Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Imate priču? Zovite i šaljite! 099/224-2424 za WhatsApp, Viber, MMS, SMS email: reporter@24sata.hr telefon za čitatelje: 01/24-24-242
1 komentara

Postala sam učiteljica od kuće: Tko će im sad dijeliti bombone

Marija Mapilele učiteljica je razredne nastave u OŠ Bogumila Tonija iz Samobora. Za 24sata otkriva kako izgleda vođenje razreda i nastave na daljinu, te zašto se veseli povratku u školu

Foto: Josip Regovic/PIXSELL
1 komentara

Marija Mapilele, učiteljica razredne nastave OŠ BogumilaTonija iz Samobora, ali i majka troje školaraca, prošli je tjedan i sama počela raditi od kuće. Kako škola na daljinu izgleda iz učiteljske perspektive, otkrila je za 24sata u dnevniku prvog tjedna školske karantene zbog Covida-19. 

ponedjeljak, 16.3. 2020.
- Dobro je što ćemo mi vidjeti barem neku učiteljicu. Nije dobro što ona neće vidjeti nas - rekao je u petak Mark. Taj dečko ima stav. Tako smo se rastali. Podijelila sam im knjige koje inače ostaju u školi. I bombone. Patetično sam pomislila tko li će vam sljedeći tjedan dijeliti bombone. Ali nisam ništa rekla. Ja sam cool.

Na sjednici učiteljskog vijeća u osam ujutro muk. U školu od gotovo 1100 đaka nije došao nijedan. Niz leđa mi se samo skotrljala
nekakva loptica jeze. U školi smo brzo dogovorili način rada, a kada sam došla tamo gdje je sve po mom dočekali su me oni koji nikada nisu dali da im budem učiteljica. Pa im je sada osim učiteljice u kuću došla i škola. David (18) maturant, Sara (13) 8. razred osnovne i 5. razred glazbene škole, Samuel (11) 4. razred osnovne.

Tri djeteta četiri različite platforme za učenje plus moja - peta. Prva dva sata pokušavali smo naći svaki svoje mjesto. Do 14 sati nitko nije napravio ništa, a onda je netko pitao: „Kad će ručak?“. Pogledala sam ih nemoćno i više nitko nije dolazio. Sve je utihnulo. Oko 14 sam krećem kuhati ručak. Na Sportskoj televiziji nastava traje, a ispred ekrana moj maturant – spava.

utorak, 17.3. 2020.
Još prije par dana sam odlučila napraviti razrednu web stranicu. Utorak je počeo pokazivanjem Super2b stranice. Tako sam ju nazvala. A kako je nastala? Prethodne noći uz puno kako ovo, kako ono, tko uređuje, tko samo gleda, zašto se ne vidi slika. I onda naspavan i svjež moj maturant dođe dolje i kaže: "Slušaj me, ne možeš tako nepripremljena krenuti u sve. Ne znaš ništa. Proučio sam tutorijal i pokazat ću ti.“

Pomislila sam na svoju diplomu u plavom tuljcu, ali nisam ništa rekla. Netko je rekao da će nas generacija milenijalaca izvući iz ovoga. Šutila sam i slušala. Čak sam i bacila kaugumu kad je to od mene tražio. Pomogao mi je oko svega i iza stranice Super2B stoji super-maturant. Danas će ručak biti na vrijeme.

srijeda, 18.3. 2020.
Stranica mi radi, još kaskam s pripremom materijala i to mi oduzima više vremena nego "prava škola“. Jer treba naći mjeru između onoga što djeca gledaju na HRT3, onoga što bismo u školi učili i onoga što bih im dala za zadaću. Ne rade svi po istom programu – za neke pripremam posebne materijale. U razredu me vode djeca, a ne ono što piše u programu.

"Samo im pošalji stranicu u radnoj bilježnici koju bi ionako radili u školi". Ali mi u školi ne radimo SAMO radnu bilježnicu, oni nisu SAMO strojevi u koje ću ubaciti podatke, a oni će ih izbaciti u bilježnicu. Dogovaram sa svojim bivšim učenikom Petrom da snimi video u kojem pokazati djeci kako da vježbaju doma. Preživjeli smo u kući i prvu veću krizu (čitaj svađu).
David je otišao na košarku s dečkima. A nismo mu dali. Pa smo mi vikali, a on se ljutio. Navečer smo se Sara, Semi i ja zajedno molili – za našu zemlju, liječnike, za one koji su oboljeli. "Molim te Bože da David više nikada ne ide na košarku“ , molio je Semi. Ja sam u tišini molila da što prije opet ide na košarku.

četvrtak, 19.3. 2020.
Danas smo školu prebacili u dvorište. Divno je vani. Dvorište nam je u proljeće puno visibaba. Sada su ih već zamijenile tratinčice. Život je pjesma. Zvala sam Edija da kupi djeci koš za košarku koji smo im još davno obećali. Šalje sliku ispred trgovine sportske opreme.
Zatvoreno.

petak, 20.3. 2020.
Danas je međunarodni dan sreće. Sretna sam jer smo svi zdravi, jer imam posao, imam i tratinčice u dvorištu i pogled od milijun dolara. Svi smo u svojim platformama. Proradila je i komunikacija s muzičkom školom. Oni sve svoje rješavaju sami – tako je u pravoj, pa neka bude i u on-line školi. Hvala na svemu, pratimo školu. Djeca vele im je u pravoj školi ipak bolje nego na TV-u – javljaju roditelji. Pomislim da je to sigurno zbog bombona koje im dijelim.

Foto: Josip Regovic/PIXSELL

Marija Mapilele učiteljica je razredne nastave u OŠ BogumilaTonija iz Samobora i autorica kolumne Iz(vrsne) učionice na Školskom portalu

Tema: Bolje obrazovanje 2019.

Možda vas zanima i ovo:
Message