Od 3321 djeteta čiji su se roditelji lani razveli, njih 2867 pripalo je majci, 325 očevima, a kod ostale djece skrb je podijeljena između oba roditelja, moglo se čuti na okruglom stolu Ravnopravno roditeljstvo.
POGLEDAJTE VIDEO:
Okrugli stol u ponedjeljak organizirao je dnevni list 24sata, a sugovornici su bili eminentni stručnjaci iz tog područja.
- Iako je u Hrvatskoj gotovo 80 posto brakorazvodnih parnica koje se okončaju sporazumno, oko 20 posto je visoko konfliktnih razvoda - istaknula je sutkinja Marina Parać Garma iz Općinskoga građanskog suda u Zagrebu. Objasnila je kako je do prije 25 godina sud uvijek skrb dodjeljivao majci, no vremena su se promijenila.
- Sudske odluke moraju pratiti život, pa je danas puno više očeva koji sudjeluju u brizi o djetetu. Stoga sam protivnik šabloniziranih odluka i smatram da se svakom slučaju treba prilaziti individualno - dodala je. Psiholog Bojan Klapčić predstavljao je udrugu Ravnopravno roditeljstvo. Kazao je kako prema njegovom iskustvu u konfliktnim brakorazvodima najčešće postoji podloga u psihološkom poremećaju ili čak psihičkoj bolesti kod jednog ili oba roditelja te je pozvao institucije na brzu reakciju.
- Sustav je potkapacitiran i umjesto da umanjuje konflikt u začetku, ponekad sam dolijeva ulje na vatru. Potrebna je rana intervencija - kazao je Klapčić. Sudionioci su kazali i kako je velik problem dugotrajnost postupaka te da bi se trebalo poraditi na njihovom ubrzavanju. Najčešći problem pritom je nesuradnja pojedinih roditelja. Dječja psihologinja Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba istaknula je kako svaki razvod braka na dijete ostavlja trajne posljedice.
- Primjerice, dijete staje na stranu jednog roditelja i nauči govoriti ono što od njega očekuju čuti. Odbačenog roditelja često zove osobnim imenom umjesto mama ili tata, kasnije taj roditelj postaje “on” ili “ona”, da bi ga na koncu posve depersonalizirao kao roditelja. To vodi do ozbiljnih psihijatrijskih poremećaja - kazala je Buljan Flander. Kako bi se u takvim postupcima zaštitilo dijete, potrebno je prije svega voditi se smjernicama o najboljem interesu djeteta.
- Njih propisuje Konvencija o pravima djeteta. Interes djeteta se procjenjuje individualno. Dijete ima pravo na informaciju o tome što se oko njega zbiva, te ima pravo sudjelovati u takvim postupcima izražavajući vlastito mišljenje. I na kraju, tom djetetu treba osigurati osjećaj sigurnosti i zaštitu u tim postupcima - istaknula je dječja pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević. Gordana Buljan Flander istaknula je da je najbolji interes djeteta da ima oba roditelja, pa je tako za dijete najbolje biti s onim roditeljem koji će mu to omogućiti. Odvjetnica Nataša Pećarević kazala je kako se iz fokusa gubi činjenica da je najbolji interes djeteta prije svega briga roditelja te da sustav u toj brizi ima samo suportivnu ulogu.
- Ako se roditelji ne mogu dogovoriti, onda nastupaju institucije koje utvrđuju koji je roditelj sposoban brinuti o djetetu, a te institucije su sud uz pomoć centara za socijalnu skrb, specijalisti, Poliklinika. Nažalost, to je ujedno sustav kojim pojedinci manipuliraju i zlorabe ga - kazala je Pećarević. Govorilo se o i potrebi stvaranja specijaliziranih obiteljskih sudova na kojima bi radili stručnjaci koji se isključivo bave tim područjem.
- Svaki sustav treba pomagati i voditi interesa o djeci, no mi smo svi vanjski čimbenik i ponekad ostajemo nemoćni jer se roditelj ne odaziva na to što mu sustav nudi kao pomoć. Zato radimo na edukacijama i osnaživanju centara za socijalnu skrb jer od njih sve kreće - rekla je Maja Vučinić Knežević iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
