospodarskom komorom te s ministarstvima rada i gospodarstva. Sigurno u nekome mjestu ne treba svake godine upisivati 25 tesara, no možda svake druge ili treće treba.

Kako ćete osigurati da nakon završetka školovanja mladi ne napuste zemlju?

Obrazovat ćemo radnike koji će biti potrebni gospodarstvu te će u interesu poslodavca biti da ih zadrži, uz velike plaće. Moramo osigurati da mladom čovjeku bude interes ostati u Hrvatskoj.

Kolika je važnost informatike za strukovno obrazovanje?

Ne bih toliko glorificirao priču o informatici. Mladima je informatika neminovan alat, ona služi za plaćanje parkinga i čitanja pisama. Nije uopće upitno treba li informatika, ona je nužna i ne možemo je zaobići. Uvest ćemo je u sve nacionalne kurikulume.

Mogu li sati tehničke kulture pomoći popularizaciji strukovnih zanimanja?

Mislim kako je napravljena velika pogreška kad je ukinuto domaćinstvo i smanjen tehnički odgoj. Vještine s rukama su najvažnije u životu. U Njemačkoj učenike uče peglati i prišivati gumbe. Neke su stvari u životu zaista praktične. Da mogu, sutra bih u školu vratio domaćinstvo i tehnički odgoj.

Rekli ste jednom da strukovne škole moraju biti seksi. Što ste misli pod tim i kako ćete to postići?

Škole moraju biti privlačne. Mladi se čovjek ne smije stidjeti škole u koju ide: ona mora biti uredna, tehnološki opremljena i u njoj moraju raditi ljudi koji posjeduju moderna znanja. Ako dijete vidi urednog i pametnog nastavnika, i ono će htjeti biti takvo.